Biofeedback - tehnika za kontrolu mokrenja

Poremećaji mokrenja vrlo su česti u dječjoj dobi. Epidemiološke studije pokazuju da čak do 20 posto sedmogodišnjaka ima neki od poremećaja mokrenja. Najčešće tri skupine poremećaja s kojima se susrećemo u kliničkoj praksi su noćno mokrenje, poremećaji funkcije mjehura i neurogeni mokraćni mjehur.

Noćno mokrenje benigni je poremećaj najčešće uzrokovan malim kapacitetom mokraćnog mjehura ili smanjenim izlučivanjem hormona koji sudjeluje u stvaranju mokraće. Neliječeno noćno mokrenje poslije pete godine života može izazvati psihičke posljedice u razvoju djeteta. Naime, djeca se osjećaju različito od vršnjaka, ne mogu sudjelovati u uobičajenim aktivnostima poput školskih izleta, maturalnih putovanja ili kampiranja, osjećaju ljutnju, stid i promjenljiva su raspoloženja.

Za razliku od noćnog mokrenja koje ne uzrokuje oštećenje bubrega, poremećaji funkcije mjehura oštećuju stjenke mjehura, uzrokuju česte uroinfekcije, dnevno i noćno nekontrolirano mokrenje te vezikoureteralni refluks, a sve to može dovesti do oštećenja bubrega.

Za razliku od funkcionalnih poremećaja koji se javljaju kod neurološki zdrave djece, neurogeni mjehur nastaje zbog prirođenog ili stečenog oštećenja živaca koji inerviraju mokraćni mjehur. Najčešći prirođeni uzroci su anomalije kralježnične moždine (mijelomeningokela, lipomeningokela, dijastematomijelija, nepostojanje sakruma, sindrom kaudalne regresije, tethered cord sindrom).

Najčešći stečeni uzroci su cerebralna paraliza, transverzalni mijelitis, tumori kralježnične moždine, trauma kralježnice, progresivne neurodegenerativne bolesti, multipla skleroza, Guillain-Barre sindrom i oštećenje živaca tijekom operacija. Ti uzroci mogu izazvati različit stupanj oštećenja mokraćnog sustava.

Poremećaji rada mišića mokraćnog sustava kod djece stvaraju visoke tlakove u mokraćnom mjehuru te nemogućnost potpuna pražnjenja mjehura, a posljedice toga su noćno i dnevno nekontrolirano mokrenje, ponavljane upale, neredovite stolice, vraćanje mokraće prema bubregu, te oštećenje bubrega.

Ovisno o tipu poremećaja mokrenja, koriste se različiti lijekovi sa svrhom povećanja kapaciteta mokraćnog mjehura, snižavanja tlaka unutar mjehura, opuštanja sfinktera i dr. Uz to, u svijetu se provode i vježbe mokrenja, tzv. biofeedback.

Biofeedback je tehnika kojom pacijent može utjecati na neke fiziološke funkcije, koristeći se signalima iz vlastitog tijela. Brojna istraživanja pokazala su da je moguć voljni utjecaj ne samo na tjelesne funkcije koje su pod kontrolom voljnoga živčanog sustava, nego i one pod kontrolom nevoljnoga (autonomnoga) živčanog sustava.

Postoje različiti tipovi biofeedbacka koji koriste uređaje za EMG (elektromiograf), mjerenje temperature, pulsa, disanja i EEG (elektroencefalograf). Tako je pomoću biofeedbacka moguća kontrola visine krvnog tlaka, frekvencije srca, električne aktivnosti mozga, glavobolja, ulkusne bolesti, epilepsije, funkcionalnog proljeva, astme, boli, hiperaktivnosti kod djece, mucanja, Raynaudove bolesti itd. Biofeedback je osobito učinkovit za sprječavanje poremećaja koji su pod snažnim utjecajem psihološkog stresa (psihosomatski poremećaji) i za smanjenje boli.

Kod djece s poremećajima mokrenja koristi se EMG uređaj (elektromiograf) koji mjeri aktivnost mišića i uči pacijenta kako relaksirati mišić ili postići kontrolu nad radom određenog mišića. Samoljepljive elektrode postavljaju se na mišiće zdjelice, odnosno one koje želimo jačati, i spajaju s računalom u urodinamskom uređaju. Računalo pretvara električne impulse iz mišića u pokrete junaka iz crtanih filmova, tako da dijete na zaslonu računala gleda crtani film, igra videoigre i pokreće likove stišćući i opuštajući mišiće koji sudjeluju u kontroli mokrenja, odnosno vježba.
Uz dobru koncentraciju i uspješnu kontrolu mišića, postiže i više bodova u igrici, tako da već nakon jedne do dvije igrice dijete počinje shvaćati što je stiskanje, a što opuštanje mišića, odnosno postaje svjesno kontrakcije sfinktera, pa može bolje kontrolirati rad mjehura.

 Brojna istraživanja pokazala su da je moguć voljni utjecaj ne samo na tjelesne funkcije koje su pod kontrolom voljnoga živčanog sustava, nego i one pod kontrolom nevoljnoga (autonomnoga) živčanog sustava

Metoda je potpuno neinvazivna i bezbolna, za djecu vrlo zabavna, a rezultati se mogu vidjeti već nakon nekoliko vježbi. Dijete postaje suho, nestaju uroinfekcije, smanjuje se, a katkad i potpuno nestaje vezikoureteralni refluks.

Biofeedback pomaže u kontroli mokrenja kod djece s noćnim mokrenjem, dnevnom inkontinencijom mokraće, ponavljanim upalama mokraćnog sustava i vezikoureteralnim refluksom (vraćanjem mokraće prema bubregu), a koristi se i kod djece nakon operacija na mokraćnom sustavu ili kralježnici koje su dovele do djelomična oštećenja živaca koji inerviraju mišiće mokraćnog sustava.