Hepatitis A - bolest nečistih ruku

Bolesti i stanja / Unutarnje bolesti prof. dr. sc.   Boris Vucelić dr. med., FACG FACP

Rizični su čimbenici u našoj sredini direktni kontakt sa zaraženom osobom, hranom i vodom, zatim rad ili boravak u centrima za dnevnu njegu, uzimanje droga te putovanje u endemsko područje

Hepatitis A virus (HAV) najčešći je uzročnik virusnog hepatitisa. Glavni način prijenosa od osobe do osobe je fekalno-oralnim putem. Kolika je zaraznost, pokazuje podatak da 70 do 90 posto osoba izloženih virusu dobije bolest. Virus se nakon infekcije umnožava u citoplazmi jetrenih stanica (hepatocita), a oštećenje jetre nastaje primarno zbog imunološkog odgovora domaćina, iako je opažen i citopatski učinak virusa u kulturi jetrenih stanica (oštećenje u samoj stanici).

Premda je tijekom akutne infekcije virus prisutan u krvi, za širenje infekcije najvažnije je njegovo izlučivanje fecesom. Inficirane osobe su najinfekcioznije tjedan dana nakon pojave simptoma, no virus se u nekih bolesnika stolicom može izlučivati dulje vrijeme. Virus se u stolici nalazi u visokim koncentracijama i nakon izlučivanja se lako širi među populacijom jer je otporan na degradaciju od čimbenika okoliša. Stoga su virusom kontaminirani voda i hrana važan izvor širenja infekcije. Očito je da se rizik infekcije može smanjiti izbjegavanjem kontakta s inficiranim osobama te pridržavanjem strogih higijenskih mjera. Tako u endemskim krajevima (određena ograničena područja s masovnim obolijevanjem) treba prokuhavati vodu za piće i izbjegavati nekuhano voće i povrće.

Prirodno kretanje bolesti

Iako je HAV prisutan svugdje u svijetu, prava je učestalost podcijenjena jer je bolest u mnogim slučajevima blaga i neprepoznata, a epidemiološka slika hepatitisa A ovisi o ekonomskom stanju pojedine zemlje. U razvijenim zemljama se hepatitis A javlja sporadično, no opažaju se manje epidemije svakih sedam do deset godina. Katkad se bolest češće javlja sezonski u jesen ili ranu zimu, što se objašnjava povećanom izloženošću djece virusu hepatitisa A tijekom ljeta.

Bolest se najčešće javlja u starije djece i adolescenata, kad je češće praćena simptomima, što omogućava bolju registraciju i uvid u učestalost. Istodobna pojava nekoliko slučajeva u takvim uvjetima upućuje na kontaminaciju izvora pitke vode ili izbijanje bolesti u institucijama zatvorenog tipa.

Rizični su čimbenici u našoj sredini direktni kontakt sa zaraženom osobom, hranom i vodom, zatim rad ili boravak u centrima za dnevnu njegu, uzimanje droga te putovanje u endemsko područje. Učestalost hepatitisa A u nezaštićenih putnika u zemlje u razvoju je 3:1000 putnika na mjesec za putnike koji tamo kratko ostaju i borave u dobrim hotelima zapadnog standarda, a raste na 20:1000 putnika na mjesec u onih koji borave dulje i u lošim uvjetima. Populacije s rizikom su radnici u kanalizaciji, osoblje koje čisti u bolnicama, osoblje u jaslicama i medicinsko osoblje koje radi na dječjim odjelima, osobito medicinske sestre. Seroprevalencija (prokuženost, tj. prisustvo protutijela na HAV) u razvijenim zemljama varira od 13 posto u Švedskoj do 62 posto u Australiji.

Hepatitis A je endemičan u zemljama u razvoju s lošim higijenskim uvjetima. Većina osoba u takvim se uvjetima zarazi već u djetinjstvu, dakle u dobi kada je bolest najčešće blaga i bez simptoma, zbog čega su epidemiološki izvještaji nepotpuni, a procjena učestalosti preniska. Do desete godine većina je osoba u takvoj zajednici imuna, a zaštitna antitijela prisutna su u gotovo svih odraslih.

Od asimptomatske do jako teške bolesti

Klinički tijek hepatitisa A ima tipično četiri stadija: inkubaciju, prodromalni stadij, stadij žutice i stadij oporavka. Klinička prezentacija kreće se od asimptomatske bolesti do rijetkog, brzorazvijajućeg fulminantnog hepatitisa (< 0,1%), a primarno ovisi o dobi bolesnika. Najteže oblike bolesti imaju bolesnici stariji od 50 godina, dok su djeca najčešće bez žutice i bez simptoma. Trudnoća ne utječe na težinu bolesti, a nema ni povećane fetalne smrtnosti. Bolest je mnogo teža ako se javi u osoba s bolesnom jetrom. Smrtnost je niska (djeca 0,1 posto, adolescenti i odrasli do 39 godina 0,4 posto, stariji od 40 godina 1,1 posto).

Prava je učestalost virusa hepatitis A podcijenjena jer je bolest u mnogim slučajevima blaga i neprepoznata, a epidemiološka slika hepatitisa A ovisi o ekonomskom stanju pojedine zemlje

Razdoblje inkubacije - Traje 15 do 50 dana s prosjekom od 25 dana. Bolesnik je infektivan 14 do 21 dan prije pojave žutice te sedam, osam dana nakon pojave žutice. Serum i slina znatno su manje infektivni od stolice, dok urin i sperma nisu.

Prodromalno razdoblje - Karakteriziraju ga umor, slabost i malaksalost, gubitak apetita, mučnina i povraćanje te rjeđe bolovi u trbuhu, vrućica, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima, proljev. Prodromalni simptomi, s izuzetkom anoreksije, nestaju s pojavom žutice.

Stadij žutice - Žutica nije uvijek prisutna, štoviše oblik bez žutice je 3,5 puta češći. Učestalost žutice ovisi o dobi bolesnika. U djece mlađe od pet godina bolest je u više od 90 posto slučajeva bez simptoma, dok je u odraslih u 70-80 posto slučajeva simptomatska. U bolesnika sa žuticom tamna mokraća javit će se u više od 90 posto slučajeva tjedan do dva od početka prodromalne faze. Žutica je često praćena svrbežom.

Stadij oporavka - Bolest u većine bolesnika traje manje od dva tjedna, uz potpun oporavak oko 60 posto bolesnika za dva mjeseca, a kroz šest mjeseci praktički svih bolesnika.

Nalazi - Pregledom se nađe bolna i blago povećana jetra u 85 posto, povećana slezena u 15 posto te povećani limfni čvorovi vrata u 15 posto bolesnika. Laboratorijski se tijekom prodromalne faze nađu povišene aminotransferaze koje su najviše neposredno prije pojave žutice (inicijalne vrijednosti mogu biti veće od 500 IU/L, da bi tipično padale tjedno za 75 posto). Bilirubin pada sporije, no normalizira se u više od 85 posto slučajeva tijekom tri mjeseca.

Hepatitis A udružen je s mnogim manifestacijama na drugim organima od kojih su najčešće kratkotrajni kožni osip (14 posto) i bolovi u zglobovima (11 posto).

Postoje i dvije atipične forme bolesti, a to su kolestatski hepatitis i bolest karakterizirana ponovnim napadima. Žutica kod kolestatskog hepatitisa traje dulje od 12 tjedana i praćena je svrbežom, umorom, proljevom i gubitkom težine. Oblik s ponovnim napadima javlja se u šest do 12 posto slučajeva, a karakteriziran je ponovnim napadom nakon četiri do 15 tjedana trajanja smirenja.

IgM i IgG protutijela

Dijagnoza se postavlja otkrivanjem protutijela u serumu (RIA ili ELISA metodom). Akutna infekcija karakterizirana je IgM protutijelima koji su prisutni tijekom 16 do 40 tjedana i najviša su u akutnoj fazi i ranoj fazi oporavka, a ne mogu se više otkriti tri, četiri mjeseca nakon početka bolesti. IgG protutijela javljaju se u ranoj fazi oporavka i ostaju pozitivna godinama. Njihova detekcija, dakle, znači razvoj imuniteta nakon prijašnje izloženosti, odnosno preboljelu bolest.

Otkrivanje virusa često nije moguće jer se većina bolesnika liječniku javlja u fazi kada virusa više nema u stolici. Inače, identifikacija HAV u stolici i tjelesnim tekućinama moguća je pomoću elektronske mikroskopije, no to je skup i nepraktičan način. Stoga se za detekciju HAV-RNA u serumu i tjelesnim tekućinama koristi PCR tehnika.

Zaštita imunizacijom

Davanje zaštitnih protutijela (pasivna imunizacija) - Imuni serumski globulin (ISG) sadrži brojne humane imunoglobuline, pretežno IgG klase, u specifičnim koncentracijama. Anti-HAV (protutijela na hepatits A virus) obično je prisutan u titru višem od 1:1000. Daje se intramuskularno (u mišić), može i trudnicama i dojiljama. Najviša koncentracija protutijela postiže se 48 - 72 sati nakon davanja, a zaštita traje nekoliko mjeseci. Ako se ISG primijeni prije izloženosti virusu ili tijekom faze inkubacije, štiti od razvoja kliničke bolesti. Nuspojave primjene ISG, poput osipa, vručice i bolova u zglobovima, javljaju se u manje od jedan posto slučajeva. Indikacija za davanje ISG prije izloìenosti virusu hepatitisa A je planirano putovanje u endemske krajeve, kada nema vremena za cijepljenje. U slučaju izloženosti virusu A ISG treba odmah dati.

Cijepljenje (aktivna imunizacija) - Cjepivo mora biti imunogeno (treba poticati organizam na imunološki odgovor, tj. stvaranje protutijela) i visokodjelotvorno. Indikacije za cijepljenje su putovanje u endemsko područje te pripadnost rizičnoj skupini, bilo u smislu česte izloženosti (ovisnici o drogama, homoseksualci ili promiskuitetni heteroseksualci), bilo u situaciji kada bi mogućnost obolijevanja mogla biti velika (npr. bolesnici s kroničnom bolesti jetre).

Suportivna terapija

Akutni hepatitis A u pravilu traje nekoliko tjedana, završava bez komplikacija, a nema ni razvoja kroničnog hepatitisa. Iz tih razloga potrebna je samo suportivna terapija te rijetko hospitalizacija (kod jako izraženih prodromalnih simptoma). Kortikosteroidi se mogu dati u slučaju rijetkoga produženoga kolestatskog hepatitisa. Kod intenzivnog svrbeža koristan je kolestiramin. Rijetki fulminantni hepatitis te hepatitis A koji se nadovezuje na teäku bolest jetre zahtijevaju katkad transplantaciju jetre.

Datum objave članka: 1. 6. 2005.