Hormoni diktiraju promjene u dojkama

Žensko zdravlje / Prevencija mr. sc.   Sandra Kovačević dr. med., spec. ginekologije i porodništva

S obzirom na to da nema jasno definiranog nalaza normalne dojke, vrlo je teško odrediti granicu gdje fiziološke promjene prelaze u patološke

Dojke su parne mliječne žlijezde čije se tkivo sastoji od žlijezda, masnog tkiva i mliječnih kanalića, s tim da omjer sastavnih dijelova nije isti kod žena iste pa ni različite životne dobi, jer se mijenja ovisno o hormonskom statusu.

Prva menstruacija u žena nije prvi znak hormonske aktivnosti jajnika. Jedna od prvih promjena uzrokovanih endogenim estrogenima vidi se na dojkama. Katkad se kod djevojčica može napipati zadebljanje ispod bradavice jedne dojke, što ne treba biti razlog za zabrinutost, niti se preporučuje izvoditi biopsiju, jer se tako može omesti njezin uobičajen razvoj. Dojke su često asimetrične, što se smatra urednim nalazom. Karcinom dojke iznimno se rijetko može pojaviti prije ili tijekom puberteta, a ako se i javi, obično se razvija ekscentrično od bradavice.

Promjene kroz životne faze

Hormonski status mijenja se tijekom mjeseca, ovisno o menstruacijskom ciklusu i tijeku životnog procesa starenja. U prvoj fazi menstruacijskog ciklusa prevladavaju estrogeni i uzrokuju bujanje stanica tkiva dojke, a nakon ovulacije dolazi do sekrecije u kanalićima, žljezdani parenhim postaje edematozan i krv navire u vene. Subjektivno, te promjene žena osjeća kao bol i napetost u dojkama.

Trudnoća izaziva burne hormonske promjene, a time i velike promjene u tkivu dojke. Od četvrtog mjeseca trudnoće buja žljezdano tkivo, što se nastavlja do kraja trudnoće, kad završava razvoj dojki. Usporedno s tim promjenama izdužuju se i tzv. mioepitelne stanice koje potpomažu izlaženje mlijeka tijekom dojenja. Nakon završetka dojenja u dojkama se smanjuju nabujalo žljezdano tkivo, pa se one za oko tri mjeseca vraćaju u normalno stanje.

Prirodnim procesom starenja žljezdano tkivo dojke nadomješta se masnim i vezivnim. Početak i duljina involutivnih promjena individualni su i ne ovise o aktivnosti jajnika. Obično počinju prije razdoblja koje se naziva premenopauzom, a karakteriziraju ga nepravilni menstruacijski ciklusi i početak blažih subjektivnih tegoba, poput "valunga", noćnog preznojavanja, smetnji spavanja i promjena raspoloženja.

Hormonski utjecaj mijenja mamografski nalaz

Dojka je tijekom života izložena utjecaju endogenih (koji se proizvode u organizmu) i egzogenih hormona (uzimanje hormonske kontracepcije u reproduktivno doba i hormonskoga nadomjesnog liječenja u peri i postmenopauzi). Dosadašnja istraživanja nisu pokazala razliku između utjecaja endogenih i egzogenih hormona. I jedni i drugi stvaraju isti, mali rizik za pojavu karcinoma, a uzročno-posljedična veza između hormona i karcinoma dosad nije dokazana. Prema sadašnjim spoznajama, hormoni se ne smatraju rizičnim činiteljima nego promotorima rasta karcinoma. Drugim riječima, ako žena ima genetsku predispoziciju za razvoj karcinoma, ona će ga razviti neovisno o uzimanju hormonske terapije. Hormonska nadomjesna terapija nije a priori uzrok pojave karcinoma, nego samo ubrzava razvoj postojećeg. To znači bolju prognoza, jer će stanice karcinoma pod utjecajem hormona promotora brže rasti, imati slabiji maligni potencijal te će se ranije otkriti i na odgovarajući način liječiti. Žene na hormonskoj terapiji redovito odlaze na kontrolu, pa je jedino zato njima dijagnosticiran veći broj karcinoma, za razliku od ostatka žena koje ne odlaze redovito na kontrolu.

Najvažnija metoda dijagnostike bolesti dojki je mamografija, koja se koristi u probiru (screeningu) opće populacije žena na karcinom i za određivanje patologije kod pacijentica sa simptomima. Vrijednost mamografskog nalaza opada što je veća gustoća žljezdanog parenhima, pa se upravo zbog toga mamografija ne radi kod mladih žena. Njihove su dojke mamografski "guste", pa im se preporučuje ultrazvučna dijagnostika.

Hormonsko nadomjesno liječenje zaustavlja fiziološke involucijske promjene u dojkama, što uzrokuje povećanje gustoće sjena na mamografiji kod 10 do 30 posto žena. Novija istraživanja ispitanica koje uzimaju hormonsku nadomjesnu terapiju s povećanom gustoćom parenhima na mamogramima upućuju na vjerojatnost da je gustoća uzrokovana edemom i širenjem krvnih žila u tkivu dojke, a ne bujanjem stanica, što je karakteristika malignoma. Povećanje mamografske gustoće kod hormonske nadomjesne terapije zbog samog je uzroka prolazno i prestaje nakon prestanka korištenja terapije. Zato se terapija prekida dva do četiri tjedna, nakon čega se pretraga ponavlja. Ako je nalaz uredan, može se nastaviti uz redovite mamografske kontrole jednom godišnje i UZV dojki svakih šest mjeseci.

Kod starijih žena s involutivnim promjenama u dojkama, žljezdani parenhim je atrofičan i zamijenjen masnim tkivom, koje se na mamogramu prikazuje prozračnijom teksturom. To je idealna situacija za mamografiju, jer se tumor, koji je gušći od okolnog tkiva, može lako diferencirati u vrlo ranoj fazi razvoja.

Gdje je granica prijelaza u patologiju

S obzirom na to da nema jasno definiranog nalaza normalne dojke, vrlo je teško odrediti granicu gdje fiziološke promjene prelaze u patološke. Pregledom dojki, koje su zbog cikličke izloženosti hormonima heterogene građe, nemoguće je postaviti bilo kakvu dijagnozu. Međutim, samopregled žena iznimno je važan, i to nakon menstruacije, kad fizioloških "kvrga" ima manje negoli tijekom ciklusa.

Od iznimne je važnosti, ovisno o dobi i anamnezi, redovito ići na mamografiju i uspoređivati snimke, raditi komparativne UZV preglede te svaku novu sumnjivu gustoću ili asimetriju u tkivu dalje obraditi. Algoritam mamografskih snimanja prilagođen je hormonskoj situaciji u dojkama i, ako se prate, maligne promjene mogu se uočiti u najranijem stupnju razvoja. Tako se znatno smanjuje stopa smrtnosti od karcinoma dojke kod žena.

Datum objave članka: 1. 9. 2016.