(Ne)sretni tinejdžer

Dječje zdravlje / Rast i razvoj Marija Krmek prof., psihologinja

Radi zdravog razvoja adolescentima treba dopustiti slobodu istraživanja vlastitih stavova, vrijednosti i vjerovanja

Ne tako davno moji su prijatelji postali roditelji. Jednu večer, raznježeni i presretni, držali su svoju tek rođenu kćerkicu, gledali je, divili joj se, igrali se s njom. U jednom trenutku mama je rekla tati: "Zamisli kad za 15 godina bude htjela izlaziti s dečkima!". On je na to zastao, uozbiljio se, pogledao bebicu i rekao brzo i spontano: "Nema tebi izlazaka do tridesete!"

Ni dijete, ni odrasla osoba

Adolescencija je burno razdoblje promjena na putu od djetinjstva do odrasle dobi, katkad teško i za roditelje i za mlade ljude. Uz tjelesne, uključuje promjene na kognitivnom, socijalnom i emocionalnom planu.

Roditelji se teško suočavaju s time da im dijete odrasta i odvaja se od njih, a mladi ljudi u ovom razdoblju žele što prije odrasti, zbog čega dolazi do međusobnih sukoba. I jedni i drugi su zbunjeni time da adolescent više nije dijete, ali ni potpuno odrasla osoba. Mnogi roditelji boje se razdoblja adolescencije njihove djece, očekujući probleme u odgoju, buntovnost, ispitivanje granica i neposlušnost. Adolescenti, pak, jako često znaju biti energični, pažljivi, puni suosjećanja za druge, idealistični, s iznimno izraženim osjećajem za pravičnost i poštenje. Adolescencija je ispunjena kognitivnim i emocionalnim promjenama kroz koje otkrivaju sebe i svoju povezanost sa svijetom oko sebe. Stoga je radi zdrava razvoja potrebno dopustiti adolescentima slobodu istraživanja vlastitih stavova, vrijednosti i vjerovanja.

Roditelji se mogu osjećati odbačenima od svoje djece, što na neki način zapravo jesu. No, to je nužno kako bi djeca razvila vlastiti identitet te kako bi se ostvario osnovni cilj roditeljstva, a to je da djeca postanu samostalne, zrele, odrasle osobe. Da bi to postigli, adolescenti se moraju emocionalno udaljiti od roditelja, no postaju iznimno kritični prema roditeljima i ne prihvaćaju njihove vrijednosti i stavove. Počnu eksperimentirati s različitim ulogama, ciljevima, istražuju različite mogućnosti, često potpuno suprotne od roditeljskih želja, a sve s ciljem pronalaska svog mjesta u svijetu.

Kako pomoći sebi i djetetu

Iako se na prvi pogled čini nemogućom misijom, neke stvari roditelji mogu učiniti kako bi adolescencija bila što bezbolnija i njima i njihovim adolescentima.

Ne budite ljubomorn! - Pokušajte upravljati osjećajima, razumjeti potrebu svoje djece za većom samostalnošću i razloge zbog kojih su im vršnjaci sada tako važni. Iako se ne čini tako, vi i dalje imate važno mjesto u životu svoje djece i vaše mišljenje i savjeti su im potrebni, iako to sada neće lako priznati. Zadatak adolescencije jest osamostaljivanje i odvajanje od roditelja, pa kad vam nedostaju, sjetite se da je to znak zdravog razvoja vašeg djeteta.

Neka dom bude sigurna baza - Adolescenti istražuju svijet, ali im je potrebna sigurna i stabilna baza u koju će se vratiti. Obiteljski dom trebao bi biti mjesto gdje se osjećaju sigurno, slobodno, zaštićeno i uvaženo i gdje se uvijek mogu vratiti, čak i ako su možda u nečem pogriješili.

Međusobna podrška - Roditelji bi se trebali međusobno slagati oko osnovnih pravila i vrijednosti, te se podržavati u odgojnom postupanju. Nije dobro ako jedan roditelj dopusti ono što drugi zabrani. To adolescentima daje prostor za manipulaciju, a u njihovom razvojnom razdoblju očekuje se da će vrlo rado zaobići pravila, osobito ako postoji mogućnost da će proći nekažnjeno.

Pravila - Moraju postojati pravila u odgoju koja postavljaju roditelji, a djeca ih se trebaju pridržavati. Naravno, pravila bi trebala biti osjetljiva na potrebe i želje vaših adolescenata. Zato je jako važno da su:

  • jasna;
  • dosljedna;
  • dobro je dogovoriti ih s adolescentima, naravno u onim stvarima u kojima je to moguće. Primjerice, do kada žele biti van - vi želite da dođe doma do 21 sat, a vaš adolescent vas zamoli da ostane do 22 sata, jer do tada budu i svi njegovi prijatelji. Tu zamolbu mu uvažite, jer na taj način uvažavate njegove potrebe (u suprotnom bi ga prijatelji mogli zadirkivati). Ipak, ne dopustite da ostane dulje od 23 sata, jer to nije zakonom dopušteno za mlađe od 16 godina;
  • manje stroga kako adolescent postaje odgovorniji;
  • ne možete, a i ne biste trebali, imati pravila za sve. O nekim stvarima neće se moći pregovarati, ali o onima o kojima možete, razgovarajte, slušajte svog adolescenta, uvažite ga i poštujte te se međusobno dogovarajte.

Sankcije, u smislu oduzimanja privilegija (džeparca, izlazaka i sl.), bit će učinkovite samo ako su unaprijed dogovorene. Nemojte prijetiti ako niste spremni ispuniti prijetnju! Kao i općenito u odgoju, roditeljska dosljednost iznimno je važna i u ovom razvojnom razdoblju vašeg djeteta. Naravno, nagrade za prikladna, odgovorna ponašanja su i važnije od kazni jer tako pokazujete svom adolescentu da ga cijenite, poštujete, da vam je važan, te se među vama stvara prijeko potrebno povjerenje.

U okruženju u kojem vaš adolescent zna da može računati na vas, da ga razumijete, ne odbacujete zbog povremenih intenzivnih sukoba i neslaganja, da uvažavate i razumijete njegove potrebe i želje za samostalnošću, jedinstvenošću i neovisnošću, nećete se bojati "s kakvim dečkima vaša adolescentica izlazi" ili " s kim se vaš adolescent druži", jer ćete imati povjerenja jedni u druge. Međusobno ćete se razumjeti, poštovati i uvažavati, te ćete znati da ćete ih, ako i dođe do nekih teškoća, rješavati zajedno.

Datum objave članka: 1. 12. 2009.