Generalka u kućnoj ljekarni

U najširem smislu, lijekovi su supstancije koje, unesene u organizam, kemijskim djelovanjem dovode do promjene neke biološke funkcije u tijelu. Preciznija definicija kaže da je lijek bilo koja tvar ili kombinacija tvari koja služi za liječenja ili sprječavanja bolesti kod ljudi ili životinja, ili bilo koja tvar, ili kombinacija tvari, koja se može dati ljudima ili životinjama radi postavljanja dijagnoze ili obavljanja, ispravljanja ili modificiranja fiziološke funkcije organizma.

Lijekovi se u organizam mogu unositi na nekoliko načina:

• enteralno - kroz probavni sustav, bilo da se lijek unosi na usta (peroralno), stavlja pod jezik (sublingvalno) ili u debelo crijevo (rektalno);
• parenteralo - izravno u tkiva injektiranjem u venu, mišić ili pod kožu;
• inhalacijski - udisanjem kroz sustav za disanje;
• topički - lokalno nanošenje na kožu;
• transdermalno - kroz flastere na koži (hormoni).

Posljednjih desetljeća u našim je domovima sve prisutniji trend stvaranja vlastitih malih kućnih ljekarni. Začetak najčešće čine lijekovi preostali od terapije propisane za aktualne zdravstvene tegobe, koji nakon toga bivaju dopunjeni svom silom farmaceutskih pripravaka, koje bez recepta možemo kupiti u ljekarni - onih koje trebamo, ali i onih za koje mislimo da bi nam mogli trebati u skorijoj budućnosti.

Lijekove obično pohranjujemo na različita mjesta kako ne bi bili dostupni djeci. Međutim, često zaboravljamo da nema te prepreke, visine ili skrovišta do kojega djeca ne mogu doći, jer mali radoznalci nastoje pregledati svaki kutak doma, a pogotovo uživaju gurati nepoznate predmete u usta. Do treće godine djeca nisu u stanju shvatiti opasnosti koje prijete od nepoznatih predmeta, zbog čega su slučajna trovanja djece u dobi od tri do četiri godine najčešća baš u kućnom okruženju. Statistički podaci tako govore da trovanje djece lijekovima čini više od 40 posto svih trovanja godišnje. Naravno, ti podaci odnose se samo na djecu koja su nakon trovanja dospjela u bolnicu. Nije rijedak slučaj da se dijete, kad pronađe kutiju s lijekovima, zaigra šarenim dražejama, raznobojnim sirupima, višebojnim kapsulama ili zanimljivim kremama i losionima, kušajući od svega po malo. Što više lijekova - to bolje, veći je poriv za istraživanjem i isprobavanjem različitih mirisa i okusa.

U našim je krajevima običaj ponuditi susjedu, prijateljima i rodbini lijekove koji su nam preostali od terapije koja je kod nas polučila dobre rezultate. Pritom se zanemaruje činjenica da susjedovi simptomi, koji vas podsjećaju na vaše zdravstvene tegobe, nikako ne moraju značiti da je riječ o istom oboljenju. Uz to, ne uzima se u obzir da je možda riječ o lijekovima kojima je istekao rok valjanosti, i koji su zbog toga neučinkoviti ili manje učinkoviti, pa njihova uporaba ne dovodi do poboljšanja zdravstvenog stanja, nego čak do razvoja komplikacija zbog prolongirana trajanja bolesti. Nadalje, s vremenom se nekim lijekovima može promijeniti sastav, zbog čega postaju ne samo neučinkoviti nego i štetni po zdravlje. Posebice ako se čuvaju na vlažnom i toplom mjestu, primjerice u kupaonici, inače najčešćem mjestu za malu kućnu ljekarnu. Posebno su opasne neke vrste lijekova, poput citostatika, koji zbog nepažljiva rukovanja mogu izazvati mnoge neželjene reakcije. Stoga se takvi lijekovi uglavnom primjenjuju u bolnicama pod stručnim liječničkim nadzorom, a vrlo rijetko propisuju za kućno liječenje.

Sadržaj kućne ljekarne svakako ovisi o broju ukućana, njihovoj dobi i zdravstvenom stanju, što se razlikuje od obitelji do obitelji. Ipak, postoji nekoliko vrsta lijekova koje bi svaka mala kućna ljekarna trebala sadržavati, a to su:

• lijek protiv bolova (analgetik);
• sredstvo za obradu ozljeda (univerzalni antiseptik širokog spektra djelovanja);
• pripravak za sniženje povišene tjelesne temperature (antipiretik);
• sredstvo protiv kašlja i/ili za olakšavanje iskašljavanja (biljni sirup);
• preparat za tretiranje alergijskih kožnih reakcija (antihistaminski gel, mast, krema).

O izboru lijekova svakako bi se trebalo posavjetovati s ljekarnikom ili liječnikom, jer nije svejedno koji ste antipiretik ili analgetik odabrali, što je osobito važno za dječju dob. Primjerice, acetilsalicilnu kiselinu zabranjeno je davati djeci do 12 godina starosti jer može izazvati opasne simptome skupnog naziva Reyev sindrom.

U kućnoj ljekarni trebaju se nalaziti još samo lijekovi nužni za svakodnevnu terapiju postojeće kronične bolesti koju je propisao liječnik! Nakon završene terapije, preostalu količinu lijeka ne biste trebali čuvati, a lijekove koje ste ipak odlučili ostaviti valja uvijek čuvati u originalnoj kutiji s priloženim uputama za uporabu.

Posebnu pozornost treba obratiti na mjesto na kojem čuvamo lijekove, a koje treba biti suho, hladno, zaštićeno od svjetla i svakako izvan dohvata i vidokruga djece.

Ne treba pretjerivati s količinom lijekova u pričuvi, jer oni imaju rok valjanosti. Ako vam neki lijek iznenada zatreba, a nemate ga pri ruci, uvijek vam je na raspolaganju dežurna ljekarna.

Stanje kućne ljekarne trebalo bi prekontrolirati najmanje dva puta godišnje - čega je ponestalo, kakvi su rokovi valjanosti lijekova kojih još imate te ima li među njima onih za koje se već na prvi pogled vidi da su "pretrpjeli" određene promjene. Riješiti se treba svih lijekova kojima je promijenjena konzistencija i boja, te onih s isteklim rokom valjanosti.

Nakon generalke, nerijetko se događa da odbačeni lijekovi završavaju u komunalnom otpadu, a zatim na gradskim odlagalištima.

Ako zamislite da svako kućanstvo odbaci samo jednu kutijicu nekog lijeka godišnje, statistički gledano, za područje Zagreba to je 2,5 tone lijekova, ne računajući pritom ambalažu. Tako velika koncentracija lijekova na jednome mjestu može izazvati velike probleme zbog njihovih razgradnih produkata. To je posebice naglašeno ako je riječ o lijekovima koji sadrže pojedine sastojke koji u procesu raspadanja proizvode vrlo jake otrove. U tu grupu svakako spadaju lijekovi koji sadrže halogene elemente (fluor, klor, brom ili jod) ili oni koji sadrže, primjerice, sumpor. Nepropisnim odlaganjem ili nepravilnim skladištenjem oni mogu proizvesti toksične supstancije i dovesti do masovnog trovanja stanovništva.

Ministarstvo zdravstva svojedobno je donijelo naputak da se u ljekarnama moraju nalaziti spremnici za prikupljanje lijekova iz kućnih ljekarni. Međutim, kako ta odredba nema zakonsku obvezu, sukladno tome se i (ne) provodi. Jedino ispravno rješenje za trajno uklanjanje starih i/ili otpisanih lijekova je termička obrada, tj. spaljivanje u specijalnim spalionicama. Stoga lijekove ne smijete odlagati s komunalnim otpadom, nego ih treba predati u obližnje reciklažno (sakupljačko) dvorište ili ljekarnu, odakle će biti propisno proslijeđeni na spaljivanje.

Iako se trenutačno čine napori da se sakupljačka mreža za stare lijekove u RH poboljša, još uvijek ne funkcionira na zadovoljavajući način. Međutim, to nas svakako ne smije obeshrabriti i odgovoriti od ispravna postupanja. Štiteći okoliš, štitimo sami sebe.