Želučani balon kao zadnja opcija

Bolesti i stanja / Unutarnje bolesti prim. dr. sc.   Milorad Opačić dr. med., spec. internist - gastroenterolog

Primjenjuje se kod debelih osoba koje nisu uspjele smanjiti tjelesnu težinu dijetalnim programima i lijekovima te u slučaju potrebe preoperativnog smanjenja tjelesne težine zbog smanjenja operacijskog rizika

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko milijardu ljudi ima prekomjernu tjelesnu težinu, a oko 300 milijuna ljudi je patološki debelo. Razlog povećanju broja izrazito debelih ljudi je brza promjena načina života, obilježena smanjenom tjelesnom aktivnošću i prekomjernom konzumacijom brze, visokokalorične hrane, u kombinaciji s nasljednim i metaboličkim činiteljima.

Ni Hrvati nisu iznimka. Prema najnovijim podacima, višak kilograma ima više od polovice žena i gotovo 80 posto muškaraca, a petina stanovnika Hrvatske ubraja se u kategoriju debelih osoba.

Iako većina ljudi debljinu doživljava primarno kao estetski problem, više od trećine debelih ima ozbiljne zdravstvene probleme vezane uz višak kilograma. Lista bolesti udruženih s debljinom prilično je duga i one su ozbiljna prijetnja kvaliteti i duljini življenja svake debele osobe: šećerna bolest, srčane bolesti, visoki krvni tlak, povećan rizik za razvoj raka i moždani udar. A tu su i degenerativne bolesti zglobova i kralježnice, bolesti vena, povišene masnoće u krvi, teškoće u disanju, žgaravica i regurgitacija (vraćanje) hrane, žučni kamenci, emocionalni i psihosocijalni poremećaji.

Organske bolesti (kao što je hipotireoidizam, tj. smanjena aktivnost štitnjače) i psihički poremećaji (kompulzivno prejedanje) moraju se izdvojiti, prepoznati i na primjeren način liječiti.

Tko pripada kategoriji ljudi s viškom kilograma, a tko kategoriji debelih? Precizan odgovor daje izračun indeksa tjelesne mase (ITM) prema formuli: tjelesna težina u kilogramima podijeljena s visinom u metrima (na kvadrat: osobe s ITM-om od 25 do 30 imaju višak kilograma, debeli imaju ITM do 35, izrazito debeli do 40, a ekstremno debeli iznad 40.

Kirurgija na djelu

Jednostavan način liječenja debljine, pri čemu se inzistira samo na promjeni načina prehrane i pojačanoj tjelesnoj aktivnosti, dugoročno daje skromne rezultate: samo 5 do 10 posto ljudi koji se podvrgnu takvom režimu nakon pet godina ima manju tjelesnu težinu od početne. Dodavanjem lijekova (orlistat ili sibutramin) rezultat se poboljšava: oko 40 posto tako liječenih uspijeva zadržati manju tjelesnu težinu tijekom uzimanja lijekove. Ako se nakon tromjesečnog liječenja ne uspije postići petpostotni gubitak tjelesne težine, treba prekinuti uzimanje lijekova, tj. odustati od medikamentoznog liječenja.

Osobe koje ovim metodama nisu postigle zadovoljavajuće rezultate, ili su ugrožene zbog bolesti koja se razvila kao komplikacija debljine, kandidati su za liječenje želučanim balonom ili kirurškim liječenjem. Kirurške metode (barijatrijska kirurgija) preporučuju se ekstremno debelim osobama jer su vrlo djelotvorne u redukciji tjelesne težine. Ipak, treba imati na umu da, kao i svaki kirurški zahvat, nose određene rizike. U posljednje vrijeme vrlo je popularna laparoskopski postavljena želučana vrpca.

Nova metoda sve uspješnija

Želučani balon je nekirurška, endoskopska metoda liječenja debljine. Primjenjuje se kod debelih osoba koje nisu uspjele smanjiti tjelesnu težinu dijetalnim programima i lijekovima. Preporučuje se i kao metoda kod ekstremno debelih, da bi se postizanjem manje težine smanjio operacijski rizik prije primjene kirurških metoda liječenja.

Metoda se postupno razvijala dvadesetak godina, u početku prilično neuspješno, uglavnom zbog tehničkih nedostataka tada primjenjivanih balona. Balon nove generacije, proizvod američke tvrtke BioEnterics, ispunio je mnoge tehničke preduvjete i osigurao sigurnu primjenu, pa je do sada postavljen desecima tisuća pacijenata diljem svijeta.

Nacionalnim konsenzusom o dijagnostici i liječenju debljine Hrvatskog društva za debljinu (Opatija, travanj 2006.) želučani balon prihvaćen je kao jedna od metoda u liječenju debljine. Posljednjih godinu dana uspješno se primjenjuje i u Hrvatskoj, najprije u Rijeci, a odnedavno i u Zagrebu.

Pogodni i nepogodni kandidati - Kandidati za postavljanje balona su osobe s ITM-om 32 i više, koje su motivirane za gubitak tjelesne težine. Osobe s prethodnom operacijom želuca, velikom hijatalnom hernijom, težim oštećenjem bubrega i jetra, težim poremećajem plućne funkcije, na dugotrajnoj terapiji kortikosteroidima, trudnice, ovisnici o lijekovima i alkoholu, nisu pogodni kandidati za primjenu ove metode.

Kako se postavlja - Balon se postavlja u kratkoj intravenskoj anesteziji, procedurom koja obično ne traje više od dvadeset minuta. Neposredno prije postavljanja balona treba obaviti endoskopski pregled jednjaka i želuca, čime se isključuju moguće lokalne kontraindikacije za postavljanje balona. Zatim se posebno složen balon, koji se nalazi na vrhu katetera, uvodi kroz usta u jednjak i želudac. Kateter omogućuje punjenje balona fiziološkom otopinom obojenom u plavo metilenskim modrilom.

Punjenje balona kontrolira se kroz gastroskop. Ovisno o procjeni endoskopičara, balon se puni sa 400 do najviše 700 ml tekućine. Nakon završetka punjenja, kateter se potezanjem odvaja od balona i izvlači, a posebni ventilni mehanizam priječi istjecanje tekućine iz balona.

Postoperativni tijek i praćenje - Prvih nekoliko dana nakon postavljanja, tj. u fazi privikavanja, mogu se javiti osjećaj mučnine i nagon na povraćanje, a tegobe zatim nestaju. Komplikacije su rijetke: moguć je nastanak erozija ili vrijeda (čira) želuca, što se prevenira primjenom lijekova koji blokiraju lučenje želučane kiseline. Istjecanje tekućine iz balona moguća je, ali rijetka komplikacija, a prepoznaje se po zelenkastoj boji mokraće (od metilenskog modrila koje je dodano tekućini u balonu). U tom slučaju balon se do kraja isprazni, izvadi i zamijeni drugim.

Položaj i veličina balona jednostavno se kontroliraju ultrazvukom, obično jednom mjesečno. Tijekom šest mjeseci nužno je ograničiti kalorijski unos hrane, što se lakše podnosi zbog osjećaja sitosti izazvanog balonom.

Odstranjivanje balona - Balon se vadi nakon pola godine, također u kratkoj intravenskoj anesteziji. Specijalnim kateterom koji se uvodi kroz gastroskop se probuši, kroz kateter se isprazni i potom izvuče posebnim instrumentom s omčom ili kukicama na vrhu.

Očekivanja - Očekivani gubitak na težini je od 15 do 20 kg u šest mjeseci, s tim da promjena prehrambenih navika većini pacijenata omogućuje da zadrže novu tjelesnu težinu. Radi dodatna gubitka na težini, balon se može ponovno postaviti nakon jednomjesečne stanke.

Datum objave članka: 1. 10. 2007.