Ekcemi u dječjoj dobi
Najučestaliji ekcem u djece je atopijski dermatitis, upalna bolest kože dugotrajnog tijeka, obilježena crvenilom, suhoćom, perutanjem i intenzivnim svrbežom
Pod ekcemom i dermatitisom, što su zapravo sinonimi, podrazumijevamo nezarazne upalne bolesti kože. Ta stanja u akutnom obliku obilježena su crvenilom, otokom, "prištićima", mjehurićima, vlaženjem i krastama, a u kroničnom tijeku bolesti i zadebljanjem kože, ljuskama te pojačanim crtežom kože na zahvaćenim površinama. Promjene su često praćene svrbežom i komplicirane sekundarnom infekcijom zbog grebanja kože i posljedično olakšanog prodora bakterija/gljiva kroz oštećenu kožu. Podtip ekcema/dermatitisa i razlozi nastanka mogu se razlikovati prema vremenu nastanka, kliničkoj slici, to jest izgledu kožnih promjena i njihovu smještaju. S obzirom na to da histološka slika nije karakteristična za pojedini podtip ekcema, u prvome redu može poslužiti za isključivanje drugih bolesti u diferencijalnoj dijagnozi.
Atopijski dermatitis - najučestaliji
Najučestaliji ekcem u djece je atopijski dermatitis/ekcem (AD), a riječ je o upalnoj bolesti kože dugotrajnog tijeka, obilježenoj crvenilom, suhoćom i perutanjem te upornim i intenzivnim svrbežom. Prvi simptomi bolesti najčešće se pojavljuju već u dojenačkoj dobi, iako se bolest može javiti i kasnije. Procjenjuje se da danas oko 15 do 20 posto djece predškolske i školske dobi boluje od AD-a. U kasnijoj dobi djeca s AD-om imaju veći rizik obolijevanja od bronhalne astme i peludne hunjavice.
Točan uzrok pojave bolesti i razlozi povećanja učestalosti još uvijek nisu u potpunosti poznati. U njezinu nastanku važno je naslijeđe, čemu u prilog govori činjenica da u istoj obitelji često više osoba boluje od AD-a i/ili od bronhalne astme i peludne hunjavice. Nesumnjivo, važnu ulogu imaju i različiti čimbenici okoline. Zagađenje okoliša, povećano izlaganje kućnoj prašini i grinjama, viši ekonomski standard obitelji, odrastanje u obitelji sa samo jednim djetetom, viši stupanj obrazovanja majke, češća upotreba antibiotika, smanjen broj infekcija, izloženost duhanskome dimu... samo su neki od danas prepoznatih čimbenika koji povećavaju rizik nastanka AD-a te bronhalne astme i peludne hunjavice.
Većina djece s AD-om ima suhu kožu. Pojava crvenila i područja zadebljane kože s ljuskama na površini, a ponekad i vlaženje u slučaju jake upale tipične su promjene za AD. Često se vide i ogrebotine kao posljedica grebanja kože.
Za postavljanje dijagnoze važan je smještaj opisanih promjena i podatak o trajanju tegoba. Karakteristične promjene u dojenčadi su najčešće smještene na licu, vratu, obrazima i čelu, a nerijetko i na vlasištu. Tipično je da su u djece do druge godine promjene češće smještene na vanjskim stranama ruku i nogu, dok se u kasnijoj dobi "sele" u pregibe velikih zglobova, najčešće koljena i lakata. Gornji dio šačica, zapešća i stopala zahvaćeni su promjenama u mlađe, ali i u starije djece. Vrlo karakterističan je uporan svrbež kože koji često remeti djetetov san.
U djece s AD-om alergije su znatno češće nego u zdrave djece. Alergija na hranu i/ili okolišne alergene može biti važan čimbenik u nastanku i podržavanju simptoma bolesti. Međutim, uzrok nastanka i pogoršanja kliničke slike često nije poznat, a alergija se ne može dokazati. U dojenčadi, naročito one s težom kliničkom slikom, češća je preosjetljivost na pojedine namirnice (najčešće se dijagnosticira alergija na jaje, kravlje mlijeko, soju, kiki-riki ili ribu), dok je preosjetljivost na okolišne alergene iznimno rijetka.
Liječenje djeteta s atopijskim dermatitisom sastoji se od primjerene njege kože, izbjegavanja mogućih "okidača" te, samo u neke djece, odgovarajuće dijete (neosnovana i neprimjerena dijetalna prehrana može imati negativan učinak na zdravlje djeteta). Osnovna protuupalna terapija sastoji se od primjene preparata koji sadrže kortikosteroide, čija primjena mora biti pod redovitim nadzorom dermatologa. Svi kortikosteroidni preparati nemaju istu jačinu djelovanja, a samim time ni jednake potencijalne nuspojave. Korisno u praćenju je vođenje dnevnika njihove primjene jer su to važni podaci u procjeni težine bolesti, učinkovitosti liječenja, ali i odluke o daljnjoj terapiji i pretragama. Često je indicirana i opravdana primjena lokalnih imunomodulatora, naročito na području tanke i osjetljive kože.
U njezi kože važna je primjerena higijena pri kojoj se ne smiju koristiti agresivni, isušujući sapuni, kao ni pjenušave kupke. Svaki je sapun važno temeljito isprati. Nakon izlaska djeteta iz kade, nužno je na kožu odmah nanijeti odgovarajući emolijens pomoću kojeg se vlaga "zarobi" u kožu pa je kupanje manje isušuje. Koje je sredstvo za njegu najprimjerenije, ovisi o stupnju suhoće kože, zahvaćenoj regiji i godišnjem dobu. Na trup nije poželjno primjenjivati pretjerano masne preparate jer sprječavaju znojenje. Tijekom zime, kad se više boravi u zatvorenim grijanim prostorima, u kojima je zrak suh, koža bolje podnosi masnije preparate. Tijekom ljeta bolje je primjenjivati preparate laganije teksture.
Za njegu kože primjereni su svi oblici lokalnih preparata za njegu (mast, krema, mlijeko, losion) i poželjno ih je kombinirati, dok preparati u obliku gela ili spreja mogu djelovati isušujuće. Ne postoje ograničenja u pogledu učestalosti primjene neutralnih preparata za njegu kože. Njihova redovita primjena ima za cilj smanjiti suhoću, ublažiti osjećaj zategnutosti kože i svrbež te zaštititi kožu od iritirajućih čimbenika i alergena iz okoline. Osim toga, dokazano je da redovita primjena navedenih preparata smanjuje učestalost i količinu primjene lokalnih kortikosteroida i imunomodulatora.
Za smanjenje svrbeža može se pokušati i s primjenom lijekova koji se nazivaju antihistaminici, naročito ako je svrbež intenzivan i remeti djetetov san. Kod djece kod koje je bolest jače izražena opravdana je i indicirana sustavna terapija.
Što se još može pojaviti
Osim AD-a, u djece je čest i seboroični dermatitis, koji je obilježen upalnim promjenama na takozvanim seboroičnim područjima, što podrazumijeva pregibe i područja gdje su najgušće smještene žlijezde lojnice. Uzroci za sada nisu poznati, no pretpostavlja se da važnu ulogu u nastanku bolesti imaju pojačana aktivnost žlijezda lojnica, koja je posljedica djelovanja majčinih hormona tijekom prvih šest mjeseci života, te lipofilni kvasac Pityrosporum ovale.
U djece je česta i pojava iritativnog kontaktnog dermatitisa (KD) kao rezultat djelovanja vanjske supstancije koja dovodi do fizičkog ili kemijskog oštećenja kože. Najčešće manifestacije su pelenski dermatitis, dermatitis usnica i područja oko usnica zbog kontakta sa slinom (tzv. ‘lip-likers’ dermatitis), juvenilna plantarna dermatoza (često povezana s pojačanim znojenjem stopala), dermatitis šaka (najčešće zbog pretjeranog pranja ruku) te iritativni kontaktni dermatitis lokaliziran na mjestima dodira kože sa štitnicima.
U djece je rjeđi alergijski kontaktni dermatitis koji je posljedica imunološki uvjetovane reakcije pri kontaktu kože s različitim supstancijama. U dječjoj dobi to su najčešće metali (nikal, kobalt), mirisi, konzervansi, antibiotici za lokalnu primjenu (npr. neomicin) i guma.
Liječenje navedenih bolesti prije svega ovisi o etiologiji (uzroku). Svakako je uputno otkriti i izbjegavati provocirajuće čimbenike, dobro njegovati kožu i zaštititi je redovitom primjenom kvalitetnog emolijensa, a na upalni proces djelovati protuupalnom terapijom, najčešće kortikosteroidima za lokalnu primjenu.