Živjeti s traheostomom

Bolesti i stanja / Uho - nos - grlo Marina Gradinac dr. med.

Međusobna podrška bolesnika s traheostomom i medicinskog tima, ključni su u procesu rehabilitacije

Spoznaja o postojanju traheostome na vlastitom tijelu povezana je s osjećajem nesigurnosti, potištenosti i nemoći, pa sve do uvjerenja da je riječ o teškom hendikepu koji narušava svakodnevno funkcioniranje i socijalni aspekt života. Iako postojanje traheostome remeti fiziološke funkcije, treba uzeti u obzir da se ona izvodi u situacijama životne ugroženosti te da je to postupak koji spašava život. Da bismo to spoznali, i prije svega razumjeli, važno je znati što je traheostoma i čemu služi, te kako je njegovati i živjeti s njom.

Što - kada - zašto

Traheostoma je otvor na prednjoj stjenci vrata, čijem formiranju prethodi kirurški zahvat koji se naziva traheotomija (otvaranje traheje - dušnika). Stoma se formira tako da se rubovi otvora na stjenci dušnika ušiju za rubove kože na vratu. Primjenjuje se u slučajevima suženja (opstrukcije) gornjeg dijela dišnog puta, najčešće na razini ždrijela, grkljana i dušnika. Suženja dišnog puta koja otežavaju protok zraka (disanje) mogu uzrokovati: zloćudni tumori u području glave i vrata, ozljede, strana tijela u dišnom putu, upalne reakcije s edemom i nekontrolirana krvarenja u području križanja probavnog (ždrijelo) i dišnog puta (grkljan). Traheotomija se izvodi i kod neuroloških stanja s centralnim i perifernim oštećenjima te kod bolesnika na mehaničkoj potpori disanja koji zahtijevaju dugotrajnu orotrahealnu intubaciju.

Privremena traheostoma je svaka stoma koja se poslije može ukloniti, dođe li do sanacije uzroka koji je doveo do insuficijencije disanja. Izvodi se i kao priprema za opsežne operativne zahvate u predjelu glave i vrata. Ova vrsta stome najčešće se spontano zatvara u postoperativnom tijeku. Jedna od najčešćih indikacija za trajnu traheostomu je totalna laringektomija (uklanjanje grkljana zbog zloćudnog tumora).

Nakon formiranja traheostome postavlja se trahealna kanila radi lakšeg održavanja i čišćenja dišnog puta. Nakon što rana zacijeli i u svim slučajevima u kojima je to moguće, kanila se odstranjuje. Trahealna kanila ima oblik savijene cijevi, a može biti izrađena od različitih materijala: metala, plastike ili gume. Na tržištu postoje brojni tipovi kanila, koji se razlikuju od proizvođača do proizvođača:

  • klasična trahealna kanila - sastoji se od dvostruke cijevi, koja na vanjskom kraju ima pločicu koja se učvršćuje na vratu pomoću povezne trake. Unutarnja cijev može se vaditi radi čišćenja sasušenog sekreta, što može obavljati i sam bolesnik ne vadeći cijelu kanilu. Time se izbjegavaju teškoće pri ponovnom umetanju kanile u traheostomu. Zatvarajući prstom vanjski otvor kanile, bolesnik može uspostaviti govornu komunikaciju, jer na taj način izdahnuti zrak pod pritiskom prolazi pored kanile u dušniku, ulazi u grkljan, ždrijelo i usta te se uspostavlja govor;
  • cuff kanila - plastična kanila s balonom koji se puni zrakom i posve zatvara dušnik;
  • Biesalski plastična kanila - ima uložak koji se može čistiti, govornog je tipa i nema cuff;
  • silikonska T kanila;
  • različite vrste metalnih kanila - manje su ugodne za pacijenta, ali se mogu lakše održavati, pa čak i sterilizirati.

Život se mijenja

Traheostoma sa sobom donosi nužne promjene u načinu života, od održavanja osobne higijene i higijene traheostome, preko prehrane do brige o kakvoći zraka u prostoriji u kojoj bolesnik boravi. Bolesnik mora naučiti skrbiti se za traheostomu. Zato još za boravka u bolnici uči kako održavati njezinu higijenu. Potrebno ju je čistiti svakodnevno, pa čak i nekoliko puta dnevno kad to situacija zahtijeva. Za pravilnu njegu važno je osigurati čiste uvjete, pa okolinu traheostome treba očistiti prikladnim antiseptikom, zatim posušiti tupferom i staviti zaštitnu kremu. S obzirom na nakupljanje sekreta, u stomu treba ukapavati fiziološku otopinu ili davati vlažne inhalacije koje razrjeđuju sekret i olakšavaju njegovo odstranjivanje. Kanila se mijenja svakodnevno.

Muškarci bi trebali koristiti električne aparate za brijanje, kako bi spriječili ozljeđivanje zbog nedostatka osjeta u području vrata.

Kako bolesnik koji ima traheostomu kroz nju i diše, u procesu disanja gubi se funkcija nosa (ovlaživanje, zagrijavanje i pročišćavanje udahnutog zraka), tako da kroz traheostomu udiše nepročišćen, neovlažen i nezagrijan zrak. To dovodi do nakupljanja gustoga, žilavoga i onečišćenog sekreta koji se teško iskašljava. Zbog svega navedenoga, prostoriju u kojoj boravi takav bolesnik treba učestalo provjetravati tijekom dana, a zrak dodatno vlažiti, posebno u sezoni grijanja.

Zbog poremećenoga gutanja i prehrana zahtijeva određene promjene. Bolesnik treba konzumirati visokoproteinsku hranu bogatu vitaminima i mineralima odgovarajuće konzistencije (kašasta ili pasirana), u manjim, ali češćim obrocima. Treba kontrolirati i količinu unesene hrane, kao i njezinu eliminaciju. Pod kontrolom treba biti i unos tekućine: preporučena dnevna količina tekućine je 1500 do 2000 ml (ako nije kontraindicirano zbog neke druge bolesti). Količina unesene tekućine kontrolira se praćenjem stanja i izgleda sluznica i turgora (napetosti) kože.

Položaj bolesnika također je od velike važnosti: polusjedeći položaj u krevetu osigurava bolju plućnu ventilaciju, lakše iskašljavanje sekreta i lakšu osobnu toaletu. Traheostoma nosi i određene rizike, jer je otvoren put za prodor različitih nečistoća i mikroorganizama u dišne putove, što pogoduje nastanku infekcije. Stoga se preporučuje stavljanje posebnih filtra ili nošenje takozvanih pregačica, koje se postavljaju preko otvora.

Sve važne informacije o promjeni načina života pacijent dobije od medicinske sestre još za boravka u bolnici. Ona će pacijenta i njegovu obitelj pripremiti za život s traheostomom: poučiti ih kako njegovati stomu i kanilu, informirati o nužnim promjenama u prehrani, kao i o ostvarivanju prava vezanih uz zdravstvenu zaštitu (doznake za pomagala, zavojni materijal...).

Novi uvjeti su izazov

Privikavanje na život s traheostomom bolesniku je izniman izazov. Osim što mora mijenjati životne navike i prilagođavati se na nove, često mu je potrebna i stručna pomoć pri suočavanju s emocionalnim i praktičnim aspektima bolesti. Zbog toga je rehabilitacija, u koju je uključen cijeli medicinski tim (otorinolaringolog, medicinska sestra, fonijatar, logoped, socijalni radnik), važan dio plana liječenja koji pomaže bržem povratku bolesnika njegovim svakodnevnim aktivnostima. Podrška medicinskog tima, kao i međusobna podrška samih bolesnika, svakako može pomoći podizanju razine kvalitete života.

Osobe s trajnom traheostomom mogu raditi gotovo u svim djelatnostima, osim teških fizičkih poslova, jer ne mogu zadržavati dah. Bilo bi dobro i da izbjegavaju plivanje, zbog opasnosti od ulaska vode kroz traheostomu u dišni sustav.

Datum objave članka: 1. 2. 2009.