Sindrom piriformisa, lažni išijas - uzroci, simptomi i liječenje
U slučaju sindroma piriformisa većina bolesnika osjeća kroničnu, tupu ili žareću bol u predjelu stražnjice koja se može širiti niz nogu po stražnjem dijelu natkoljenice
Što je sindrom mišića piriformisa?
Sindrom mišića piriformisa najčešće nastaje kada mišić pritišće na ishijadični živac koji prolazi ispod njega na putu od kralježnice prema nozi. Uzrokuje bol ili utrnulost u predjelu stražnjice, stražnje strane kuka ili gornjeg dijela noge.
S obzirom da simptomi nalikuju na išijas, ovaj sindrom se još naziva ‘lažni išijas’ i ponekad je teško ustanoviti ispravnu dijagnozu.
Ovo stanje može nastati zbog prenaprezanja, ozljede mišića, dugotrajnog sjedenja ili hipertrofije mišića kod vježbanja.
Dijagnoza sindroma m. piriformisa se postavlja na temelju simptoma, kliničkog pregleda i isključivanja drugih uzroka boli, poput hernije diska. Ne postoji specifična pretraga koja može potvrditi dijagnozu.
Liječenje je konzervativno i uključuje istezanje, fizikalnu terapiju, smanjenje aktivnosti koje izazivaju bol te, po potrebi, primjenu lijekova za smanjenje upale i boli.
MIŠIĆ PIRIFORMIS (musculus piriformis)
Plosnati, kruškoliki mišić koji se nalazi duboko u stražnjici. Glavna mu je funkcija vanjska rotacija bedrene kost, stoga je važan za rotaciju kuka i stabilnost tijekom kretanja. Polazi od ruba križne kosti i proteže se do velikog trohantera na bedrenoj kosti (“kvrga” s bočne strane kuka koju možemo napipati izvana).
ISHIJADIČNI ŽIVAC (nervus ischiadicus)
Najveći je periferni živac u tijelu koji kontrolira osjet i pokrete u velikom dijelu natkoljenice, potkoljenice i stopala. Nastaje udruživanjem živaca koji izlaze iz kralježnice (L4-S3*). Na svom putu prema nozi prolazi kroz stražnjicu ispod piriformnog mišića. Ponekad je put ishijadičnog živca varijabilan te može prolaziti iznad mišića, pa čak i kroz sam mišić.
⇒ lumbalni živci (L1-L5) - spinalni (moždinski) živci koji polaze iz lumbalnog (slabinskog) dijela kralježnične moždine
⇒ sakralni živci (S1-S5) - spinalni (moždinski) živci koji polaze iz sakralnog (krstačnog) dijela kralježnične moždine
Zašto nastaje sindrom piriformisa?
Zbog bliskog anatomskog odnosa, kad god je piriformni mišić nadražen ili upaljen, to može utjecati i na ishijadični živac.
Iritacija piriformnog mišića može biti rezultat kroničnog preopterećenja radi loše biomehanike kuka ili ozljede koja uključuje snažnu unutarnju rotaciju kuka ili direktnu traumu, udarac.
I neke anatomske varijacije također predstavljaju rizik za razvoj sindroma m. piriformisa.
Najčešći uzroci nastanka sindroma m. piriformisa:
- trauma u području kuka ili stražnjice
- povećanje (hipertrofija) piriformnog mišića što se često javlja kod sportaša tijekom npr. dizanja utega ili intenzivnih priprema za sportsku sezonu
- dugotrajno sjedenje (taksisti, uredski radnici, biciklisti…)
- anatomske varijacije:
- dvostruki piriformni mišić
- varijacije u smjeru ili grananju ishijadičnog živca u odnosu na piriformni mišić - npr. živac prolazi iznad mišića ili kroz njega.

Simptomi sindroma piriformisa ili lažnog išijasa
Iako simptomi mogu biti varijabilni, većina bolesnika osjeća kroničnu, tupu ili žareću bol u predjelu stražnjice koja se može širiti niz nogu po stražnjem dijelu natkoljenice.
Uz bol se mogu javiti trnci, osjećaj žarenja i slabost mišića.
Tegobe se obično pogoršavaju prilikom ustajanja iz kreveta ili sa stolca, nakon dugotrajnog sjedenja, penjanja uza stube ili nakon fizičke aktivnosti.
Može postojati i bolna osjetljivost na pritisak prstom na stražnjicu na mjestu prolaska ishijadičnog živca (duboko u stražnjici).
Bol se može širiti poput udara struje niz nogu čak do stopala imitirajući simptome kojima se manifestira išijas. Međutim, za razliku od išijasa, pacijent nikada nema gubitak osjeta na nozi.
Dijagnostika sindroma piriformisa
Prvi korak je detaljan razgovor s pacijentom o njegovim tegobama.
Nakon toga slijedi klinički pregled, u sklopu kojeg liječnik pokušava isprovocirati simptome koji bi govorili u prilog dijagnoze sindroma m. piriformisa. Pregledom se također želi otkloniti sumnja na neko drugo stanje koje može izazivati slične simptome.
Pregled najčešće uključuje:
- palpacija - bol se ponekad može izazvati direktnim pritiskom u predjelu mišića piriformisa na mjestu prolaska ishijadičnog živca (duboko u stražnjici)
- testovi za provokaciju boli - ovim testovima se pokušava istegnuti ili opteretiti m. piriformis da bi se izazvali simptomi.
U daljnjem dijagnostičkom postupku na raspolaganju je nekoliko slikovnih i drugih dijagnostičkih metoda, među kojima niti jedna ne može sa sigurnošću potvrditi dijagnozu sindroma m. piriformisa.
Najčešće se koriste:
- magnetna rezonancija (MRI) - jedina je pretraga kojom je moguće prikazati anatomiju ciljane regije te prikazati moguću ozljedu mišića uslijed traume ili isključiti druge češće uzroke simptoma kao što je hernija diska. Nalaz je u najvećem broju slučajeva uredan.
- elektromiografija (EMG) - pretraga je kojom se ispituje funkciju živaca. Nalaz je uglavnom uredan.
- ultrazvuk - iako se ovom metodom teško može prikazati ciljana regija, moguće je dobro prikazati tetive kuka i burzitis tetiva kuka (upala sluzne vreće tetive) koji mogu davati slične simptome.
- rendgen - nije koristan u postavljanju dijagnoze.
Stanja koja mogu nalikovati na sindrom piriformisa (diferencijalna dijagnoza)
Nekoliko stanja može davati slične ili iste simptome kao i sindrom piriformisa, a najčešća su:
- bol niz nogu zbog hernije diska i kompresije korijena spinalnog živca
- bol iz sakroilijakalnog zgloba (spoj kosti zdjelice i krstačne kosti)
- trohanterični bolni sindrom (upala tetive kuka i burzitis kuka) - najčešći je uzrok boli s vanjske strane kuka, naročito kod osoba u dobi od 40 do 60 godina. Glavni simptom je bol s vanjske strane kuka koja se pogoršava pri hodanju, penjanju stepenicama i ležanju na zahvaćenoj strani. Bol se može širiti niz nogu prema koljenu zbog čega se nerijetko krivo dijagnosticira kao išijas.
- miofascijalna bol u mišićima stražnjice - fascije su vezivne elastične strukture koje obavijaju ne samo mišiće, nego ligamente, kosti, živce, tkiva i organe. U normalnim okolnostima, miofascija (fascija koja obavija mišić) se rasteže i skuplja bez ograničenja i bolova, no ako iz nekog razloga postane neelastična, dolazi do zatezanja mišića što rezultira bolnošću i ograničenjem pokreta.
Liječenje sindroma piriformisa
- nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID)
- miorelaksanse (lijekove koji opuštaju mišiće)
- fizikalnu terapiju
- prilagodbu načina života
- injekcije lokalnog anestetika, kortikosteroida ili botulinum toksina u piriformni mišić.
Ako tegobe ne prolaze uz kraće razdoblje odmora (oko 48 sati), može se pokušati modificirati fizičku aktivnost ili promijeniti način treninga te pokušati s klasičnim analgeticima.
Fizikalna terapija predstavlja glavni oblik liječenja sindroma piriformisa, a najčešće uključuje vježbe istezanja m. piriformisa, vježbe pokreljivosti kukova te duboku masažu mekih tkiva.

U slučaju neuspjeha fizikalne terapije može se primijeniti injekcija lokalnog anestetika ili kortikosteroida u piriformni mišić što najčešće daje dobre rezultate.

Kirurško liječenje razmatra se kao posljednja opcija kada konzervativna terapija, uključujući vježbe, ne daje rezultate. Operacija može osloboditi pritisak na živac ili ukloniti priraslice. Međutim, rezultati nisu uvijek predvidljivi, pa bol može i dalje ostati prisutna.
Kućne vježbe za sindrom piriformisa
Pri tome treba voditi računa o tome da se izvođenje svake vježbe započne polako i vježba obavezno prekine ako se osjeti bol.
Istezanje unutarnjih rotatora kuka
- Lezite na leđa s obje noge savijene u koljenima i stopalima ravno na podu.
- Stavite gležanj zahvaćene noge na suprotno bedro blizu koljena.
- Rukom lagano gurajte koljeno od tijela dok ne osjetite blago istezanje oko kuka.
- Zadržite položaj 15 do 30 sekundi.
- Ponovite vježbu 2 do 4 puta.
- Preporučuje se ponoviti istu vježbu i s drugom nogom.
Istezanje mišića piriformisa
- Lezite na leđa s ispruženim nogama.
- Podignite zahvaćenu nogu i savijte koljeno. Suprotnom rukom nježno povucite koljeno prema suprotnom ramenu. Trebali biste osjetiti istezanje u stražnjici i kuku.
- Zadržite položaj 15 do 30 sekundi.
- Ponovite vježbu 2 do 4 puta.
- Preporučuje se ponoviti istu vježbu i s drugom nogom.
Jačanje donjih trbušnih mišića
- Lezite na leđa s obje noge savijene u koljenima i stopalima ravno na podu.
- Zategnite trbušne mišiće povlačeći pupak prema kralježnici. Nastavite normalno disati i nemojte zadržavati dah.
- Podignite jednu nogu i povucite koljeno prema prsima tako da bude točno iznad kuka, dok je noga savijena u obliku slova „L.”
- Podignite i drugo koljeno u isti položaj.
- Polagano spustite jednu, pa drugu nogu natrag u početni položaj.
- Nastavite naizmjenično podizati noge dok svaku ne podignete 8 do 12 puta.
- Dok pomičete noge cijelo vrijeme držite trbušne mišiće zategnutima, a leđa mirnima i nastavite normalno disati.
PRAKTIČNI SAVJETI
Ako imate ili ste imali sindrom piriformisa, uputno je slijediti nekoliko važnih praktičnih savjeta:
* Izbjegavajte dugotrajno sjedenje.
* Ako sjedite dulje od sat vremena, ustanite, prošetajte i protegnite mišiće. Isto vrijedi i ako dulje vremena vozite - napravite pauzu, izađite iz automobila i protegnite mišiće.
* Radite vježbe istezanja 2 do 3 puta dnevno te obavezno prije sudjelovanja u sportskim aktivnostima. To će pomoći da se simptomi ne vrate ako ste već imali sindrom piriformisa,
* Pridržavajte se preporuka kako bi postigli pozitivne rezultate.
Izvor fotografija: Shutterstock