Svrbi, svrbi..., užasno svrbi

Dječje zdravlje / Pedijatrija Marina Gradinac dr. med.

Iako su u dječjoj dobi vodene kozice najčešće blaga bolest, kod odraslih su moguće komplikacije, a posebno su opasne kod trudnica

Vodene kozice (lat. varicella) su relativno česta zarazna bolest koja uglavnom zahvaća mlađu populaciju (djecu između tri i devet godina), a kod odraslih je znatno rjeđa. Postotak obolijevanja nakon izlaganja virusu iznosi 90 posto, tako da gotovo 90 do 95 posto ukupne populacije preboli vodene kozice do odrasle dobi, postižući tako doživotnu imunost. Herpes virus varicella ne prenosi se na životinje.

Uzročnik bolesti je virus varičela zoster iz porodice herpes virusa, koji uzrokuje i herpes zoster. Javljaju se isključivo kao posljedica prve infekcije virusom i u pravilu su kratkog i dobroćudnog tijeka. Nakon preboljele bolesti, čak i blagog oblika koji klinički nije bio prepoznat, virus trajno ostaje u tijelu u osjetilnim živcima leđne moždine, gdje godinama miruje, ali uz moguću ponovnu reaktivaciju u odrasloj dobi, kad zbog stresa ili neke bolesti oslabi imunosni sustav. Tada izaziva herpes zoster, čiji se simptomi i klinička slika razlikuju od vodenih kozica.

Izvor zaraze je bolesna osoba, od koje se virus prenosi kapljičnim putem (razgovor, kašljanje, kihanje) ili bliskim kontaktom putem nosno-ždrijelnog iscjetka ili sadržaja tekućine iz mjehurića. Znatno rjeđe prenosi se preko ruku ili predmeta, jer je virus slabo otporan u vanjskoj sredini.

Stadij inkubacije je vrijeme od prvog kontakta do pojave prvih simptoma bolesti, a traje od 10 do 20 dana. Virus ulazi u ljudski organizam putem sluznice dišnog puta ili očne spojnice, nakon čega se razmnožava i širi krvlju po raznim organskim sustavima. U konačnici, najviše je zahvaćena koža, a potom sluznica dišnog sustava i usne šupljine. Istodobno, virusom mogu biti zahvaćeni i drugi organi, poput jetre, pluća i mozga. Pred kraj ovoga stadija virus ponovno nastanjuje dišni sustav, zbog čega osoba postaje zarazna za okolinu i prije pojave prepoznatljiva osipa.

Prodromalni stadij slijedi nakon inkubacije i traje jedan do dva dana, kad se pojavljuju opći znakovi bolesti, kao što su glavobolja, povraćanje, klonulost i povišena temperatura, i do 39 °C.

Eruptivni stadij karakterizira izbijanje vezikuloznog osipa koji traje pet do sedam dana. Najprije se vidi na trupu, zatim na licu i vlasištu, a na kraju i na rukama i na nogama. Katkad je vidljiv i na sluznici usta i ždrijela, pa i grkljana, što može dovesti do ozbiljnih komplikacija. Osip je vrlo osebujan i prepoznatljiv. U početku izbijanja osip je u obliku sitnih crvenkastih pjega (makula), koje tijekom nekoliko sati prelaze u vodenaste mjehuriće (vezikule), praćene jakim svrbežom. Mjehurići su veličine dva do tri milimetra i ispunjeni su bistrom tekućinom u kojoj se nalazi virus. Nakon nekoliko dana sadržaj mjehurića se zamuti, oni pucaju, suše se i pretvaraju u krastice (kruste), koje više nisu zarazne i otpadaju nakon sedam do četrnaest dana. Razvoj pojedinačne promjene od pjegice do krastice obično traje dva do tri dana, ali s pojavom prvih krastica istodobno se događa erupcija novih pjegica, koje ponovno prolaze kroz sve stadije. Kako osip izbija na mahove, u isto vrijeme se na koži mogu vidjeti sve faze, od pjegica, preko mjehurića do krastica, što je specifično za ovu bolest i diferencijalno-dijagnostički pomaže razlikovanju od drugih bolesti praćenih osipom. Svako novo izbijanje osipa obično je praćeno i novim povišenjem tjelesne temperature. Gustoća osipa na koži varira, i može se kretati od rijetkih pojedinačnih promjena do kože potpuno prekrivene osipom.

Stadij regresije karakterizira nestanak općih simptoma, s otpadanjem krastica i cijeljenjem kožnih promjena, iza kojih u pravilu ne ostaju ožiljci.

Dijagnoza se uglavnom postavlja na temelju dobro uzete anamneze (naročito je važan podatak je li oboljeli boravio u blizini osobe s vodenim kozicama) i tipične kliničke slike.

Nije svejedno kada

U dječjoj dobi, vodene kozice su najčešće blaga bolest, karakterizirana uglavnom samo povišenom temperaturom i pojavom osipa. Komplikacije su doista rijetke i uglavnom nastaju zbog češanja, najčešće po licu, što katkad dovodi do sekundarne infekcije stafilokokom ili streptokokom, nakon koje zaostaju ožiljne promjene na koži. Za snižavanje povišene temperature kod djece je zabranjena upotreba sredstava na bazi acetilsalicilne kiseline, jer može dovesti do pojave Reyova sindroma (teško oštećenje jetre i moždane funkcije, katkad i sa smrtnim ishodom).

U odrasloj dobi moguće komplikacije znatno su teže nego kod djece. Mogu biti raznolike i uglavnom su uzrokovane nezgodnim smještajem osipa (ždrijelo, grkljan, oko), što dovodi do ozbiljnih posljedica (smetnji disanja, oštećenja vida i sl.). Jedna od mogućih komplikacija je i razvoj upale pluća, koja može imati i smrtni ishod, upale srčanog mišića i akutne upale zglobova. Najopasnija, ali srećom i najrjeđa, komplikacije je postinfektivni encefalitis, koji ima vrlo lošu prognozu i visoku smrtnost. Posebnu sklonost nabrojanim komplikacijama imaju oboljeli od malignih bolesti na citostatskoj terapiji i imunokompromitirani bolesnici (koji uzimaju kortikosteroide). Kod osoba s oslabljenim imunosnim sustavom može se pojaviti i posebno težak oblik vodenih kozica, koji je uz visoku temperaturu i jaku iscrpljenost praćen vrlo gustim osipom s kožnim krvarenjima (hemoragična varicella), katkad popraćenim i krvarenjima iz unutarnjih organa i upalom srčanog mišića.

Osobito je opasna pojava vodenih kozica kod trudnih žena, naročito u prvim mjesecima trudnoće, kad može ugroziti život ploda ili kasnije dovesti do razvoja urođenih srčanih mana u djeteta. U kasnijoj trudnoći najrizičniji je posljednji mjesec prije porođaja i razdoblje neposredno nakon njega. Djeca majki koje su stekle otpornost ne obolijevaju od te bolesti u prva tri mjeseca života, jer su zaštićena majčinim protutijelima prenesenim krvlju tijekom intrauterinog razvoja.

Tretirati simptome i pojačati higijenu

Liječenje vodenih kozica uglavnom je simptomatsko. Potrebni su mirovanje, kontrola tjelesne temperature, održavanje redovite higijene, redovito mijenjanje rublja, odjeće i krevetnine. Posebno treba voditi računa o higijeni ruku i noktiju (nokte podrezati i držati čistim) kako bi se spriječila pojava sekundarne bakterijske infekcije zbog češanja.

Za ublažavanje svrbeža koriste se uglavnom magistralni pripravci (mentol spiritus), a kod jačeg svrbeža liječnik može propisati i sedative. Za snižavanje temperature preporučuje se uzimati sredstva na bazi paracetamola.

U slučaju razvoja sekundarne infekcije mjehurića, uputno je upotrijebiti antiseptik s dobrim djelovanjem na streptokoke i stafilokoke, najčešće uzročnike. Kod kompliciranih oblika primjenjuju se metode liječenja koje propisuje isključivo liječnik.
Datum objave članka: 1. 2. 2011.
izdvojeni proizvodi