DNEVNA DOZA JOGURTA: mogući vodeći međuobrok za kontrolu visokog krvnog tlaka
Prema novom istraživanju Sveučilišta Južne Australije, dnevna doza jogurta mogla bi biti odabir za međuobrok kod osoba s visokim krvnim tlakom, bilo da se radi o kombinaciji s pahuljicama za doručak ili jednostavnom usputnom međuobroku
Studija je provedena na 915 odraslih osoba iz Longitudinalne Studije Maine-Syracuse, koje su odrasle u zajedici. Uobičajena potrošnja jogurta mjerena je upitnikom o učestalosti unosa hrane. Visoki krvni tlak definiran je kao viši ili jednak 140/90 mmHg (normalna razina krvnog tlaka je 120/80 mmHg ili niže).
Globalno, više od milijardu osoba pati od hipertenzije (visokog krvnog tlaka), što ih dovodi u veći rizik od kardiovaskularnih bolesti (kao što su srčani i moždani udar) koje su vodeći uzrok smrti u svijetu
Istraživačica UniSA-e dr. Alexandra Wade kaže da ova studija pruža nove dokaze koji povezuju unos jogurta s pozitivnim ishodom krvnog tlaka kod hipertenzivnih osoba.
"Visoki krvni tlak je čimbenik rizika broj jedan za kardiovaskularne bolesti, stoga je važno da nastavimo iznalaziti načine za njegovo smanjenje i regulaciju", kaže dr. Wade. „Mliječna hrana, posebno jogurt, može sniziti krvni tlak. To je zato što mliječna hrana sadrži niz mikronutrijenata, uključujući kalcij, magnezij i kalij, tj. minerale uključene u regulaciju krvnog tlaka. Jogurt je posebno zanimljiv jer sadrži i bakterije koje potiču oslobađanje proteina koji snižavaju krvni tlak.
“Ova studija je pokazala da su za osobe s hipertenzijom čak i male količine jogurta povezane s nižim krvnim tlakom. A za one koji su redovito konzumirali jogurt, rezultati su bili još i bolji, s očitanjima krvnog tlaka koja su bila gotovo sedam jedinica niža u usporedbi s onima koji nisu konzumirali jogurt."
Istraživači kažu da bi se buduće promatračke i intervencijske studije trebale nastaviti fokusirati na rizične pojedince kako bi ispitali sve potencijalne prednosti jogurta.
Maine-Syracuse Longitudinalna Studija je studija kardiovaskularnih čimbenika rizika u odnosu na kognitivni učinak, koja obuhvaća više od 2000 sudionika. Ovu 38-godišnju studiju započeli su profesor Merrill F. Elias i liječnik David HP Streeten na Sveučilištu Syracuse 1974. Daljnjih 36 godina provodila se na Sveučilištu Maine pod vodstvom profesora Eliasa i Robbinsa uz dugogodišnju podršku Nacionalnog instituta za zdravlje (NIA i NHLBI).
Longitudinalna studija jedna je od istraživačkih strategija koja je promatračke prirode i odnosi se na ponavljajuća opažanja istih subjekata tijekom duljeg razdoblja. Ovakav tip studije može trajati godinama, a ponekad i desetljećima.
Izvor: www.sciencedaily.com
Datum objave članka: 20. 12. 2021.