Alzheimerova bolest - uzroci, simptomi i liječenje

Alzheimerova bolest je najčešći tip nepopravljive i napredujuće degenerativne bolesti mozga, koja zahvaća stanice moždane kore i okolnih struktura, ponajprije hipokampalne regije.

U podlozi njezina nastanka je neurofibrilarna degeneracija i stvaranje senilnih plakova, posljedica čega su biokemijski poremećaji koji uzrokuju psihičke simptome. Promjene u živčanim stanicama konačno dovode do njihova odumiranja.

Alois Alzheimer 1906. godine prvi je put opisao sindrom demencije kao psihički poremećaj koji je po njemu dobio ime Alzheimerova bolest (AB), odnosno Alzheimerova demencija (DAT).

Nekad se ta bolest rijetko spominjala i još rjeđe dijagnosticirala. Do šezdesetih godina prošloga stoljeća dijagnosticirala se i kao senilna, vaskularna, aterosklerotska demencija ili kao kronični psihoorganski sindrom.

Vodeća bolest današnjice, demencija Alzheimerova tipa, u stalnom je porastu i najčešća je od svih demencija (čini 50 posto svih). Bilježi se u jedan do tri posto svjetske populacije, a prema nekim statistikama u čak 11 posto osoba starijih od 70 godina.

Najčešće se javlja u petom i šestom desetljeću života, napreduje brzo i u otprilike pet godina nakon prvih simptoma dolazi do teške demencije.

Od postavljanja dijagnoze oboljeli prosječno žive pet do sedam godina.
 

Uzrok Alzheimerove bolesti je nepoznat, iako postoji nekoliko teorija nastanka.

Najčešće se govori o genetskom podrijetlu. Poznato je, naime, da potomci oboljelih imaju i do deset puta veće šanse od prosječne populacije da obole od Alzheimerove bolesti.

Bolesnici s Downovim sindromom (trisomija 21. kromosoma) imaju iste patološke promjene u mozgu u određenoj život-noj dobi, pa se upravo mutacija na 21. kromosomu često optužuje za pojačanu proizvodnju amiloida (koji se u obliku plakova nalazi u moždanim stanicama oboljelih) i nastanak Alzheimerove bolesti.

Postoje i teorije da je u podlozi Alzheimerove demencije moždani deficit acetilholina i poremećaj acetilholinskog metabolizma.

Demenciju uzrokuju mnoga stanja, od kojih su neka prolazna, a neka nisu. Neka se mogu i liječiti.

Prolazna stanja koja mogu biti ozbiljna i treba ih liječiti što prije, uzrokovana su:

• dehidracijom
• vrućicom zbog infektivnih bolesti
• manjkom vitamina
• nedostatnom ili nekvalitetnom prehranom
• reakcijama na lijekove
• problemima sa štitnjačom
• manjim ozljedama glave. 

Katkad starije osobe imaju emocionalne probleme koji se mogu zamijeniti demencijom. Osjećaj samoće, zabrinutosti ili dosade često se javlja u starijih osoba suočenih s mirovinom ili smrću bliske osobe, a prilagođavanje na te promjene uzrokuje smetenost i zaboravljivost. Emocionalni problemi lakše se podnose uz potporu bliskih osoba ili profesionalnu medicinsku pomoć.
 

U samom početku Alzheimerovu bolest nije lako prepoznati, s obzirom na to da je klinički početak najčešće postupan i neprimjetan, a simptomi se u početku mogu pripisati staračkoj zaboravljivosti. Stoga se mnogi stariji ljudi boje zaboravljivosti jer često misle da je to prvi znak Alzheimerove bolesti. 

U prošlosti je gubitak pamćenja, kao i zbunjenost, smatran normalnim dijelom starenja. Znanstvenici potvrđuju kako su i danas mnoge starije osobe mentalno budne i svjesne, iako im treba više vremena da zapamte neke stvari. Možemo reći da je mnogo ljudi iskusilo rupe u pamćenju, s tim da su neki od tih problema ozbiljni, a drugi ne.

Osobe sa znatnim promjenama pamćenja (prije svega novijih događaja), osobnosti i ponašanja mogu imati oblik bolesti mozga koji se naziva demencija, a Alzheimerova bolest jedna je od mnogih oblika demencija.

Izraz demencija zapravo opisuje grupu zdravstvenih poremećaja koji su rezultat promjene rada mozga. Demencija narušava sposobnost osobe da samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti.

Prisutni su simptomi poput brzog zaboravljanja, teškoća u čitanju i pisanju, teškog pronalaženja riječi u govoru. Uskoro bolesnici više ne mogu uspješno obavljati svoju profesiju.

Mijenjaju se ponašanje i karakter, postaju škrtiji, tvrdoglavi, ali su emocije u toj fazi još dobro očuvane.

Vremenom stanje postaje sve teže i simptomi se pogoršavaju:

• dolazi do smanjenja orijentiranosti u vremenu i prostoru
• iskrivljena je percepcija okolnih događanja
• izražene su smetnje spavanja
• postoji manjak svake inicijative
• raste nezainteresiranost i potištenost
• izražen je strah
• govor postaje siromašniji, sve se slabije razumijeva, da bi potom došao u fazu eholalije, tj. automatskog ponavljanja riječi u besmislenom nizu
• pojavljuju se stereotipni pokreti i tzv. primitivni refleksi, sposobnost svakodnevnog funkcioniranja sve je više ograničena, zapuštaju higijenske navike, postaju ovisni o drugima
• javlja se inkontinencija (nema kontrole stolice i mokrenja)
• oboljeli često lutaju, smeteni su i agitirani, osobito noću, a na kraju su vezani uz krevet.

Akutni početak Alzheimerove bolesti

Početak bolesti, iako rijetko, može biti akutan i dramatičan.

Svi simptomi javljaju se odjednom, neočekivano i naglo, najčešće istodobno s nekom tjelesnom bolešću ili emocionalnim šokom.

Bolesnik postaje smeten, dezorijentiran, psihomotorno uznemiren (rjeđe usporen), poremećene percepcije, mišljenja, emocija, ciklusa budnosti i spavanja.

Navedeno stanje naziva se delirij i zahtijeva hitno i intenzivno bolničko liječenje.
 

Dijagnostika Alzheimerove bolesti provodi se na nekoliko načina:

• anamneza i klinički pregled
• procjena mentalnog statusa
• laboratorijska dijagnostika (analiza krvi i mokraće)
• slikovne pretrage (CT, MRI)
• analiza likvora
• EEG
• PET sken.

Anamneza i klinički pregled 

Prvi korak je uzimanje anamnestičkih podataka, tj. razgovor o trenutačnom zdravstvenom stanju i medicinskoj povijesti. U početku bolesti podatke o tegobama možemo dobiti od samog bolesnika, a poslije od ukućana ili pratnje. 

Pitanja mogu biti vezana za sposobnosti obavljanja uobičajenih aktivnosti, promjene  raspoloženju, ponašanju i osobnosti, postojećim bolestima i lijekovima koji se trenutačno uzimaju te o općem zdravstvenom stanju

Kompletna procjena gubitka pamćenja može uključivati prikupljanje informacija o prijašnjim bolestima, obiteljskim bolestima, lijekovima koje bolesnik uzima, informacije o prehrani.

Potom slijede fizikalni i neurološki pregled.

Temeljem dobivenih informacija liječnik može isključiti druga stanja koja uzrokuju slične probleme s pamćenjem i druge simptome.
 

Test procjene mentalnog stanja - MMS (mini mental score)

U postavljanju dijagnoze nadalje se koriste neurološki i psihološki testovi, od kojih je najpoznatiji test procjene mentalnog stanjaje MMS = mini mental score (vidi tablicu 1).

Procjena mentalnog stanja pomaže preciznom opisu mentalnog poremećaja, a testiraju se sljedeće funkcije:

• pažnja
• orijentacija
• budnost
• govor
• razumijevanje
• memorija
• imenovanje
• ponavljanje
• čitanje
• pisanje
• računanje
• diskriminacija desno-lijevo.

Testom se boduje svaki odgovor (od 0 do 30 bodova), a rezultat služi procjeni težine demencije uz mogućnost praćenja progresije bolesti.

Tablica 1 - Test procjene mentalnog stanja (MMS)

Potvrda dijagnoze Alzheimerove bolesti

Dijagnoza se potvrđuje slikovnim pretragama mozga (CT, MRI), na kojima se vidi jaka atrofija moždane kore difuzno i hipokampalne regije.

Analizom likvora, koja se iznimno radi, može se utvrditi povećanje proteinske komponente.

U postavljanju dijagnoze može pomoći i EEG (elektroencefalografija) te PET (pozitronska emisijska tomografija).
 

Diferencijalna dijagnostika Alzheimerove bolesti

Za diferencijalnu dijagnozu, tj. procjenu je li riječ o demenciji Alzheimerova tipa ili demenciji vaskularnog uzroka, klinički se koristi ishemijska ocjena Hachinskoga (tablica 2).

Tablica 2 - Ishemijska ocjena Hachinskoga
 

Djelotvorna liječenja Alzheimerove bolesti nažalost nema, a metode kojima se danas borimo protiv Alzheimerove bolesti u najboljem slučaju usporavaju progresiju simptoma.

U ranoj fazi Alzheimerove bolesti koriste se inhibitori acetilkolin esteraze, tj. neurotransmitera, tvari koja služi prijenosu živčanih impulsa među moždanim stanicama, koji usporavaju napredovanje bolesti.

U liječenju Alzheimerove bolesti još se koriste:

• vitamini
• cerebralni vazodilatatori (za širenje moždanih krvnih žila)
• lijekovi protiv motornog nemira
• lijekovi za popravljanje raspoloženja
• sedativi
• neki prirodni preparati koji poboljšavaju moždani metabolizam i cirkulaciju.

Čak i ako se dijagnosticira trajni i nepovratni oblik demencije, mnogo toga se još može učiniti u liječenju oboljelih i pomoći obitelji da se nosi s bolešću.

Osoba s demencijom treba biti pod liječničkim nadzorom, pa su potrebni pregledi obiteljskog liječnika i specijaliste neurologa, psihijatra, interniste i gerijatra. Liječnik može liječiti tjelesne bolesti, probleme ponašanja i ujedno odgovoriti na brojna pitanja obitelji i okoline.

Mnogi bolesnici zbog problema ponašanja i raspoloženja, uznemirenosti, depresije, tjeskobe, nemira ili problema sa spavanjem trebaju lijekove koje treba pomno dozirati, čime se pomaže i bolesniku i obitelji.

Važna je i pravilna prehrana koja pomaže održavanju dobroga tjelesnog zdravlja, iako ne postoji posebna prehrana koja bi poboljšala tijek demencije.

Članovi obitelji oboljelima mogu olakšati život ako im pomažu u održavanju svakodnevne rutine, tjelesne aktivnosti i društvenih kontakata.

Dementne osobe treba informirati o njihovu stanju i detaljima života, primjerice, koje je doba dana, sat, mjesto gdje žive, imena osoba s kojima žive... Mnoge obitelji imaju velike kalendare s upisanim planovima, važnim datumima, bilješkama o sigurnosnim mjerama i uputama za uporabu kućanskih aparata, što se pokazalo korisnim.

Ujedno se savjetuje da bolesnici kod sebe uvijek imaju identifikacijski papir s adresom, brojem telefona ili pak narukvicu ili lančić s privjeskom na kojem su ugravirani osnovni podaci.
 

Znanstvenici kontinuirano rade na otkrivanju novih lijekova koji će usporiti, zaustaviti ili spriječiti nastajanje Alzheimerove bolesti.

U međuvremenu, osobe bez demencije trebaju održavati memoriju britkom (ispunjavanje križaljki, rješavanje rebusa, čitanje). Preporuka je razvijati interese i hobije te biti uključen u različite društvene aktivnosti koje stimuliraju duh i tijelo.

Preporučuje se ograničena uporaba alkoholnih pića jer alkohol uništava moždane stanice.

Mnogim osobama pomažu liste onoga što treba napraviti, zatim korištenje notesa, kalendara i malih papirića za podsjetnike.

Pamćenje mogu poboljšati i ako nove stvari mentalno povezuju s već poznatima, kao što su poznata imena, pjesme ili stihovi.

Depresiju, strah ili tjeskobu preporučuje se liječiti lijekovima ili savjetom stručnjaka, jer navedene tegobe mogu osobu činiti zaboravnom.

U svakom slučaju, važno je prepoznati prve znakove demencije kao bolest, a ne kao normalan tijek starenja te početi odgovarajuće liječenje.