Zdrav imunosni sustav - imperativ dobrog zdravlja

Bolesti i stanja / Alergologija i imunologija Anka Dorić dr. med., spec. transfuzijske medicine

Hoćemo li se razboljeti ili ne, ovisi o izloženosti infekciji i stresu, načinu života, ali i o sposobnosti našeg imuniteta

Kako bismo postigli i zadržali stanje prirodnog zdravlja, podjednako su važni zdravlje organizma u cijelosti, zdrave životne navike (prehrana, ritam rada, sna i odmora) i pozitivan mentalno-emotivni stav prema životu. Suvremeni način života obiluje stresom, čija kronična prisutnost, uz istodobno potiskivanje negativnih emocija, mijenja otpornost ljudskog organizma čineći ga preosjetljivim na opasne strane tvari. Većina uljeza nalazi se prirodno u našem okolišu, a kao posljedica njihova prodora u organizam nastaju infekcije, bolesti, povećana sklonost nastanku tumora, sve češće autoimune, kronične degenerativne i alergijske bolesti.

S druge strane, multimedijska zdravstvena edukacija i internetizacija medicine, procvat dijagnostike, proizvodnja kvalitetnih lijekova i dodataka prehrani sa svrhom očuvanja i poboljšanja fizioloških funkcija, sve više nas okreću zdravlju i prevenciji. Između dviju krajnosti – dobrovoljnog odlaska na redovite kontrole i spašavanja "golog" života – naš imunosni sustav šalje signale poremećaja, slabosti, zakazivanja ili preosjetljivosti, no toga često nismo svjesni. Ti signali obično su višestruki i nespecifični jer su lošim utjecajima pogođene funkcije različitih tkiva i organa.

Primjerice, javljaju se lupanje srca, nesanica, kronični umor, depresija, razdražljivost, smetnje koncentracije, glavobolja, povišenje krvnog tlaka, poremećaj probave, napetost mišića, ukočenost zglobova, sve do šumova u uhu, ispadanja kose, ovisnosti o određenoj hrani i piću, nedostatka teka, smanjenog libida, čestih prehlada (osobito angine), tvrdokorne kandidijaze probavnih i spolnih sluznica, bronhitisa i upale pluća, pojave herpesa, kožnih i spolnih bradavica, uroinfekcija i slično.

Dobar imunitet brani nas od brojnih mikroba, ali i različitih vrsta raka. Hoćemo li se razboljeti ili ne, ovisi o izloženosti infekciji i stresu, načinu života, ali i o sposobnosti našeg imuniteta. Ako se uzroci poremećaja imuniteta i općeg slabljenja organizma otkriju na vrijeme, sve se još može popraviti, a poremećaj i bolest ukloniti, s izuzetkom imunodeficijencija, bolesti imunosnog sustava, čije postojanje rezultira slabijom imunoreakcijom ili njezinim izostankom.

Suvremeni način života obiluje stresom, čija kronična prisutnost, uz istodobno potiskivanje negativnih emocija, mijenja otpornost ljudskog organizma čineći ga preosjetljivim na opasne strane tvari

Primarne imunodeficijencije većinom su genetske (urođene) bolesti kod kojih se, primjerice, ne stvaraju T ili B limfociti (DiGeorgeov sindrom, Brutonova agamaglobulinemija) ili nedostaju fagocitne stanice (kronična granulomatozna bolest) i slično. Sekundarne imunodeficijencije su stečene bolesti imunosnog sustava zbog nekih bolesti, npr. AIDS-a.

Kad nastupe infekcije koje ne reagiraju na uobičajenu terapiju, ponavljaju se i svaki sljedeći put imaju sve teži tijek, treba posumnjati da je posrijedi teži i kronični poremećaj. Uz patogene mikrobe, najveći neprijatelj imuniteta je prekomjeran i dugotrajan stres ili kombinacija stresova (npr. kronična bolest, napeti odnosi u obitelji ili na poslu, gladovanje zbog redukcijske dijete radi "dobre linije"). U takvim stanjima događaju se hormonske blokade imunosnog sustava i kočenje uobičajenih imunosnih funkcija, što rezultira smanjenjem otpornosti ili neotpornošću na zaraze, bolešću, otežanim cijeljenjem rana, povišenim rizikom pojave infekcija i nastankom zloćudnih bolesti.

Jedinstveni molekularni identitet

Imunosni sustav određuje naš jedinstveni molekularni identitet. Njegov evolutivni razvoj svakodnevno se nastavlja tijekom fiziološkoga imunosnog odgovora u dodiru s uvijek novim, ali i starim antigenima, u svrhu zaštite organizma. To je ujedno poticaj za njegov daljnji razvoj i vječno stanje pripravnosti na bivše i buduće antigene. Organizam razvija sposobnost imunološkog pamćenja, tako da kod ponovljenog susreta s antigenom imunosne stanice brže prepoznaju i svladavaju uljeza. Pamćenje stečeno u primarnom susretu ne gubi se, nego se "lampica pali" pri svakom novom susretu s prepoznatim antigenom. Memorija katkad traje godinama, pa i doživotno.

Kod svake imunosne reakcije antigen se prepoznaje i predočava leukocitima (bijelim krvnim stanicama limfocitne loze). Informacije se zatim obrađuju i odabire se najprikladniji imunosni odgovor kao preduvjet uspješna uklanjanja prijetećeg antigena. Imunosni sustav sa stranim se tvarima obračunava na dva osnovna načina: pasivno i aktivno, odnosno nespecifičnim (prirođenim) i specifičnim (stečenim) imunitetom.

Težina imunosnog sustava u čovjeka iznosi oko kilogram, a njegovu osnovu čini oko 1012 limfocita. Smatra se da u tijelu čovjeka ima i oko 1020 različitih vrsta molekula protutijela, a svakodnevno se stvori i 1015 novih molekula imunoglobulina. Osim imunosnih tkiva i organa, stanica i njihovih proizvoda imunokina i protutijela, presudan "nevidljivi", ali za imunosni odgovor važan dio imunosnog sustava je i niz gena i raznih molekula.

Među njima su najznačajniji: imunoglobulinska supergenska obitelj, glavni kompleks gena tkivne podudarnosti, antigeni receptori T limfocita, poliimunoglobulinski receptor, beta 2-mikroglobulin, razni limfocitni biljezi, faktori rasta, adhezijske molekule, receptor za fragment Fc protutijela, receptor za komponentu C3b komplementa, sustav komplementa, hormoni te brojni drugi prijenosnici hormonalnih i neuralnih informacija. Sve te informacijske tvari putuju između, ali i kroz stanice, premošćuju brojne biokemijske i psihoneuroimunosne mostove uključene u procese imunoprepoznavanja, potvrde, pamćenja ili odbacivanja.

Veličanstven primjer prilagodbe

Svaka imunoreakcija veličanstven je primjer prilagodbe na vanjski i unutarnji okoliš. Zbog toga je imunosni sustav razgranat po cijelom organizmu – od koštane srži, krvi, limfnih čvorova, prsne žlijezde (timus), tkiva ždrijelnih tonzila, nakupina limfnog tkiva u sluznici crijeva, preko dišnih organa, kože, slezene i jetre, sve do mozga. Veliku većinu "opipljivog" dijela imunosnog sustava čine stanice koje cirkuliraju tijelom sa zadaćom prepoznavanja i razaranja antigena različitih uljeza (virusa, bakterija, gljivica, parazita; abnormalnih, ostarjelih, prekanceroznih, maligno promijenjenih i vlastitih zdravih stanica).

Kod svake imunosne reakcije antigen se prepoznaje i predočava leukocitima. Informacije se zatim obrađuju i odabire se najprikladniji imunosni odgovor kao preduvjet uspješna uklanjanja prijetećeg antigena

Sve je više dokaza o tome da živci autonomnoga živčanog sustava imaju važan i neposredan utjecaj na aktivnost imunosnih stanica, te da prolazni poremećaji imuniteta u osoba koje su u dugotrajnom negativnom stresu dovode do kronične neotpornosti na infekcije i češćeg nastanka tumora. Stoga se s pravom može reći da su brojne svakodnevne imunosne reakcije ujedno čuvari homeostaze i jedinstveni primjeri prilagodbe na vlastita emocionalna stanja i događanja, kao i na vanjski i unutarnji okoliš prepun onoga što nismo "mi".

Štiti samo zdrav imunosni sustav

Svakodnevna prehrana često je neodgovarajuća i ne pruža dostatnu količinu vitamina, minerala i drugih bioaktivnih sastojaka. Zato, da bismo izašli na kraj sa sve češćim poremećajima imuniteta, od pomoći mogu biti određeni prehrambeni nadomjesci, koji se sve češće uzimaju u profilaksi, ali i kao dobrodošla pomoć u terapiji poremećaja imuniteta.

Osim flavonoida, beta-karotena, cinka, kalcija, vitamina E i C, koenzima Q10, raznih lektina iz često vrlo dostupnih biljnih izvora, među njima su i novi spojevi i tvari koji odavno postoje u prirodi. Iako su neškodljivi i metabolički korisni, sa znanstvenog i kliničkog aspekta o njima se donedavno premalo znalo, a nije postojala ni kvalitetna tehnologija za njihovu izolaciju.

Primjer tome su i posljednja istraživanja nekih biljnih lektina, poput homopolimera glukoze-beta-1,3-glukana, spoja dobivenog izolacijom iz stanične stjenke pivskog kvasca Sacchscaromyces cerevisiae. Ta istraživanja potvrdila su znanstvene pretpostavke o njegovu snažnom imunomodulacijskom djelovanju na nekoliko vrsta imunosnih stanica. Pokazalo se da taj spoj, dostupan i u mekinjama zobi i ječma te nekim gljivama, uzrokuje imunosnu stimulaciju organizma koja zaustavlja i sprječava rast stanica raka i metastaziranje, te sprječava i smanjuje težinu različitih bakterijskih, virusnih, gljivičnih i parazitarnih zaraza i bolesti.

Ima još i korisno metaboličko djelovanje – smanjuje koncentraciju kolesterola u krvi. Brojnim analizama potvrđeno je i njegovo protuupalno i regenerativno djelovanje na tkiva u obnovi, konkretno na ubrzano cijeljenje rana. Američki FDA odobrio ga je kao dijetetski nadomjestak i dao mu status tzv. GRAS tvari (engl. Generally Regarded As Safe – siguran za primjenu).

Imunomodulacijsko djelovanje betaglukana selektivno je usmjereno na pojačanu antimikrobnu aktivnost neutrofilnih leukocita i makrofaga (nakon betaglukanske stimulacije opisan je čak sedmerostruki porast lizosomske aktivnosti u tim stanicama, što utječe na jačanje fagocitoze, tj. proždiranje organizmu stranih tvari). Zbog svega toga ovaj se spoj trenutačno opravdano smatra vrlo potentnim i neškodljivim prirodnim biljnim aktivatorom imunosnog sustava.

Datum objave članka: 1. 8. 2012.