Osobna iskaznica prehrambenog proizvoda

Hrana i zdravlje / Prehrambene preporuke doc. dr. sc.   Darija Vranešić Bender nutricionistica

Deklaracija posredno štiti zdravlje potrošača jer služi kao pokazatelj onoga što unosimo u organizam, zato treba znati kako je čitati

Dugi niz godina nutricionističke spoznaje bile su "privilegija" profesionalaca koji se bave nutricionizmom. Danas smo potpuno svjesni da informacije o hrani i njezinu utjecaju na zdravlje moraju biti dostupne svima jer jedino tako se mogu iskoristiti za dobrobit cjelokupnog društva.

Svaki prehrambeni proizvod, uvezen ili proizveden u Hrvatskoj, mora biti deklariran u skladu sa zakonskim normama da bi se mogao naći na policama trgovina. Deklaracija je osobni dokument svake namirnice koji otkriva njezino podrijetlo, namjenu i sastav, ali istodobno i dokaz o zdravstvenoj ispravnosti hrane, odnosno potvrđuje da je sigurna za konzumaciju. Svi podaci koje nudi dragocjeni su za potrošače, od kojih su neki samo "prehrambeno osviješteni", a neki moraju posezati za namirnicama točno određenoga prehrambenog sastava zbog bolesti.

Informacije koje pruža deklaracija

Prema hrvatskom Pravilniku o informiranju potrošača o hrani, koji je objavljen početkom 2013., podaci na deklaraciji ne smiju obmanjivati potrošača, posebice glede karakteristika hrane, svojstava, sastava, količine, trajnosti, podrijetla i tehnologije proizvodnje. Hrani se ne smiju pripisivati učinci koje ona nema i ne smije se potrošača dovoditi u zabludu kako određena hrana ima neke posebne karakteristike u odnosu na istovrsnu hranu. Dakle, načinom deklariranja ne smiju se bilo kojoj hrani pripisivati svojstva sprječavanja, liječenja ili izlječenja bolesti, ili upućivati na takva svojstva. Iznimka je tzv. hrana obogaćena nutrijentima ili hrana za posebne prehrambene potrebe koja može imati istaknute zdravstvene tvrdnje ako ispunjava zahtjeve iz Zakona o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama te hrani obogaćenoj nutrijentima.

Deklaracija posredno štiti zdravlje potrošača jer služi kao pokazatelj onoga što unosimo u organizam. Na deklaraciji razlikujemo popis sastojaka i hranjivu vrijednost namirnice.

Popis sastojaka
Upućuje na tvari koje ulaze u sastav proizvoda, počevši od one najviše prisutne pa do one koja je najmanje zastupljena. Primjerice, sastojak koji je prvi na popisu najzastupljeniji je u tom prehrambenom proizvodu, a sastojak koji se nalazi na kraju popisa nalazi se u vrlo maloj količini.

Hranjiva vrijednost ili nutritivna deklaracija
Navođenje hranjivih vrijednosti hrane nije obvezno za sve prehrambene proizvode, ali je, primjerice, obvezno kod hrane s navedenom prehrambenom ili zdravstvenom tvrdnjom, hrane obogaćene nutrijentima (kao što su vitamini i minerali), hrane za dojenčad i malu djecu i prerađenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu. Podaci o hranjivoj vrijednosti (energetskoj vrijednosti, sadržaju ugljikohidrata, masti, bjelančevina, vitamina, minerala...) mogu se istaknuti na pakovini proizvoda, a način navođenja propisan je Pravilnikom o informiranju potrošača o hrani.

Hranjiva vrijednost nam govori koliko je hranjivih tvari sadržano u 100 g, 100 ml ili po jedinici serviranja namirnice. Ti podaci najčešće su navedeni tablično, a sadrže istaknute informacije o energetskoj vrijednosti namirnice, te količini bjelančevina, ugljikohidrata i masti.

Uz ove informacije, deklaracija mora sadržavati i podatke o količini jednostavnih šećera (poželjno da njihova masa bude što manja, a složenih šećera veća), zasićenih masnih kiselina (trebaju biti zastupljene u što manjem udjelu), vlakana i soli. Sol (natrij-klorid) je jedan od čimbenika koji uvelike utječu na zdravlje. Na deklaracijama je obično izražena količina natrija u gramima, pri čemu se prihvatljivom smatra količina od 0,1 do 0,6 g natrija na 100 g namirnice, što odgovara 0,3 do 1,5 g soli. Za lakše snalaženje, valja imati na umu da je maksimalni dnevni dopušteni unos soli 5 g ili jedna čajna žlica. Prema novom Pravilniku, ubuduće će se izražavati količina soli, a ne količina natrija u proizvodu.

Također, mora biti prisutna i informacija o sadržaju poliola, jednostruko nezasićenih masnih kiselina, višestruko nezasićenih masnih kiselina i bilo kojeg minerala ili vitamina ako se nalaze u značajnoj količini, odnosno čine barem 15 posto preporučenoga dnevnog unosa. Pored navedene količine vitamina, naznačena je i RDA vrijednost koja pruža informaciju o postotku unesenih vitamina u odnosu na preporučene vrijednosti.

Energetska vrijednost izražena je u kcal i kJ, a pri konzumaciji valja imati na umu da se ona obično odnosi na 100 g namirnice. Na temelju toga može se odrediti količina porcije koja je u skladu s preporučenim dnevnim energetskim unosom. Iako postoje razlike ovisno o spolu, dobi, težini i tjelesnoj aktivnosti, možemo reći da prosječna osoba dnevno unese oko 2000 kalorija, da prosječna preporučena dnevna energetska vrijednost za dijete od jedne do tri godine iznosi 1200 kcal, od četiri do šest godina 1600 kcal, te da polagano raste do dvanaeste godine, kad se izjednačuje s prosječnim potrebama odraslih (2000 kcal).

RDA (Recommended Daily Allowances)
Standard kojim se propisuju preporučene dnevne količine vitamina i minerala potrebne za uravnoteženu prehranu. Te brojčane vrijednosti obično su navedene u stupcu pokraj količina vitamina i minerala prisutnih u 100 g pojedinog proizvoda i izražene su kao postotak. Primjerice, ako uz vrijednost vitamina A u stupcu koji navodi RDA stoji 80 posto, znači da će se unosom 100 g te namirnice podmiriti 80 posto dnevnih potreba za vitaminom A.

GDA (Guideline Daily Amounts)
Noviji sustav izražavanja dnevnih potreba koji se često navodi na vidljivom prednjem mjestu na pakovini proizvoda u formi tablice ili "semafora". Predstavlja vodič koji pokazuje koliko kilokalorija i hranjivih tvari (bjelančevina, ugljikohidrata, šećera, masti, zasićenih masnih kiselina, vlakana i soli) sadrži određena količina hrane (obrok) u odnosu na referentni dnevni unos od 2000 kcal. Navođenje GDA vrijednosti na hrani pomaže potrošaču izbjegavati prekomjernu konzumaciju određene hrane i omogućava mu da svakodnevno vodi brigu o uravnoteženoj prehrani i održava normalnu tjelesnu masu.

Unos aditiva izbjegavati ili ograničiti

Neki prehrambeni aditivi moraju se unositi u ograničenim količinama i zato je najbolje prednost dati prirodnim namirnicama koje moraju činiti temelj prehrane. Konzerviranu hranu i proizvode s produljenim rokom trajanja ili, pak, proizvode za koje znamo da sadrže potencijalno štetne umjetne boje, konzervanse i pojačivače okusa treba izbjegavati ili ograničiti njihov unos. To se posebno odnosi na djecu.

Bez obzira na prošla i buduća istraživanja te stavove o ovoj kontroverznoj temi, sigurno je da za ovakvim proizvodima treba posezati samo povremeno. Korisno je čitati deklaracije proizvoda i birati proizvode koji sadrže prirodne arome, boje i konzervanse.

Hrana s prehrambenim tvrdnjama

Na tržištu postoji mnoštvo proizvoda s tvrdnjama kao što su "smanjena energetska vrijednost", "s manje šećera" ili "sa smanjenim udjelom masti", koji moraju zadovoljiti određene propise u smislu sastava hranjivih tvari da bi se mogli označavati takvim prehrambenim tvrdnjama.

Tvrdnja o maloj energetskoj vrijednosti na određenoj namirnici označava da 100 g te namirnice u krutom stanju ne sadrži više od 40 kcal, odnosno da 100 ml tekućine ne sadrži više od 20 kcal. Ako na proizvodu stoji da je bez energetske vrijednosti, ne smije sadržavati više od 4 kcal.

Hrana na kojoj je navedeno da ne sadrži masti („fat free“) nisu sasvim oslobođene od masti, nego u svom sastavu ne smiju imati više od 0,5 g masti na 100 g ili 100 ml, dok proizvodi s malom količinom masti imaju do 3 g masti na 100 g ili 1,5 g masti na 100 ml. Međutim, zabranjuju se tvrdnje izražene kao "X% bez masti".

Proizvodi bez šećera također sadrže do 0,5 g šećera na 100 g ili 100 ml, dok oni bez dodanog šećera ne smiju u svom sastavu imati jednostavne šećere ni bilo koju drugu tvar u cilju zaslađivanja.
Tvrdnja da je neka hrana bogata vlaknima može se stavljati samo ako taj proizvod sadrži najmanje 6 g vlakana na 100 g ili najmanje 3 g vlakana na 100 kcal.

Hrana sa zdravstvenim tvrdnjama

Tvrdnja ili namjena proizvoda je kratka informacija istaknuta na deklaraciji prehrambenog proizvoda koja upućuje na to da može biti prehrambeno i zdravstveno koristan u smislu ublažavanja, olakšavanja, poboljšanja, reguliranja, povećanja i smanjenja određenih stanja organizma, odnosno da hrana ima određena svojstva. Zdravstvena tvrdnja navodi, sugerira ili daje naslutiti da određena kategorije hrane, određena hrana ili sastojak hrane utječe na zdravlje ljudi ili znatno smanjuje čimbenik rizika u razvoju neke bolesti. Namjenom na proizvodu ne smiju se pripisivati svojstva prevencije, terapije i liječenja bolesti, ili upućivati na takva svojstva.

Novim zakonodavstvom sada razlikujemo odobrene zdravstvene tvrdnje, neodobrene zdravstvene tvrdnje i tvrdnje koje su još na čekanju. U hrvatskim okvirima to znači da će se s čak 80 posto proizvoda morati maknuti tvrdnje ili reformulirati tako da im se doda neki od nutrijenata koji ima odobrenu zdravstvenu tvrdnju. Primjerice, na probioticima su se često navodile tvrdnje o regulaciji probave ili utjecaju na imunitet, međutim EU do danas nije odobrila niti jednu tvrdnju vezanu uz probiotik, osim one kako žive jogurtne kulture pospješuju probavu laktoze u osoba koje imaju problema s probavom laktoze.

Odzvonilo je i gotovo svim pripravcima za mršavljenje koji su registrirani kao dodatak prehrani (osim onima koji sadrže glukomanan) i zamjenskim obrocima. S druge strane, donedavno je bilo moguće isticati samo jednu odobrenu namjenu na vitaminskom pripravku koji sadrži vitamin C u dovoljnoj količini. Ubuduće će brojni proizvodi moći imati i po nekoliko zdravstvenih tvrdnji vezanih uz vitamin C, budući da je EU odobrila brojne navode o njegovu djelovanju na tijelo. Svi ti navodi moći će se navoditi i na namirnicama kojima je vitamin C dodan u količini od 15 posto preporučenih dnevnih vrijednosti u 100 g proizvoda.

Koliko su potrošači osviješteni

No, koliko uopće potrošači obraćaju pozornost na deklaracije i koliko ih razumiju? Američko istraživanje, objavljeno u časopisu Journal of the American Dietetic Association, pokazuje da samo između 48 i 66 posto ljudi obraća pozornost na deklaracije, 64 do 73 posto zna osobni preporučeni unos energije, a 44 do 57 posto ne zna kako protumačiti navedene brojke. Ovakve podatke za Hrvatsku nemamo, a zanimljivo bi bilo doznati koliko se deklaracije proučavaju u našim trgovinama i domovima.

Situacija bi se svakako mogla popraviti edukativnom kampanjom o preporučenom unosu energije i pojašnjenjem pojmova koji se mogu pronaći na deklaraciji (npr. umjereno, s niskim udjelom, bez kalorija itd.).

Datum objave članka: 1. 6. 2013.