U ritmu težnje za vječnom ljepotom

Zdrav život / Kultura tijela Mirjana Tudorić dr. med., spec. dermatovenerolog

Celulit se u najvećem postotku razvija tijekom adolescencije i traje cijeli život, bez obzira na varijacije u tjelesnoj težini ili razini hormona

Harvardski psiholog Ted Grossbart napisao je: "Koža je naš najveći i najizloženiji, a ujedno i najosobniji organ. Ona je granica između unutarnjeg i vanjskog, na kojoj se odigravaju dinamična zbivanja kao u svakom pograničnom području". Ove i slične spoznaje iz psihologije uz, naravno, viši standard zdravstvene zaštite i prihvaćanje kompletne definicije zdravlja, a ne samo zdravlja kao odsutnosti bolesti, pridonijela su da se kožnim problemima koji nisu bolest u užem smislu počela pridavati znanstvena pozornost.

Tako se i problemu zvanom celulit u medicinskoj literaturi ozbiljnije pristupa tek posljednjih tridesetak godina. No, prvi napis o toj pošasti datira još iz 19. stoljeća. Francuski liječnik Balfour 1816. prvi objavljuje članak namijenjen medicinskim krugovima u kojem opisuje celulit. U stručnoj literaturi do danas ne postoje dvije identične definicije celulita. To nepostojanje egzaktne definicije, među ostalima, znači da proces nastanka poremećaja nije objašnjen do kraja. Svaki istraživački laboratorij stavlja naglasak na onu komponentu u razvoju celulita kojom se upravo bavi. Tako je donedavno naglasak bio na vezivnom tkivu, zatim poremećaju metabolizma proteoglikana, a nekad se za nastanak celulita okrivljavala samo loša cirkulacija u potkožnom masnom tkivu. Novija istraživanja razvijaju se na razini adipocita, masne stanice, a starije pretpostavke definiraju ga kao posljedicu zbivanja na tim stanicama. 

Pojednostavljeno, celulit možemo definirati kao pojavu udubljenja na koži, najčešće bedara i stražnjice, koja su slična narančinoj kori, uočljiva odmah ili nakon pritiska na kožu, a javljaju se u oko 80 posto žena, vrlo rijetko u muškaraca. Osim na koži glutealne regije i cijelog opsega bedara, celulit se vrlo često locira oko koljena, na bokovima, trbuhu i rjeđe oko skočnih zglobova i na nadlakticama. Može se pojaviti već u pubertetu, a prema kliničkim opažanjima čini se da je ta preuranjena pojava sve češća. Ipak, najveći postotak novonastalih promjena događa se tijekom adolescencije i traje cijeli život, bez obzira na varijacije u tjelesnoj težini ili razini hormona, što stvara dodatne nejasnoće u patofiziologiji celulita.

Ključne strukture u koži

Razlog što patofiziologija celulita nije do kraja objašnjena krije se i u činjenici da ga uzrokuje nekoliko osnovnih čimbenika. Na prvom je mjestu neupitna uloga genetskih čimbenika. Hormonalni čimbenici bi po svojoj važnosti trebali dijeliti prvo mjesto jer, vidjeli smo, celulit se javlja u oko 80 posto žena, a prema nekim podacima i do 90 posto, te vrlo rijetko među muškarcima. Literatura sugerira da je prisutnost androgena, više nego odsutnost estrogena, ono što određuje posebnu strukturu potkožnoga masnog tkiva muškaraca. Ispitivanja provedena na hipoandrogenim muškarcima pokazuju da biopsijom uzeto masno tkivo s područja gdje se inače javlja celulit ima žensku strukturu.

Od ostalih, razrađuje se utjecaj stresa i vaskularnog čimbenika, što zapravo može biti povezano. U novijim istraživanjima cirkulatorni poremećaj objašnjava se kao posljedica osnovnih patofizioloških zbivanja, dakle kao sekundarni, a ne primarni uzrok.

Kad se za nastanak celulita okrivljava nedovoljno kretanje, sjedenje prekriženih nogu, ili nedovoljan unos tekućine, zapravo se samo misli na dodatno pogoršanje cirkulacije u potkožnom masnom tkivu

Procesi nastanka celulita odvijaju se u najdubljem sloju kože subkutisu (hipodermis), kojeg nazivamo i potkožno masno tkivo. Uz to što mehanički i toplinski štiti dublje smještena tkiva, tijekom evolucije imao je ponajprije zadaću energetske rezerve za slučaj gladi, povećanih potreba za energijom, kod dojenja i sl. Dakle, evolucijski gledano, veću šansu da prežive razdoblja gladi i da dojenjem prehrane svoju djecu imale su žene koje su imale veće energetske zalihe, odnosno veće nakupine masnih stanica na mjestima s kojih se koristila rezerva za stvaranje majčina mlijeka. Subkutis je građen od nakupina masnih stanica, koje su grupirane u režnjiće. Između režnjića nalaze se vezivne pregrade (septa), građene od kolagenih i elastičnih vlakana, a između njih prolaze krvne i limfne žile. Upravo su građa režnjića i položaj pregrada osnovni razlozi zbog čega 80 posto žena ima celulit, za razliku od muškaraca. U žena su pregrade postavljene okomito na površinu kože, a u muškaraca su ukrižene i čine mrežu. Okomiti raspored pregrada omogućuje prodiranje volumenski povećanog režnjića prema površini kože, što rezultira "narančinom korom". Ovu razliku u građi kože određuju ponajprije muški spolni hormoni, androgeni.

Istraživanja su pokazala zašto celulit ne nestaje mršavljenjem, odnosno zašto u nekih žena fizička aktivnost povezana s hipertrofijom mišića pogoršava celulit. Naime, povećana mišićna masa potiskuje potkožno masno tkivo prema površini kože. Još treba istražiti javlja li se celulit najčešće na bedrima i gluteusima zbog prisutnosti velikih mišića na tim područjima, naravno uz prije opisanu specifičnu građu kože. Kod mršavljenja se pak smanjuje količina masnog tkiva, ali se ne mijenjaju strukture u koži, ključne za nastanak celulita. Vidjeli smo da radijarno postavljene vezivne pregrade u subkutisu žena, uz promjene kvalitete veziva u retikularnom dermisu (granica između dermisa i subkutisa je bila nepravilna i diskontinuirana), omogućuju da povećan masni režnjić prodre prema površini kože.

Kako se režnjić povećava

Proces povećanja režnjića počinje povećanjem volumena masne stanice. U žena je taj proces opet naglašeniji nego u muškaraca, i to razlikom u broju receptora na masnim stanicama. U potkožnom masnom tkivu žene imaju povećan broj alfa-2 adrenergičnih i NPY receptora na površini masnih stanica. Ti receptori onemogućuju razgradnju masti, odnosno prevladava proces nakupljanja masti unutar masne stanice nad procesom razgradnje masti.

Drugi uzrok povećanja volumena masnog režnjića je zastoj tekućine uzrokovan lošom cirkulacijom krvi i limfe. Do zastoja dolazi i zbog pritiska povećanih masnih stanica na kapilare. Nastaje zastoj tekućine, krvna žila se proširuje i povećava se pritisak na okolne strukture. Povećava se i propusnost stjenke krvnih žila, pa još više tekućine prodire u međustanični prostor. Krajnje posljedice loše cirkulacije i zastoja tekućine su nagomilavanje štetnih otpadnih tvari, nedostatak kisika i slabija opskrba hranjivim tvarima iz krvi, što rezultira propadanjem tkiva. To se osobito odnosi na vezivne strukture koje čine pregrade među režnjićima i tvore potporu koži, poput već spomenute granica između dermisa i subkutisa. Zbog nedostatka kisika i vitamina C, kolagena i elastična vlakna postaju reducirana, fragmentirana i krhka. Tako oslabljena ne mogu "držati" kožu i davati joj potporu, što je njihova osnovna uloga. Znači, osim što se zbog zastoja tekućine ili edema povećava masni režnjić, isti zastoj uzrokuje oštećenje kolagena i gubitak čvrstoće kože, pa oba čimbenika olakšavaju prodiranje masnog tkiva pod kožu.

Kad se za nastanak celulita okrivljava nedovoljno kretanje, sjedenje prekriženih nogu ili nedovoljan unos tekućine, zapravo se samo misli na dodatno pogoršanje cirkulacije u potkožnom masnom tkivu. To nikako ne može biti glavni ili jedini čimbenik u ovoj vrlo kompleksnoj patogenezi.

Nadalje, rezultati već spomenutog istraživanja pokazali su da ispitanici s celulitom imaju povećanu količinu vode u potkožnom masnom tkivu i zbog povećane količine glikozaminoglikana (GAG). Njihovo svojstvo privlačenja i vezanja vode pojačava edem i pritisak u izvanstaničnom prostoru. Povećana količina GAG-a u ženskoj koži čini je mekšom i nježnijom od muške, ali i podložnijom celulitu.

Analizirajući posljedice svih nabrojanih čimbenika povećanja volumena masnog režnjića, uočavamo da svi oštećuju vezivo, odnosno pregrade između samih režnjića i retikularni dermis. Te strukture više nemaju sposobnost držati režnjić u zadanom prostoru, pa se on izbočuje prema površini kože. Posljedica je nastanak celulita – kože poput narančine kore.

Korak dalje

Gotovo je nemoguće terapijom obuhvatiti sve čimbenike u nastanku celulita, ponajviše one koji su posljedica genetske konstitucije ili one određene spolom. Naravno da ćemo na cirkulaciju najlakše djelovati kretanjem, masažom, limfnom drenažom, poticanjem mišića na kontrakcije strujom ili nizom drugih tretmana, već dobro etabliranih u kozmetičkim salonima, pa i u našoj svijesti. No, vidjeli smo da je cirkulatorni poremećaj u najvećoj mjeri samo sekundaran.

Noviji preparati djeluju stepenicu dalje ili, bolje rečeno, bliže uzroku celulita. Blokirajući receptore na površini masne stanice, onemogućava se skladištenje masti, povećanje masnih jastučića i pritisak na okolne strukture, što se pozitivno odražava na cirkulaciju i prehranu vezivnog tkiva, čiji je integritet nužan za čvrstu i napetu kožu.

Datum objave članka: 1. 3. 2014.