Atopijski dermatitis - simptomi i liječenje

Atopijski dermatitis (AD, atopijski ekcem, neurodermitis) kronična je upalna bolest kože koja se obično javlja u dojenačkoj dobi.

​Atopija znači genetski uvjetovanu sklonost povećanu stvaranju IgE protutijela, tj. nasljeđuje se sklonost alergiji (atopijska konstitucija). Oboljela djeca često dolaze iz obitelji u kojima netko od članova ima neku atopijsku bolest. Oboljet će približno 20 do 25 posto djece kojima jedan član uže obitelji ima AD, a čak 50 posto djece kojima AD imaju dva člana uže obitelji.

U razvijenim zemljama učestalost je u porastu i zahvaća oko 15 posto djece do pete godine života.

Za razvoj bolesti važni su činitelji okoliša, dugotrajna izloženost alergenu i infekcije.

Važno je napomenuti da oko 20 posto pacijenata nema povećana IgE protutijela, pa je u tim slučajevima riječ o nealergijskoj varijanti ili atopiformnom dermatitisu.

U atopičnoj koži smanjena je količina ceramida (lipida), a povećan gubitak vode. Tako oštećena kožna barijera omogućuje pojačano prodiranje alergena i iritansa.

Atopijska koža je sklona i bakterijskim i virusnim infekcijama kože kao što su stafilokokne ili streptokokne infekcije, herpes virusne infekcije ili virusne bradavice.

Naseljavanje kože bakterijom Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok) izuzetno je izaženo kod djece atopičara i iznosi 90 posto, a čak 71 posto ih ima istu bakteriju i u nosu. Poznato je da težina bolesti direktno ovisi o prisutnosti toksina stafilokoka na koži, stoga je vrlo važno ukljanjanje stafilokaka s kože i iz nosa bolesnika i osoba koje su s njima u kontaktu.

Uloga kvasca Pityrosporum ovale važna je za pogoršanje promjena na koži glave i vrata kod adolescenata i odraslih, dok značaj kod male djece nije dokazan.

U ranoj dobi zahvaćeni su obrazi i čelo, s mogućim širenjem na vlasište, gornji dio trupa, ruke i noge, a kasnije na pregibne strane velikih zglobova, zapešća, vrat, skočne zglobove, vjeđe i šake.

Procjenjuje se da samo 10 do 20 posto djece s AD-om ima klinički značajnu preosjetljivost na hranu. 

Testovi koji ispituju preosjetljivost na hranu (kožni test ubodom - prick i test za određivanje specifičnih IgE protutijela iz krvi - RAST) pozitivni su na jednu ili više vrsta hrane u 51 do 85 posto oboljelih. Ovi su testovi pouzdani za dokazivanje intolerancije na hranu, ali imaju malu vrijednost u dokazivanju klinički značajne alergije, osim kod jakog pozitiviteta. Stoga je zlatni standard za dokazivanje preosjetljivosti na hranu i dalje provokacijski test.

Čak 90 posto ukupne preosjetljivosti na hranu uzrokuju jaja, mlijeko, brašno, riba, kikiriki i soja. Izbjegavanje hrane s pozitivitetom u kožnim testovima važno je radi izbjegavanja urtikarijalnih reakcija povezanih sa svrbežom. Pri tome je važno biti odmjeren u eliminacijskoj dijeti kako se djecu ne bi nepotrebno izgladnjivalo.

Smatra se da je vrlo važna uloga dojenja u smislu odgađanja ranog početka bolesti. Uloga hrane kao provokacijskog čimbenika najvažnija je u prve tri godine života. S obzirom na to da je sastav crijevne flore u dojenačko doba važan za pravilan razvoj imunosnog sustava, istraživanja su pokazala da konzumiranje probiotika (Lactobacilus rhamnosus GG, LGG) u trudnoći i ranom životu smanjuje pojavu AD-a.

Procjenjuje se da unošenje gamma-linolenske kiseline (npr. iz boražine) smanjuje težinu bolesti u kasnijem djetinjstvu.

Ne smije se zaboraviti ni unakrsna preosjetljivost antigena hrane i inhalacijskih alergena koja može prouzročiti pogoršanje bolesti (npr. osobe alergične na pelud breze često su preosjetljive na jabuku, mrkvu, krumpir, grašak, celer i kivi).

Dok je preosjetljivost na hranu važna u ranoj dječjoj dobi, kod starije djece i odraslih je za AD važnija uloga čimbenika okoliša, odnosno inhalacijskih alergena - kod većine atopičara prisutan je pozitivitet na barem jedan inhalacijski alergen.

Čak 90 posto atopičara pokazuje preosjetljivost na grinje kućne prašine, u usporedbi s pet posto neatopičara. Osim njih, važni su i životinjska dlaka, peludi, plijesni i onečišćenje zraka sumpornim dioksidom i dušičnim oksidom iz ispušnih plinova automobila. Učinak duhanskog dima na pojavu AD-a nije razjašnjen, za razliku od njegova jasnoga štetnog utjecaja na respiratorne alergije.

Smatra se da je rizik za razvoj AD-a smanjen za 50 posto u djece koja su imala prvi respiratorni infekt prije šestog mjeseca života. Naime, nedostatak izloženosti određenim infektivnim agensima u ranoj životnoj dobi dovodi do zadržavanja nezreloga imunosnog odgovora umjesto normalnog sazrijevanja prema određenom profilu koji potiču mikrobni čimbenici.

Uspjeh liječenja ovisi o dobroj suradnji dermatologa i roditelja, koje treba educirati o naravi bolesti, potencijalnim čimbenicima koji pogoršavaju bolest i pravilnom tretiranju atopične kože u mirnoj fazi i fati pogoršanja bolesti.

Izbor terapije ovisi o dobi, smještaju promjena i težini bolesti.

U akutnoj fazi korisna je kratkotrajna primjena lokalnih kortikosteroida i lokalnih imunomodulatora (takrolimusa i pimekrolimusa) koji se mogu upotrebljavati i za dugotrajnu kontrolu bolesti.

Sedativni (uspavljujući) antihistaminici od koristi su kod intenzivna svrbeža, pogotovo noću kada je obično jači.

Kod postojeće superinfekcije, odnosno za uklanjanje stafilokoka mogu se primijeniti lokalni ili sistemski antibiotici.

Kod teških oblika mogu se primijeniti i fototerapija, fotokemoterapija te sistemski kortikosteroidi - azatioprin, ciklosporin i interferon.


Njega atopične kože 

Valja izbjegavati pretjeranu uporabu sapuna, šampona i detergenata koji pogoršavaju suhoću kože, odnosno izbjegavati kontakt s najčešćim iritansima (vunom, okluzivnom sintetičkom odjećom, detergentima, omekšivačima u donjem rublju, mirisima u kozmetici, pijeskom, travom i citričnim voćem).

Uljne kupke u mlakoj vodi (npr. Trixera) djeluju umirujuće, smanjuju bakterijsku naseljenost kože i olakšavaju prodiranje lokalnih preparata nakon kupke.

Emolijentni pripravci s dodatkom esencijalnih masnih kiselina koje nedostaju koži (npr. Exomega) obnavljaju lipidnu barijeru kože i umiruju je. Emolijens (lat. emolliens = onaj koji omekšava) je lokalni pripravak koji sprječava isušivanje kože i pomaže u održavanju njezine vlažnosti. Takvi pripravci umiruju svrbež, najčešći simptom suhe kože, te tako sprječavaju daljnje fizičko oštećenje i smanjuju potrebu za primjenom lokalnih kortikosteroida i drugih lijekova. Kako bi se koža održala vlažnom, treba ih upotrebljavati što češće, uz napomenu da je učestalost primjene vrlo individualna - može se započeti s primjenom dva do tri puta dnevno te po potrebi povećavati ili smanjivati učestalost korištenja.

Pogodni su i preparati s dodatkom uree koja koži vraća vlagu (na upalno promijenjenim mjestima mogu izazvati osjećaj peckanja).

Tijekom upalne faze korisno je primijeniti mokre obloge koji će ublažiti svrbež, olakšati skidanje krusta i prodiranje lokalnih kortikosteroida.