PSI: hodajući testovi na novi koronavirus?

Pristup ponovnog otvaranja određenih država nakon skoro 2 mjeseca lockdowna temelji se na nekoliko čimbenika, a u koje se ubrajaju povećanje broja testiranja na COVID-19, rano otkrivanje novih slučajeva, ali i postavljanju fokusa na identificiranje asimptomatskih nositelja infekcije.
 
I dok je tradicionalno testiranje zasigurno jedan od najvažnijih aspekata sigurnog otvaranja države, postoji i drugi pristup koji se temelji na istančanom njuhu pasa, koji je, u usporedbi s ljudskim, do 10.000 puta osjetljiviji.
 
Znanstvenici sa Sveučilišta u Pennsylvaniji regrutirali su osam labradora kako bi otkrili može li istančani pseći njuh detektirati miris karakterističan za infekciju novim SARS-CoV-2. Ako se pokažu uspješnima u ovom novom obliku dijagnosticiranja, postoji mogućnost za uspostavljanje svojevrsnog „psećeg nadzora“ - brze neinvazivne metode screeninga osoba u bolnicama, zračnim lukama i ostalim mjestima okupljanja većeg broja ljudi.
 
Novi način temelji se na činjenici da su psi dobro istrenirani kada je riječ o traženju droga, eksplozivnih materijala i ostalih oblika krijumčarenja. Osim toga, znanstvenici s Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu (London School of Hygiene and Tropical Medicine, LHSTM) otkrili su kako psi imaju sposobnost detektirati specifičan miris oboljelog od malarije. Također, uspješni su u otkrivanju Parkinsonove bolesti i određenih tipova raka.
 
Na sličan način vidi se uloga pasa u novom pristupu screeninga novih slučajeva COVID-19. Prvo je potrebno dokazati kako su psi pouzdani i konzistentni u identificiranju ljudi s novim koronavirusom. To zahtijeva treniranje pasa korištenjem uzoraka mokraće i sline pacijenata koji su pozitivni i negativni na virus. Temeljem specifičnih mirisa oboljelih, psi bi trebali biti u stanju putem njuha prepoznati zaraženu osobu.
 
Postoji i biološka osnova ovakvog oblika testiranja - različita tkiva, koja se tijekom infekcije, raka ili metaboličkih bolesti patološki mijenjaju, proizvode hlapljive organske spojeve koje psi vlastitim njuhom mogu detektirati. Osnova takvog pristupa je postojanje specifičnih hlapljivih organskih spojeva za pojedinu infekciju, što bi dovelo do proizvodnje jedinstvenog mirisa i omogućilo psima njegovo prepoznavanje i nedvosmisleno identificiranje.
 
Već je otkriveno kako se za viruse vezuju specifični mirisi. Ti mirisi mogu potjecati od samog virusa, od spoja koji proizvodi virus ili pak od spoja koji proizvode inficirane stanice. U svakom slučaju, za pse nije bitno od kuda dolazi miris, već samo činjenica da je miris jedinstven i temeljem toga prepoznatljiv.