Priprema za skijanje - kako uživati i sačuvati koljena

Skijanje je popularan, ali istodobno izuzetno zahtjevan sport, koji osim užitka može imati višemjesečne posljedice. Smatra se, a i statistike pokazuju, da je incidencija ozljeda koljena oko jedan do dva posto, što znači da na svakih sto skijaša dolaze jedna do dvije ozljede koljena.

Osim znanja, potrebna je dobro servisirana i individualno, prema sposobnostima prilagođena oprema. Često se zaboravlja i fizička priprema skijaša rekreativaca. Prvih dana skijanja nepripremljen rekreativac uglavnom dobro podnosi opterećenja zahvaljujući ostatnoj snazi mišića. Međutim, nakon toga dolazi do zamora neutreniranih mišića i znatnog porasta rizika od ozljeđivanja. Važno je naglasiti i utjecaj psihičkog zamora, koji dovodi do loših procjena i pogrešaka u načinu skijanja, krive procjene mogućnosti, kao i izbora skijaškoga pravca.

Jedan od najčešće ozlijeđenih dijelova tijela kod skijaša je koljeno, koje je anatomski i funkcionalno gledano vrlo složeno. Upravo zbog građe i mogućnosti prilagodbe, koljeno je zglob koji u skijanju ima izuzetno važnu ulogu, ali je zbog toga izložen ozljeđivanju. Dok nije bilo tzv. pancerice, najčešće ozljede skijaša bile su traume potkoljenice, a najučestalije spiralna fraktura potkoljenice i ozljeda gležnja. Pojavom pancerice potkoljenica je dobro zaštićena, ali je došlo do prijenosa opterećenja upravo na koljenski zglob.

Uzmemo li u obzir sve statističke podatke, može se zaključiti da na sto tisuća skijaša ima tisuću ozlijeđenih, od čega 300 do 400 otpada na ozljede ligamenata koljena. Analize istraživanja ozlijeđenih skijaša pokazuju da su žene podložnije ozljedama od muškaraca, iako razlog nije poznat.

U biomehaničkom smislu, koljeno se odlikuje dvjema vrstama stabilizatora.

Pasivni stabilizatori su ligamenti koljena: dva postranična ligamenta koji stabiliziraju koljeno sa strane i ne dopuštaju bočno prekomjerno otvaranje kuta koji zatvaraju potkoljenica i natkoljenica; prednji i stražnji ukriženi ligament koji daju unutarnju stabilnost i ne dopuštaju klizanje potkoljenice u odnosu na natkoljenicu prema naprijed, odnosno straga.

Aktivne stabilizatore čine velike skupine mišića koje svojim polazištem obuhvaćaju područje zdjelice, spuštaju se prema koljenu i oblažu ga sa svih strana, a dio ih se prihvaća u području samog koljena ili ispod te razine za potkoljeničnu kost. Takav raspored određuje i njihovu funkciju, tj. pokret u koljenu i dinamičku stabilnost.

Kad govorimo o ozljedama ligamenata koljena, prvenstveno mislimo na ozljede medijalnog kolateralnog ligamenta i prednjeg ukriženog ligamenta, za koji se smatra da obuhvaća 16 posto svih skijaških ozljeda. Ali, ozljedom mogu biti zahvaćeni i stražnji ukriženi i lateralni kolateralni ligament.

Osim ligamenata, gotovo u pravilu stradavaju meniskusi i meke strukture kao masne zaštitne vreće (burza). Kod zglobne ovojnice može doći do rastezanja i pucanja vlakana njezine stijenke.

Oko koljena se nalaze i tetive svih skupina mišića koji sudjeluju u radu koljenskoga zgloba. Raspon ozljeda kreće se od najjednostavnijih kao što su prekomjerna istezanja pa do težih s djelomičnim i potpunim razdorom.

S biomehaničkoga gledišta, uzrok svih ozljeda može biti prekomjerno djelovanje vanjske sile u odnosu na unutarnje sile struktura koljena. Najzastupljeniji mehanizam nastanka opisanih ozljeda je bijeg skije - skija pod djelovanjem poluge bježi prema van s rotacijom potkoljenice prema van, istodobnom rotacijom natkoljenice prema unutra i unutarnjim otvaranjem zglobne pukotine koju čine zglobne plohe potkoljenice i natkoljenice.

Liječenje i fizioterapija su zahtjevni i traju od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, što ovisi o stupnju i opsegu ozljede. Potreba za operacijskim liječenjem produljuje oporavak.

Kako bi se smanjio rizik i izbjegla mogućnost ozljede, posebnu pozornost treba posvetiti pripremi skijaša rekreativaca, i to najmanje nekoliko mjeseci unaprijed, iako bi stalna rekreacijska priprema trebala obuhvaćati cjelogodišnji program vježbanja. Svakako je važno individualno odabrati i prilagoditi sportsku skijašku opremu, pri čemu je bitan savjet stručnjaka, posebno instruktora skijanja.

Osim toga, važno je na vrijeme se pripremiti za skijaške napore. Pripreme obuhvaćaju opće kondicijske pripreme, za koje se preporučuje trčanje i trim bicikl. Od specifičnih programa preporučuje se jačanje mišića aktivnih stabilizatora koljena, i to svih skupina natkoljenice i potkoljenice, kao i ostalih mišića trupa i zdjelice. Posebno su važne vježbe istezanja, kako bi mišići bili elastični i spremni na prilagodbu kod naprezanja tijekom skijanja. Nisu naodmet niti vježbe snage.

Treba naglasiti i propriocepcijski trening (vježbe za razvijanje osjećaja pozicije zgloba), jer se njime razvija i sinkronizira cjelokupni živčano-mišićno-zglobni rad koljena, ali i cijeloga tijela. Tim treningom razvijaju se fine koordinirane kretnje kojima postižemo maksimum stabilnosti zgloba uz najmanji utrošak energije, a odvija se na nestabilnim podlogama kao što su balansna daska ili trening propriocepcije na loptama.

Na kraju treba zaključiti, pripremite opremu i sebe za skijanje i smanjite rizik od ozljede koljena.