Zašto se moramo odmarati

Umor je popratna pojava svake čovjekove aktivnosti koja smanjuje njegovu radnu produktivnost i negativno utječe na stav prema radu. Zapravo je mješavina subjektivnih osjećaja i objektivnih promjena koje djeluju na radni učinak.

S obzirom na vrstu rada, umor može biti psihički kao posljedica intelektualnog rada i tjelesni, koji je posljedica fizičkog opterećenja pojedinih mišićnih skupina ili cijelog tijela (opći umor). S obzirom na brzinu nastajanja, razlikujemo akutni i kronični umor.

Prve znakove umora često je teško objektivno utvrditi, a upravo je to važno za zanimanja za koja je potrebna velika koncentracija. Neki znakovi umora neprimjetno se kumuliraju i očituju tek nakon duljeg vremena.

Ako ste primijetili opadanje kritičnosti u radu, slabljenje pažnje ili promjenu ponašanja i raspoloženja (razdražljivost, lakše uzbuđivanje, sukobi s okolinom), tada se kod vas javljaju subjektivni znakovi umora.

Objektivni znakovi umora očituju se u:
- smanjenju radnog učinka;
- spontanim prekidima radne aktivnosti;
- učestalom mijenjanju brzine rada;
- funkcionalnim promjenama različitih organa (povećana potrošnja energetskih rezervi);
- poremećajima psihomotorne spretnosti (slabija koordinacija pokreta, pojava suvišnih pokreta tijekom obavljanja rada).

Klasične teorije umor lokaliziraju pretežno periferno u aktivnom organu i smatraju da su te lokalne (prije svega kemijske) promjene uzrok umora. To su:

• teorija intoksikacije - nakupljanje razgradnih produkata tijekom rada;
• teorija ugušenja - nedostatak kisika potrebnog za razgradnju;
• teorija iscrpljenja - nedostatak tvari čijom se razgradnjom dobiva energija za obavljanje rada.

Danas većina autora smatra da se glavna komponenta umora sastoji u kompleksnim promjenama središnjeg živčanog sustava, čija je priroda još nepoznata. Pretpostavlja se da je riječ o promjenama u retikularnoj i limbičkoj sferi mozga koje reguliraju cjelokupnu razinu moždane aktivnosti, pa prema tome i funkcionalno stanje cijelog organizma.

Posljedice umora...

• sa stajališta proizvodnje - smanjenje radnog učinka:
• s fiziološkog stajališta - kemijske i funkcionalne promjene organizma (npr. porast mliječne kiseline u mišićima, hipoglikemija):
• s psihološkog stajališta - osjećaj iscrpljenosti, bezvoljnosti, razdražljivosti i promjenjiva raspoloženja.:

Do umora najčešće dovodi...

• slaba organizacija rada:
• neprikladno radno mjesto:
• dugotrajan i naporan rad:
• slaba prehrana:
• bolest radnika:
• nemotiviranost za rad:
• loši međuljudski odnosi u radnom kolektivu:
• nezadovoljstvo u privatnom životu.

Izbjegavajte prekovremeni rad

Brojna ispitivanja o odnosu trajanja radnog vremena i umora pokazala su da je spontana brzina rada veća što je radni dan kraći. Radnik se tijekom dugog radnog dana aktivno brani od umora češćim prekidima rada i sporijim tempom. Produljenjem radnog vremena znatno se povećava negativno djelovanje umora. Za vrijeme umora produktivnost je niska, a energetska potrošnja povećana. Zato je i korist od skraćivanja radnog vremena to veća što je rad teži i što više umara.

Nagomilavanje umora tijekom godina dovodi do trošenja organizma i skraćivanja radnog života. Zbog toga se prekovremeni rad ne preporučuje jer nužno dovodi do nagomilavanja umora i iscrpljenja organizma. Sprječavanje umora jedan je od najvažnijih problema psihofiziologije rada.

Umor se suzbija odmaranjem, znači prekidanjem, usporavanjem ili promjenom aktivnosti radi obnavljanja funkcionalne sposobnosti organizma. Pritom su važna četiri elementa: vremenski raspored odmora, trajanje odmora, broj odmora i oblik odmora.

Oporavak je to brži što je rad u fazi umora ranije prekinut. To znači da je potrebno organizirati odmor prije nego što se pojave znakovi umora. Ispitivanja su pokazala da je racionalnije organizirati više kraćih nego manje duljih stanki, ali isto tako treba znati da odmor ne smije trajati prekratko jer u tom slučaju ne može doći do potpuna oporavka. Tako se npr. kod korištenja godišnjeg odmora preporučuje koristiti najmanje 10 dana u jednom dijelu. Prema nekim procjenama to je najkraće vrijeme za kojeg može doći do potpunog „oporavka” organizma i nakupljanja snage za nastavak rada. Također se preporučuje svaka tri mjeseca uzimanje kraćih odmora od nekoliko dana ili nakon šest mjeseci jednog duljeg odmora od najmanje sedam dana. Prema tome imaju pravo poslodavci koji organiziraju godišnji odmor u dva dijela, tj. dulji ljetni i kraći zimski. Korištenje, pak, predugog godišnjeg odmora (više od 30 dana) kod većine korisnika pokazalo je negativne učinke na radnu sposobnost, jer je potrebno dulje razdoblje prilagodbe prilikom povratka na posao, pa je radni elan u početku slabiji.

Pasivno odmaranje sastoji se u relativnom mirovanju i prekidanju aktivnosti (sjedenju, ležanju, spavanju). Takav odmor koristan je kod jednostavnih, a teških poslova, jer se na taj način najbolje odmaraju mišićne skupine koje su bile opterećene za vrijeme rada.

Spavanje je više od običnog pasivnog oblika odmaranja i nužno je da traje najmanje šest do sedam sati dnevno. Spavanjem se nadoknađuje potrošena energija i osigurava normalna funkcija organizma.

Aktivni odmor pogodan je kod lakših poslova, naročito nakon pretežno intelektualnog rada. Provodi se razgibavanjem, šetnjama, sportskim aktivnostima (rekreacija, medicinsko programirani aktivni odmor).

S obzirom na to da do umora može dovesti i nedostatak vitamina, minerala i drugih tvari koje pomažu organizmu u suzbijanju umora, potrebno je osigurati dovoljan unos zaštitnih tvari u hrani.

U suzbijanju umora koriste i različiti stimulatori koji mogu djelovati kemijski, fiziološki ili psihološki. Najčešće je u upotrebi kofein u obliku kave ili indijskog čaja (tein). Djeluje na rad srca i krvnih žila i ako se uzima u umjerenim količinama, može olakšati intelektualni, ali i tjelesni rad jer se osjećaj umora pojavljuje kasnije.

Opasni stimulatori su simpatikomimetici, koji u prvom redu uklanjaju osjećaj umora, što može dovesti do prekoračenja fiziološke granice i do stanja premorenosti, nakon kojeg je potreban mnogo dulji oporavak nego nakon „običnog” umora.

Najuspješniji su psihološki stimulatori (pohvale, nagrade, natjecanja) koji podižu motivaciju i interes za rad.

Uz to, njihovom upotrebom ne oštećuje se niti slabi organizam. Dobra motiviranost radnika za posao, kao i njegovo zadovoljstvo, najuspješniji su čimbenici suzbijanja umora.

Godišnjeg odmora nemojte se odreći ni pod koju cijenu. Koristite ga racionalno kako se ne bi pretvorio u svoju suprotnost.