KORONAVIRUS: vrste testova za otkrivanje infekcije

Stručne zanimljivosti Borna Tićak mag. pharm.

Tijekom trajanja pandemije novog koronavirusa, postala je očita potreba za pouzdanim i pristupačnim načinima testiranja na bolest

Većina testova na COVID-19 može se podijeliti na PCR (polymerise chain reaction) i serološke testove. Za navedene testove koriste se različiti uzorci za obradu s ciljem „pronalaska“ različitih dijelova SARS-CoV-2, no niti jedan nije nepogrešiv.

Što je PCR?

PCR testovi temelje se na dokazivanju prisustva virusne RNA molekule. Oni ne govore je li tijelo pokrenulo imunološki odgovor protiv virusa, niti daju informaciju jesu li u organizmu prisutna protutijela na virus kojim je osoba inficirana. Kako je RNA molekula prisutna u tijelu odmah po zarazi virusom, a prije pokretanja imunološkog odgovora i proizvodnje protutijela, PCR testovi mogu dati informaciju je li netko zaražen još na samom početku infekcije.

Važno je naglasiti kako PCR testovi zahtijevaju veći angažman zdravstvenih djelatnika, a u nekoliko faza između uzimanja uzorka i analize mogu se dogoditi pogreške. Vjerojatnost lažno negativnih rezultata kod različitih oblika PCR-a iznosi do 30 posto, što znači da su korisniji u potvrđivanju prisutnosti infekcije nego u davanju informacije je li pacijent zdrav.

Što je serološki test?

Još uvijek nije poznato koliko dugo traje imunitet nakon infekcije novim koronavirusom. Studije su pokazale da su osobe koje su preživjele SARS iz 2003. godine imale aktivna protutijela godinama nakon oporavka od infekcije. Kako i SARS i COVID-19 uzrokuju koronavirusi, pretpostavlja se da bi slučaj s protutijelima mogao biti isti. No, važno je naglasiti kako je još uvijek prerano da bi se to jednoznačno tvrdilo, pogotovo zato što postoje dokazi kako su neke osobe koje su preboljele novi koronavirus bile ponovno inficirane.  
 
Serološki testovi daju informaciju zdravstvenim djelatnicima o udjelu populacije koja je teorijski imuna na virus. Ukoliko je dovoljan broj ljudi imun na virus, tada se zaustavlja njegovo kolanje u populaciji i nastupa ono što je u znanstvenoj terminologiji poznatije kao „imunitet krda“.
 
Testiranje uzoraka krvi temelji se na otkrivanju protutijela u organizmu. Kako se protutijela u tijelu razvijaju nakon tjedan ili dva od kontakta s virusom, serološki testovi nisu od velike pomoći za dobivanje informacije tko je sve zaražen u realnom vremenu, no daju podatak tko je bio zaražen i tko je imun na virus, što je važna informacija za definiranje u kojoj je mjeri određena populacija imuna na virus.

LFA test

LFA (lateral flow assay) vid je testa koji bi rezultate trebao dati u roku od pet do 15 minuta, a cijena mu iznosi manje od 50 dolara. Ovim testom, koji je jednostavan za korištenje, moguće je ispitati različite uzorke poput mokraće, krvi, sline, seruma i drugih tjelesnih tekućina.
 
Svi LFA testovi dizajnirani su s ciljem da detektiraju prisutnost nekog biološkog markera. Najbolji primjer su testovi na trudnoću koji ispituju prisutnost Β-HCG-a u trudnih žena. Postoje i LFA testovi za dokazivanje infekcije HIV-om, a temelje se na detektiranju čestica virusa.
 
Dok PCR test zahtijeva bris, čekanje rezultata i na kraju stručnjaka koji će analizirati dobivene rezultate, LFA test na novi koronavirus temelji se na direktnom detektiranju virusnih čestica bez prethodnog čekanja i analize rezultata. Ovakav vid testova pacijenti bi mogli koristiti kod kuće, a zbog brzine dobivanja rezultata otvara se i mogućnost njihove uporabe u zračnim lukama.
 
Brzi testovi mogu odigrati ključnu ulogu u zaustavljanju širenja pandemije novim koronavirusom. Dok testovi na protutijela daju informaciju koliki je dio populacije imun na novi koronavirus, pomoću testova na antigene potvrđuju se novoinficirane osobe. Brzi testovi ne zahtijevaju kao PCR dugotrajan proces dobivanja rezultata.

Izvor: www.medicaldevice-network.com

Datum objave članka: 5. 5. 2020.