Je li brza hrana zaista tako loša?

Hrana i zdravlje / Prehrambene preporuke Zdravka Brajdić mag. ing. preh. teh.

U prehranu treba uvesti mnogo svježeg voća i povrća, što više nije pitanje novca i ekonomičnosti, nego ponajprije zdravlja

"Što bi se dogodilo da 30 dana jedem samo u restoranima brze prehrane? Bi li se udebljao? Bi li to bilo nerazumno i opasno?" Tim pitanjima počinje film amaterskog redatelja Morgana Spurlocka, dobitnika nagrade za najbolju režiju.

Brza hrana je nezdrava. Ali zašto? Vidimo posljedice, ali ne znamo točan uzrok. Divovi prehrambene industrije ne žele da se spoznaju činjenice sve većeg problema pretilosti, poslije pušenja, najvećeg uzroka smrtnosti današnjice. U Americi je pretilost proglašena epidemijom. Tko je odgovoran za to? Gdje prestaje osobna odgovornost? Možemo li jednostavno reći - neću jesti u restoranu brze prehrane jer znam da je to nezdravo. Restorani brze prehrane svuda su oko nas i prehranjuju velik dio svjetske populacije.

Treba li takve navike usađivati djeci

Amerika postaje najdeblja nacija svijeta. I dok se podsmjehujemo, jesmo li se zapitali koliko smo mi daleko od tog problema? Lanci restorana brze prehrane već su tu, u našem kvartu. Običaj je proslaviti rođendan u njima jer tako je lakše i modernije. Nema kuhanja, hrpe gostiju u dvosobnom stanu i pranja posuđa nakon proslave. Sve je pod kontrolom drugih. Tu su dječje igralište, igračka na dar i teta koja se brine o dječjoj zabavi. U cijeloj toj priči zaboravljamo da time fast food navike od malih nogu usađujemo našoj djeci.

Morgan Spurlock ključ problema nalazi u promjeni načina života. Nekad se jelo u restoranu samo u posebnim prigodama, a danas većinu obroka jedemo vani. U restoran brze prehrane svaki dan ide 25 posto Amerikanaca.
Jesu li samo proizvođači hrane krivi za epidemiju pretilosti? Kolika je educiranost stanovništva o nutritivno vrijednoj i nutritivno manje vrijednoj hrani? Zna li prosječan čovjek razliku?

Pretilost za sobom nosi mnoge zdravstvene probleme (visok krvni tlak, srčane bolesti, moždani udar, artritis, rak dojke, prostate i debelog crijeva, apneja, starački dijabetes). Jedan je od najopasnijih šećerna bolest tipa II.

Zašto su Amerikanci toliko debeli? Morgan Spurlock iskoristio je svoje zdravlje kako bi otkrio što je iza epidemije pretilosti u Americi. Je li kriva nemogućnost kontrole svakog pojedinca ili pak odgovor treba potražiti u restoranima brze prehrane? Posljedice su njegova eksperimenta poražavajuće: dobitak na tjelesnoj težini (čak 10 posto od ukupne tjelesne težine u samo mjesec dana), povišenje razine kolesterola u krvi i poremećena funkcija jetre.

Spurlock je postavio tri jednostavna pravila:

  • može jesti samo ono što je ponuđeno na jelovniku (uključujući i vodu);
  • ne bira veću mjericu hrane, osim ako mu ponude;
  • bez izlike, mora probati svaku hranu iz jelovnika barem jednom.

Prije početka eksperimenta posjetio je tri liječnika koji su trebali nadgledati njegovo zdravstveno stanje: kardiologa, gastroenterologa i liječnika opće prakse. Upozorenja liječnika bila su da bi mogao očekivati povišenje razine triglicerida i kolesterola u krvi zbog pretežno masne hrane.

Ideja za Morganov eksperiment javila se nakon vijesti da su dvije tinejdžerice tužile restorane brze prehrane zbog problema s pretilošću. Odvjetnici objašnjavaju da će, uspiju li dokazati kako restorani brze prehrane žele da ljudi jedu njihovu hranu nekoliko puta na dan, i to se pokaže nerazumno i opasno, imati osnove za tužbu.

Kombinacije koje vode u ovisnost

U početku su restorani brze prehrane imali jednu veličinu porcije pomfrita. Poslije su uvedene nove: mala, srednja i velika porcija. Mala porcija ima 200 kcal, a velika tri puta više (600 kcal). Nastoje očito povećati apetite svojih kupaca. Rezultat je epidemija pretilosti, sve češća u dječjoj i adolescentnoj dobi. Prerađena hrana brzo se probavlja, tj. brzo prolazi kroz probavni sustav, pa se nedugo nakon jela javlja glad, a i ovisnost o takvoj hrani.

Stručnjaci obrazlažu zašto su prisutne upravo takve kombinacije namirnica koje dovode do ovisnosti, primjerice mesni odrezak s topljenim sirom. Sir je prepun endorfina, opijata koji izaziva ovisnost. Upravo takva kombinacija namirnica osvaja kupce. Miris je presudan kod izbora neke vrste hrane. Tako kod pizze najprije osjetimo miris topljenog sira koji nas navodi da se odlučimo pojesti je. Isto je i s lazanjama. Uz takvu hranu servira se zašećereni sok ili frappe. Još jedan udarac nastojanju da se održi normalna tjelesna težina. Šećer je namirnica koja se vrlo brzo probavlja i odmah ulazi u krvotok, a svaki višak šećera (dnevno se preporučuje unositi dvije žličice šećera!) prelazi u masnoće koje se nagomilavaju kao masne naslage. Zato nutricionisti preporučuju svježe voće (jabuka, kruška, grožđe, smokve) za podmirenje dnevnih potreba šećera. Ako pak pomislimo da smo dobro odabrali uzimajući salatu, još jednom smo preplavljeni kalorijama, jer salate imaju preljeve koji sadrže suvišne masnoće.

Iz svega navedenog zaključuje se da u prehranu treba uvesti mnogo svježeg voća i povrća. To više nije pitanje novca i ekonomičnosti, nego ponajprije zdravlja.

MOŽE LI SE ŽIVJETI SAMO OD HRANE IZ RESTORANA BRZE PREHRANE?

Nakon 30 dana prehrane samo u restoranu brze prehrane, Morgan Spurlock konzumirao je 13,5 kg šećera, što je čak 0,5 kg šećera na dan i 5,5 kg masnoća, te dnevno unosio 5000 kcal od preporučenih 2500 kcal. Unos dnevnih potreba za vitaminima i mineralima bio je manji od 50 posto. To nas navodi na zaključak da su glavni uzroci sve većeg problema pretilosti:
- prevelik unos kalorija,
- slaba informiranost o nutritivnoj vrijednosti hrane,
- premala (ili nikakva) tjelesna aktivnost.

Kako se othrvati snažnom utjecaju

Prehrambena industrija uvelike utječe na naš izbor hrane, a restorani brze hrane zarađuju milijune prodajući nezdrave porcije. Velik novac izdvaja se i za reklamiranje, za razliku od udruga koje se bavi educiranjem ljudi o zdravoj prehrani, koji raspolažu skromnim sredstvima i ne mogu konkurirati televizijskim reklamama s omiljenom tinejdžerskom zvijezdom.

Taktika smanjenja pretilosti počinje otkrivanjem i napadanjem njezina korijena, prije nego što se razvije u odraslih, a to se postiže informiranjem o pravilnoj prehrani već u predškolskoj i školskoj dobi. Tada je primjena preporuka jednostavnija, jer teško je kod odraslih mijenjati ustaljene principe prehrane. Obroci pripravljeni u restoranima brze prehrane na bazi su životinjskih bjelančevina i sadrže visok udio masti i nizak udio dijetalnih vlakana. Najveći su izazov djeca koja su cijeli život okružena reklamama za fast food i junk food. Treba educirati i roditelje, naglasak staviti upravo na smanjenje unosa masnih i rafiniranih (prerađene) namirnica te postupno unošenje nutritivno bogatih.

Za industriju hrane imperativ je ostvarenje profita i nije važno zarađuje li proizvodnjom zdrave ili nezdrave hrane. Ako bi javnost povećala profitabilnost industrije kupnjom više zdrave hrane, industrija bi vjerojatno pozitivno odgovorila. Nije baš vjerojatno da će želja za brzom hranom brzo splasnuti ili nestati. Stoga je valja učiniti zdravom, a da se ne izgubi specifičan okus u kojem uživaju i djeca i odrasli. Važno je javnost educirati o cjelovitoj, izvornoj hrani. Jer populacija koja se hrani odgovarajućom, nutritivno bogatijom hranom živjet će dulje i kvalitetnije.

Datum objave članka: 1. 8. 2005.