Sluznica maternice na pogrešnom mjestu

Žensko zdravlje / Ginekologija mr. sc.   Sandra Kovačević dr. med., spec. ginekologije i porodništva, stručnjak za neinvazivnu estetsku medicinu

Svrha liječenja endometrioze je smanjiti proširenost žarišta bolesti, ukloniti bol i poboljšati mogućnosti zanošenja

Bol je signal ljudskog tijela da se u njemu nešto događa. Velik broj žena javlja se u ginekološku ordinaciju zbog zdjelične boli tijekom menstruacije i, neovisno o ciklusu, bolnih odnosa i nemogućnosti zanošenja unatoč odnosima bez kontracepcije. Mnogima od njih dokaže se dijagnoza endometrioze.

O čemu je zapravo riječ

Endometrij je sluznica maternice, no u nekim situacijama nalazimo je i izvan nje (na jajniku, jajovodu, trbušnoj maramici, mokraćovodu, mokraćnom mjehuru, debelom i tankom crijevu, mišićnom tkivu maternice, na međici, stidnici itd.), i tada postavljamo dijagnozu endometrioze.

Pojavnost endometrioze iznosi oko pet posto, a kod neplodnih žena čak oko 35 posto (oko sedam puta češće). Najčešće (u oko 50 posto slučajeva) se otkrije prilikom dijagnostičke laparoskopije u općoj anesteziji, kojom se, pomoću optičkog instrumenta uvedenog kroz mali rez na prednjoj trbušnoj stijenci, nastoji definirati uzrok boli u maloj zdjelici.

Endometrioza je i dalje nepoznanica i izazov modernoj medicini. Nekoliko je teorija o njezinu nastanku. U današnje vrijeme najviše smo skloni tzv. Sampsonovoj implantacijskoj teoriji, koja objašnjava njezin nastanak vraćanjem (refluksom) menstruacijske krvi i čestica sluznice maternice, njezinim izlijevanjem po trbušnoj šupljini i stvaranjem endometritičnih žarišta. Budući da dvije trećine ispitanih žena ima rodbinu s potvrđenom endometriozom ili sumnjom na nju, postoji vjerojatnost da je i to stanje nasljedno.

Utvrđeni su razlozi zbog kojih je povećana mogućnost endometrioze. To su raniji nastup prve menstruacije, obilnija produljena krvarenja, kasnija prva trudnoća i kraće dojenje.

Povezanost s ostalim bolestima - Objavljeni su radovi u kojima se navodi da je sindrom kroničnog umora, koji se manifestira mišićnom slabošću te ostalim fizičkim i psihološkim simptomima, mnogo češći među ženama s endometriozom nego u ostaloj populaciji. Zabilježen im je i slabiji rad štitnjače, i to čak sedam puta češće nego kod zdravih. Autoimune upalne bolesti, poput reumatoidnog artritisa, u kojem obrambeni sustav čovjeka napada vlastita tkiva, također je češći u žena s endometriozom. Kao i multipla skleroza. Endometrioza se povezuje i s različitim malignim oboljenjima. Tako rano dijagnosticirana ili dugo prisutna endometrioza dodatno povećava rizik od razvoja karcinoma jajnika.

Bolovi i tegobe različite lokalizacije

Simptomi endometrioze su prije svega dismenoreja (bolna menstruacija), i to sekundarnog tipa. Sekundarna dismenoreja je pojava bolne menstruacije kod žena koje do tada uopće nisu imale bolove tijekom menstruacije ili, ako su postojali (dismenoreja je u pravilu znak da je riječ o regularnim menstruacijskim ciklusima), bitno se pojačavaju.

Sljedeći simptom je bol pri spolnom odnosu, pogotovo zbog endometriotičkih žarišta na stražnjoj stijenci maternice (takozvani Douglasov prostor). Zbog postojanja endometriotičkih žarišta po crijevima (najčešće debelom crijevu), mogu se javiti i teškoće sa stolicom, a u najtežim slučajevima i opstrukcija crijeva, što može oponašati tumor na crijevima. Kod žarišta u mjehuru, može se pojaviti krv u mokraći. Ako je žarište endometrioze u ožiljku reza na međici napravljenog pri porođaju (epizitomija), endometrij je tu vjerojatno dospio izravnim usađivanjem u ranu nakon porođaja. Na tom mjestu pojave se oteklina i bolovi pri menstruaciji.

Intenzitet bolova i teškoća nisu uvijek proporcionalni opsegu promjena, pa mogu postojati izrazito jaki bolovi kod minimalnih, čak mikroskopskih žarišta, a veliki i opsežni procesi u maloj zdjelici mogu biti praktički potpuno bez simptoma. U oko polovice bolesnica uopće nema simptoma. Općenito, ne javljaju se svi simptomi kod svake pacijentice, pa je klinička slika bolesti različita i individualna. Endometriotična žarišta su također različita, ovisno o trajanju bolesti i starosti žene.

Nekoliko je načina na koji endometrioza uzrokuje neplodnost:

  • mehanički - poremećen odnos jajnika i jajovoda i/ili kad su jajovodi neprohodni (ovaj način je najjasniji);
  • imunološki - pretpostavlja se da loš imunološki odgovor smanjuje mogućnosti oplodnje i ometa normalan razvoj oplođene jajne stanice, ako do oplodnje ipak dođe;
  • endokrinološki - nepravilno stvaranje i razvoj folikula koji oslobađaju jajnu stanicu zbog neravnoteže hormona.
Mehanički način zasad je jedini argumentiran, a preostala dva još treba dokazati i potkrijepiti jasnim činjenicama.
 

Vizualna ili patohistološka potvrda

Ginekološkim pregledom mogu se napipati čvorići iza maternice, u području ligamenata koji pričvršćuju maternicu za zdjelicu, a pacijentica prilikom pregleda osjeća bol pri pomicanju maternice. Jajnici nisu pomični zbog stvorenih priraslica.

Kao najjednostavnija metoda, ultrazvuk ima ograničene mogućnosti u postavljanju dijagnoze. Koristan je kod formiranih endometrioma, kad je moguće odrediti njihovu veličinu i lokaciju. 

Kao dodatna pomoćna metoda koristi se određivanje tumorskog markera CA 125 iz seruma, koji je povišen kod višeg stupnja bolesti. U početnim stadijima bolesti taj marker nema specifičnu važnost.

Laparoskopija je temeljni dijagnostički postupak, koji je najbolje učiniti neposredno nakon menstruacije. Ako se vizualno sa sigurnošću ne može postaviti dijagnoza, uzima se materijal sa sumnjivih mjesta i šalje na patohistološku analizu.

Hormoni i/ili kirurgija

Svrhe liječenja endometrioze su smanjiti proširenost žarišta bolesti, ukloniti bol i poboljšati mogućnost zanošenja. Liječi se konzervativno (hormonski) i kirurški, s tim da se obje metode mogu primijeniti zasebno ili kombinirano. Preduvjet odgovarajućeg liječenja lijekovima je dijagnoza postavljena nakon laparoskopskog zahvata i patohistološke analize.

Cilj konzervativna (hormonskog) liječenja je stvoriti hormonsku situaciju kao u trudnoći, jer je odavno poznato da endometriotička žariša u trudnoći propadaju. U tu se svrhu upotrebljavaju peroralni kontraceptivi, zatim gestageni hormoni i sintetski derivati testosterona.

Najnoviji terapijski postupci određenim hormonima stvaraju u organizmu žene stanje umjetnog klimakterija i tako zaustavljaju rad jajnika. Taj se način najviše primjenjuje prije kirurškog liječenja endometriotičkih promjena, premda se može primijeniti i samostalno.

Dok je konzervativna terapija najčešće dovoljna kod minimalnih i blagih promjena, kod umjerenih i teških potrebno je kirurško liječenje, pa se konzervativno liječenje najčešće kombinira s kirurškim. Nekad se sve može obaviti laparoskopski, dakle minimalno invazivno, a katkad je potrebna i višesatna mikrokirurška intervencija. Ishod liječenja u najvećem je broju slučajeva povoljan.

Nakon liječenja, trudnoća nastupa spontano, a u slučaju težih stanja potrebna je i neka od metoda asistirane reprodukcije (često postupak izvantjelesne oplodnje).

Poliklinika "Sara" za ginekologiju i neinvazivnu estetsku medicinu
Maksimirska 96, Zagreb
M: +385 99 4277 666
E: info@poliklinika-sara.hr

Datum objave članka: 1. 12. 2011.
izdvojeni proizvodi