Atopijski dermatitis - nasljedna sklonost nepredvidiva tijeka

Atopijski dermatitis (AD, neurodermitis) kronična je upalna bolest kože koja najčešće nastaje u dojenačkoj dobi, između trećeg i šestog mjeseca života. Atopijom nazivamo genetski uvjetovanu sklonost povećanom stvaranju IgE protutijela. Zapravo, nasljeđuje se atopijska konstitucija, a na pojavu bolesti utječu okoliš, dugotrajna izloženost alergenu i infekcije. Kako manji postotak oboljelih nema povećana IgE protutijela u serumu, govorimo i o nealergijskoj varijanti bolesti ili atopiformnom dermatitisu.

https://www.vasezdravlje.com/bolesti-i-stanja/astma-simptomi-i-lijecenjeAtopijski dermatitis češće se javlja kod djece kojima članovi uže obitelji imaju neku atopijsku bolest (atopijski dermatitis, peludna hunjavica, alergijski bronhitis i astma). Približno će oboljeti 20 do 25 posto djece kojima jedan član uže obitelji ima atopijski dermatitis, te čak 50 posto njih kojima su dva člana uže obitelji pogođena tom bolešću.

Procjenjuje se da samo 10 do 20 posto djece s atopijskim dermatitisom ima klinički značajnu preosjetljivost na hranu.

Testovi koji ispituju preosjetljivost na hranu (kožni prick test ubodom i test za određivanje specifičnih IgE protutijela iz krvi - RAST) u djece s atopijskim dermatitisom pokazuju osjetljivost na jednu ili više vrsta hrane u 51 do 85 posto slučajeva. Ti testovi pouzdani su za dokazivanje tolerancije na hranu, ali imaju malu vrijednost u dokazivanju klinički značajne alergije, osim kod jakog pozitiviteta. Stoga je i dalje zlatni standard za dokazivanje preosjetljivosti na hranu provokacijski test (dvostruko slijepi, placebo kontrolirani ekspozicijski test na hranu). Od ostalih in vivo testova rjeđe se provodi APT (atopy patch test) i SAFT (skin application food test), a in vitro CAP System FEIA za određivanje specifičnih IgE protutijela.

Samo 25 do 30 posto pacijenata s pozitivnim kožnim testom će pokazati reakciju na hranu nakon provokacijskog testa. Većina reakcija na koži nastaje nekoliko minuta do dva sata nakon uzimanja hrane, a traju od pola do dva sata. Reakcija na hranu uglavnom se očituje crvenim točkastim osipom, uz svrbež ili pojavom mjehura (urtika), a posredovana je oslobađanjem histamina (upalne tvari) iz kožnih mastocita posredstvom IgE protutijela. Preosjetljivost na hranu može biti uvjetovana alergijskim i nealergijskim mehanizmima.

Jaja, mlijeko, brašno, riba, kikiriki i soja uzrokuju oko 90 posto ukupne preosjetljivosti na hranu. Izbjegavanje hrane s pozitivitetom u kožnim testovima važno je radi sprječavanja urtikarijalnih reakcija povezanih sa svrbežom. U kontroliranim kliničkim studijama s provokacijskim testom vrlo rijetko se dokaže pogoršanje samih ekcematoznih promjena. Stoga je važno biti odmjeren u eliminacijskoj dijeti kako se djeci ne bi uskratile potrebne hranjive tvari.

Kod preosjetljivosti na kravlje mlijeko valja naći prikladnu zamjenu, što ne uključuje kozje mlijeko ili soju. Smatra se da su najbolje rješenje formule s ekstenzivnim proteinskim hidrolizatima. Kod ekstremno preosjetljive djece, koja ne podnose ni takve preparate, daju se formule na bazi aminokiselina.

Atopijom nazivamo genetski uvjetovanu sklonost povećanom stvaranju IgE protutijela. Zapravo, nasljeđuje se atopijska konstitucija, a na pojavu bolesti utječu okoliš, dugotrajna izloženost alergenu i infekcije

Desenzibilizacija i imunoterapija nisu se pokazale učinkovitima kod alergija na hranu. Preosjetljivost na jaje, mlijeko, soju i pšenično brašno uz eliminacijsku se dijetu gubi za jednu do tri godine, dok se na kikiriki, lješnjak, ribu i školjkaše uglavnom ne gubi.

Dojenje je vrlo bitan čimbenik u odgađanju ranog početka bolesti, te se preporučuje kao isključiva prehrana do šest mjeseci života, a uz dohranu do 12 mjeseci života. Dijeta trudnica nije se pokazala učinkovitom, osim izbjegavanja kikirikija. Majkama dojiljama savjetuje se izbjegavati kikiriki i koštunjičavo voće (orah, lješnjake i bademe). Dohrana treba početi nakon šest mjeseci života; mliječni proizvodi ne savjetuju se prije godinu dana, jaja prije druge, a koštunjičavo voće i kikiriki prije treće godine života.

Uloga hrane kao provokacijskog čimbenika najvažnija je u ranoj dobi, tijekom prve tri godine. S obzirom na to da je sastav crijevne flore u dojenačkom dobu važan za pravilan razvoj imunog sustava, istraživanja su pokazala da konzumiranje probiotika (Lactobacilus rhamnosus GG, LGG) u trudnoći i ranom životu smanjuje pojavu atopijskog dermatitisa. Uz to, procjenjuje se da unošenje gamma-linolenske kiseline (npr. iz boražine) smanjuje težinu bolesti u kasnijem djetinjstvu. Ne smije se zaboraviti ni na unakrsnu preosjetljivost antigena hrane i inhalacijskih alergena, što može prouzročiti pogoršanje bolesti. Primjerice, osobe alergične na pelud breze često su preosjetljive na jabuku, mrkvu, krumpir, grašak, celer i kivi.

Dok je preosjetljivost na hranu važna u ranoj dječjoj dobi, kod starije djece i odraslih važnija je uloga čimbenika okoliša, odnosno inhalacijskih alergena. Kod većine atopičara prisutan je pozitivitet na barem jedan inhalacijski alergen - čak 90 posto njih pokazuje preosjetljivost na grinje kućne prašine, za razliku od 5 posto kod neatopičara.

Zasad su poznati načini uklanjanja grinja kućne prašine redovitim pranjem posteljine, čišćenjem tepiha i tapeciranog namještaja specijaliziranim sredstvima ili usisavačima, uvođenjem posteljine od nepropusnog materijala i sl. No, važni su i životinjska dlaka, pelud, plijesni te zagađenje zraka sumpornim dioksidom i dušičnim oksidom iz ispušnih plinova automobila.

S obzirom na poremećaj lipida u površinskom sloju kože, smanjena je i njezina antibakterijska aktivnost, tako da je kod djece atopičara naseljavanje kože bakterijom Staphylococcus aureus iznimno veliko i iznosi 90 posto, a čak 71 posto njih istu bakteriju ima u nosu. Težina bolesti izravno ovisi o prisutnosti toksina stafilokoka na koži, stoga je vrlo važna eradikacija stafilokoka s kože i nosa bolesnika te osoba s kojima su u kontaktu.

Uloga kvasca Pityrosporum ovale važna je za pogoršanje promjena na koži glave i vrata kod adolescenata i odraslih, a nije dokazan njegov značaj kod male djece.

Atopijski dermatitis češće se javlja kod djece kojima članovi uže obitelji imaju neku atopijsku bolest

Smatra se da je rizik za razvoj atopijskog dermatitisa smanjen za 50 posto kod djece koja su imala prvi respiratorni infekt prije šestog mjeseca života. Naime, nedostatak izloženosti određenim infektivnim agensima u ranoj životnoj dobi dovodi do zadržavanja nezrelog TH2 imunog odgovora, umjesto normalnog sazrijevanja prema TH1 profilu, koje je potaknuto mikrobnim čimbenicima.

Osobe s atopijom trebaju izbjegavati kontakt s vunom, okluzivnom sintetičkom odjećom, deterdžentima, omekšivačima u donjem rublju, mirisima u kozmetici, pijeskom, travom i citričnim voćem.

Kod trećine oboljelih bolest je kronično recidivirajućeg tijeka, a očituje se pojačanom suhoćom kože i crvenilom uz svrbež. U ranoj dobi promjene zahvaćaju obraze, čelo i vlasište. Vlasište je eritematozno (crveno), s izraženim ljuštenjem, a zbog svrbeža su često vidljive i ogrebotine, uz moguć razvoj gnojnog procesa.

Moguće je širenje promjena na trup i ekstremitete, u vidu sitnog osipa, čvorića ili plakova. Kasnije se promjene lokaliziraju na pregibne strane velikih zglobova, zapešća, vrat, skočne zglobove, vjeđe i šake. U početnoj fazi promjene mogu biti vlažne, a u kasnijoj prevladavaju suhe lezije.

Glavni kriteriji su svrbež, karakterističan izgled i lokalizacija promjena, kroničan tijek i pozitivna osobna ili obiteljska anamneza.

Sporedni znakovi su suhoća kože, hrapavost, hiperlinearnost dlanova i tabana, povišena IgE protutijela u serumu, rani početak bolesti, sklonost infekcijama kože, suhoća usnica, konjunktivitis (upala očne spojnice), nepodnošenje neke hrane, preosjetljivost na vunu, izraženost brazda ispod očiju, svrbež kod znojenja itd.

Uspjeh liječenja ovisi o dobroj suradnji liječnika (dermatologa, pedijatra) i roditelja, koje treba upoznati s naravi bolesti, potencijalnim čimbenicima koji je pogoršavaju te o pravilnoj njezi kože u mirnoj fazi bolesti. S obzirom na kronični tijek bolesti, većina roditelja postane razočarana ili nepovjerljiva, osobito zbog velikog broja pogrešnih informacija koje dobiju od prijatelja i rođaka, čak i zdravstvenih djelatnika.

U akutnoj fazi bolesti korisna je kratkotrajna primjena lokalnih kortikosteroida te lokalnih imunomodulatora (takrolimusa i pimekrolimusa), koji se mogu upotrebljavati i za dugotrajnu kontrolu bolesti. Sedativni (uspavljujući) antihistaminici od koristi su kod intenzivna svrbeža, osobito noću kad je obično jači. Lokalni ili sistemski antibiotici mogu se primijeniti kod postojeće superinfekcije, odnosno za potpuno uništenje stafilokoka.Kod teških oblika bolesti u liječenje se uključuje i fototerapija, fotokemoterapija, azatioprin, ciklosporin, sistemski kortikosteroidi, interferon.

Dermatolog će pregledom i dodatnom obradom odrediti koja je terapija najprikladnija za pojedinog bolesnika.

U koži atopičara smanjena je količina ceramida (lipidi) i stoga povećan gubitak vode. Tako oštećena barijera omogućuje pojačano prodiranje alergena i iritansa. Stoga treba izbjegavati pretjeranu uporabu sapuna, šampona i deterdženata koji pogoršavaju suhoću kože. Tvrda voda također pridonosi povećanoj učestalosti atopijskog dermatitisa.

Uljne kupke u mlakoj vodi djeluju umirujuće, smanjuju naseljavanje bakterija i olakšavaju prodiranje preparata za lokalnu primjenu nakon kupke. Krema ili mlijeko s dodatkom esencijalnih masnih kiselina, koje nedostaju koži, obnavljaju lipidnu barijeru i smiruju. Pogodni su i preparati s dodatkom uree koja koži vraća vlagu (na upalno promijenjenim mjestima mogu izazvati osjećaj peckanja). U fazi upale, korisno je primijeniti vlažne obloge koji će smanjiti svrbež, olakšati skidanje krusta i prodiranje lokalnih kortikosteroida. Tijekom zimskih mjeseci suhoća kože jače je izražena, pa je korisna i primjena ovlaživača u stanu.

Atopijski dermatitis pokazuje tendenciju povlačenja, tako da se do adolescencije očekuje nestanak promjena na koži u oko 60 posto oboljelih, a do 20. godine u oko 90 posto. Ponovna pojava u odrasloj dobi nije rijetkost, a najčešće se očituje kao dermatitis na rukama. Procjenjuje se da približno 50 posto djece u kasnijoj životnoj dobi razvije alergijski rinitis (peludnu hunjavicu), a 20 do 50 posto astmu. To se ponajviše odnosi na djecu s preosjetljivošću na jaja. Kad se astma pojavi u ranoj životnoj dobi, češća je kod dječaka.

Tijek bolesti nemoguće je predvidjeti. Čimbenici koji upućuju na dugi tijek su: rani početak, jako raširena bolest u ranom djetinjstvu, popratna astma ili peludna hunjavica, jedino ili najstarije dijete u obitelji, visok titar IgE protutijela te pozitivna obiteljska anamneza.