Dobra probava - zdravije življenje

Bolesti i stanja / Unutarnje bolesti Tamara Lukić dr. med., spec. internist - gastroenterolog i hepatolog

Dodatak probavnih enzima koristi se kao pomoć probavi, pri čemu se povećava razina dostupne energije i umanjuje metaboličko opterećenje, a na dulji rok može imati dobar sustavni učinak

Neodgovarajuća aktivnost probavnih enzima može biti povezana s razvojem upalnih procesa u tijelu, kao i s pojavom određenih tegoba (herpes, migrena, kožni osip, loš zadah...)

Katalizatori metaboličkih reakcija

Važno otkriće dvadesetog stoljeća s područja nutricionizma, podjednako značajno kao i otkriće vitamina i minerala, jest otkriće enzima i njihove funkcije. Enzimi su kao moćni i vrlo specifični katalizatori prijeko potrebni za odvijanje svih biokemijskih reakcija u organizmu čovjeka. Tridesetih godina prošloga stoljeća enzimi su prvi put zadobili pozornost biokemičara, kad ih je identificirano oko 80, a do danas čak više od 5000.

Razlikujemo tri vrste enzima. Naše tijelo prirodno proizvodi dvije vrste, probavne i metaboličke enzime, što nam je i potrebno, dok treću vrstu, takozvane prehrambene enzime, unosimo u organizam konzumacijom sirovih namirnica. Od brojnih enzimskih skupina u tijelu, u svakodnevnom životu najčešće se spominju probavni enzimi, koji su najzanimljiviji i s gledišta kategorije dodataka prehrani.

Dobra ili loša probava

Probava je složen proces koji hranu priprema za apsorpciju hranjivih tvari. Koliko dobro probavljamo hranu i apsorbiramo hranjive sastojke, određuje u kojoj mjeri će unesene namirnice pridonijeti proizvodnji energije, imunosnoj funkciji te primjerenom oporavku i rastu stanica. Drugim riječima, zdravima nas održava primjeren unos i apsorpcija vitamina, minerala i esencijalnih hranjivih tvari iz namirnica koje konzumiramo, pri čemu je zdravlje samoga probavnog sustav od izuzetne važnosti. Dobra probava je to što utječe na energiju, stanje duha i tijela, kao i dugovječnost svakog pojedinca.

Zbog loše probave postajemo pothranjeni i u ekstremnim slučajevima dolazi do teških, po život opasnih bolesti. Kako se upravo probavne smetnje ubrajaju među najčešće tegobe koje se javljaju u svim dobnim skupinama, važno je na vrijeme ih otkriti i pravovaljano riješiti. A najčešći problemi vezani uz probavni sustav su loša probava, crijevne zaraze, nadimanje i upale (sindrom iritabilnog kolona, ulcerozni kolitis, gastritis, Crohnova bolest), nepravilno pražnjenje crijeva (zatvor, proljev) itd.

Razgradnja kemijskih veza

Nepravilna prehrana, nedovoljno žvakanje hrane, loše životne navike, kao i starija životna dob, nepovoljno utječu na probavu, koju je zbog toga katkad nužno potaknuti i poboljšati unosom sirove hrane bogate enzimima ili enzimskim dodacima prehrani.

Probavni enzimi omogućavaju probavu konzumirane hrane i apsorpciju hranjivih sastojaka, koji se dalje putem krvi prenose do svih tjelesnih stanica. Probavni enzimi, koji su po svojem kemijskom sastavu proteini, vrlo su važne molekule koje sudjeluju u procesu probave. Njihova je uloga razgradnja kemijskih veza (probavljanje) sastojaka hrane do molekula koje se dalje prenose krvlju po tijelu.

Probava hrane započinje već u ustima, tako što enzim koji luče žlijezde slinovnice (ptijalin) počinje razgradnju škroba. Nadalje, u želucu se nalazi želučana kiseline koja omekšava hranu i aktivira enzim pepsin koji razgrađuje bjelančevine na aminokiseline. Iako gušterača nije sastavni dio probavne cijevi, izlučuje važne enzime koji sudjeluju u probavnom procesu – amilazu i lipazu. Amilaza je enzim koji razgrađuje škrob i glikogen, a lipaza razgrađuje masti do molekula koje organizam može iskorištavati kao energiju za brojne funkcije. Ljudski organizam ne proizvodi enzim celulazu, potreban za razgradnju vlakana, te ga je stoga nužno unijeti u tijelo kroz sirove namirnice.

Probavni enzimi kao dodaci prehrani

Dodatak probavnih enzima koristi se kao pomoć probavi, pri čemu se povećava razina dostupne energije i umanjuje metaboličko opterećenje, a na dulji rok može imati dobar sustavni učinak. Suvremena znanost neprestano ističe važnost hrane i njezine probave kao ključnog čimbenika u razvoju degenerativnih bolesti, pa čak i procesa starenja.

Konzumiranje kvalitetne hrane, ako nema odgovarajuće aktivnosti probavnih enzima, ne dovodi do zadovoljavajuće opskrbe tijela važnim nutrijentima, što narušava njegovo funkcioniranje, posebno imunosnog sustava. Stoga je u svakodnevnu prehranu korisno uključiti dodatke koji će pomoći funkciji žuči, jetre i gušterače te na taj način pridonijeti ostvarivanju tog cilja.

Najčešći enzimi koji se koriste u dodacima prehrani su proteolitički enzimi biljnog podrijetla – bromelain i papain. Sve veću važnost i zastupljenost u takvim pripravcima imaju i amilaza, proteaza, laktaza, lipaza i celulaza. Lipaze pomažu u cijepanju masnoća na masne kiseline i glicerol, dok amilaze i amiloglukozidaze cijepaju ugljikohidrate na manje molekule monosaharide. Proteaze sudjeluju u metabolizmu proteina, čime nastaju aminokiseline. Celulaze (ili celulazni kompleks) predstavljaju multienzimski sustav koji je sastavljen od nekoliko enzima koji se dobivaju samo iz mikroorganizama i također sudjeluju u procesu probave ugljikohidrata. Aktivnost određene vrste enzima mjeri se u jedinicama koje se primjenjuju za taj pojedini enzim, poput laktaze, amilaze, glukoamilaze, alfa-galaktozidaze, lipaze i raznih drugih enzima.

Po pitanju učinkovitosti, razlikuju se značajke dodataka prehrani u odnosu na odabir vrste i količine enzima koje sadrže. Smatra se da su pripravci koji sadrže više različitih vrsta enzima iz spomenutih enzimskih skupina učinkovitiji od monosupstancija. Enzimi mogu biti životinjskog, biljnog ili mikrobnog podrijetla. Pritom se najinovativnijim oblikom smatraju mikrobni ili tzv. plant based enzimi, koji se proizvode mikrobiološkom fermentacijom uz pomoć mikroorganizama (Aspergillus spp.) koji se prihranjuju biljem. Tako dobiveni enzimski pripravci imaju puno širi raspon pH (3-9) u kojem pokazuju željenu aktivnost u usporedbi s drugim vrstama enzima.

Datum objave članka: 1. 12. 2015.