Sva lica stresa

Upravljanje stresom može biti komplicirano i zbunjujuće jer postoje različite vrste stresa - akutni stres, epizodni akutni stres i kronični stres - svaki sa svojim karakteristikama, simptomima, trajanjem i terapijskim pristupima. Krenimo redom. 

Akutni stres najčešći je oblik stresa. Razvija se kao posljedica zahtjeva i pritisaka iz nedavne prošlosti te očekivanih zahtjeva i pritisaka bliske budućnosti. Iako akutni stres može biti uzbudljiv u malim dozama, previše stresa veoma iscrpljuje. Primjerice, brza vožnja niz zahtjevnu skijašku stazu oduševljava početkom dana. Međutim, ista skijaška staza kasnije tijekom dana donosi povećan oprez. Skijanje izvan naših granica može dovesti do pada i prijeloma. Isto tako, prejak intenzitet kratkotrajnog stresa može dovesti do psihičkih problema, tenzijske glavobolje, želučanih tegoba i drugih simptoma.

Srećom, većina ljudi prepoznaje simptome akutnog stresa. To je ustvari popis različitih situacija koje su im se dogodile: sudar zbog kojeg je smrskan branik automobila, gubitak važnog ugovora, rok koji se nastoji „uloviti”, povremeni problemi njihove djece u školi i tako dalje.

Budući da je kratkoročan, akutni stres ne može izazvati veću štetu kakvu uzrokuje djelovanje dugoročnog stresa. 

Najčešći simptomi su: 

• emocionalne tegobe - izvjesna kombinacija triju stresnih emocija: ljutnje ili razdražljivosti, tjeskobe i depresije;
• problemi s mišićima - uključuju i tenzijsku glavobolju, bolove u leđima, bolove u čeljusti i napetost mišića koji dovode do skvrčavanja mišića i problema s tetivama i ligamentima; 
• probavne tegobe - poput žgaravice, pojačane želučane kiselosti, nadutosti, proljeva, opstipacije i sindroma iritabilnog crijeva;
• prejako uzbuđenje - dovodi do povišenja krvnog tlaka, ubrzanih otkucaja srca, kratkotrajnog osjećaja nepravilnog rada srca, znojenja dlanova, vrtoglavice, migrenozne glavobolje, hladnih ruku ili nogu, osjećaja kratkog daha i bolova u prsima.

Iako se akutni stres može pojaviti, njime je moguće upravljati i liječiti ga. 

Postoje osobe koje često doživljavaju akutni stres, i čiji je život toliko poremećen da kaotično funkcioniraju. Uvijek su u žurbi, ali uvijek kasne. Ako nešto može poći po zlu, onda se to i dogodi. Sve previše uzimaju k srcu i ne mogu se snaći u silini zahtjeva i pritisaka koje su si same nametnule, a zahtijevaju njihovu pozornost. Čini se kao da su stalno u kandžama akutnoga stresa.

Uobičajeno je da su osobe pod akutnim stresom vrlo uzbuđene, razdražljive, tjeskobne i napete. Često same sebe opisuju kao osobe s mnogo mentalne energije. Kako su uvijek u žurbi, obično su nagle, s tim da njihova razdražljivost često djeluje neprijateljski. Kada netko neprijateljski reagira, međuljudski odnosi brzo se pogoršavaju i radno mjesto za takve osobe postaje vrlo stresno. 

Srčana osobnost, osobnost tipa A, koju su opisali kardiolozi Meter Friedman i Ray Rosenman, slična je ekstremnom slučaju epizodnog akutnog stresa. Tip A iskazuje pretjerano kompetitivno ponašanje, agresivnost, nestrpljivost i osjećaj hitnoće u vremenu. Osim toga, kod njih postoji i ni s čim konkretno povezana, ali dobro racionalizirana forma neprijateljstva te gotovo uvijek duboka nesigurnost. Čini se da takve osobine ličnosti stvaraju česte epizode akutnog stresa za pojedince tipa A. Friedman i Rosenman otkrili su kako je veća vjerojatnost da će osobe tipa A razviti koronarnu bolest nego osobe tipa B, koje pokazuju sasvim suprotan obrazac ponašanja.

Još jedan oblik epizodnog akutnog stresa proizlazi iz neprestane brige. Neke osobe vide katastrofu na svakom koraku i pesimistično prognoziraju sve najgore u svakoj situaciji. Svijet je opasno, nezahvalno i kažnjavajuće mjesto u kojem se stalno događa nešto strašno. Ti strašni pesimisti također imaju tendenciju biti razdražljivi i napeti, ali su ujedno više zabrinuti i depresivni nego oni ljuti i neprijateljski raspoloženi.

Simptomi epizodnog akutnog stresa su simptomi prejakog uzbuđenja: stalno prisutna tenzijska glavobolja, migrene, hipertenzija, bolovi u prsima i bolesti srca. Liječenje epizodnog akutnog stresa zahtijeva intervencije na više razina i stručnu pomoć, što može potrajati nekoliko mjeseci.

Vrlo često, životni stil i karakteristike osobnosti toliko su ukorijenjeni i uobičajeni kod takvih pojedinaca da ne vide ništa loše u načinu na koji vode svoj život. Za svoje probleme stalno optužuju druge ljude i vanjske događa­je. Svoj način života, svoje obrasce in­ter­akcije s drugima i svoje načine opažanja svijeta često vide kao dio onoga tko su i što su. Takve osobe mogu se žestoko opirati promjenama. Samo obećanje da će ih se osloboditi boli i nelagode njihovih simptoma može ih zadržati u terapijskom procesu i na pravom putu u programu oporavka.

Dok akutni stres može biti uzbudljiv, kronični stres nije, jer nas malo pomalo uništava iz dana u dan, iz godine u godinu. Kronični stres uništava tijela, umove i živote dugoročnim iscrpljivanjem. To je stres siromaštva, disfunkcionalnih obitelji, zarobljenosti u nesretnom braku ili prezrenom poslu ili karijeri. 

Kronični stres razvija se kad osoba ne vidi izlaz iz loše situacije. To je stres nepopustljivih zahtjeva i pritisaka koji traju. Bez nade, pojedinac odustaje od traženja rješenja.

Neki kronični stresovi proizlaze iz traumatskih iskustava u ranom djetinjstvu koja se internaliziraju i ostaju zauvijek bolna i prisutna. Neka iskustva duboko utječu na osobnost. Stvoren je pogled na svijet ili sustav vjerovanja koji uzrokuje beskrajan stres za pojedinca (npr. svijet je prijeteće mjesto, ljudi će saznati da se pretvarate, morate biti savršeni u svakom trenutku). Kada se osobnost ili duboko ukorijenjena uvjerenja i vjerovanja moraju preformulirati, oporavak zahtijeva aktivno samopreispitivanje, često uz stručnu pomoć.

Najgori aspekt kroničnog stresa je činjenica da se ljudi na njega naviknu. Zaboravljaju da je prisutan. Ljudi su brzo svjesni akutnog stresa jer je nov, međutim, kronični stres ignoriraju jer je star, poznat, a ponekad i gotovo ugodan.

Kronični stres ubija - samoubojstvom, nasiljem, srčanim udarom, moždanim udarom i, možda, čak i karcinomom. Ljudi se nekako nose s tim sve do konačnog kobnog sloma. Budući da su zbog dugotrajnog djelovanja fizički i mentalni resursi iscrpljeni, simptome kroničnog stresa teško je liječiti, a mogu zahtijevati i prošireno liječenje, kao i tretmane promjene ponašanja i upravljanja stresom.