Radiološke metode pregleda abdomena
Spiralni CT izazvao je pravu revoluciju, višestruko poboljšavši mogućnost obrade i unaprijedivši vremensku, prostornu i kontrastnu rezoluciju snimanja
Trbušna šupljina (abdomen) anatomski je vrlo složeno područje u kojem su smješteni vitalni organi: organi probavnog sustava - završni dio jednjaka, želudac, dvanaesnik, tanko i debelo crijevo, zatim jetra i žučni sustav, gušterača i slezena, a u samoj stražnjoj abdominalnoj stijenci (retroperitoneum) nalaze se dijelovi mokraćnog sustava - bubrezi i mokraćovodi. Uz to, u stražnjoj abdominalnoj stijenci su i velike krvne žile - abdominalna aorta i donja šuplja vena. U zdjelici, s donje strane potrbušnice (opne koja obavija cijelu trbušnu šupljinu i sve organe u njoj) nalaze se mokraćni mjehur i unutarnje genitalne strukture - prostata i sjemeni mjehurići u muškaraca, odnosno maternica, jajovodi i jajnici u žena.
S gornje strane trbušna šupljina omeđena je ošitom (dijafragma) - riječ je o velikom kupolastom svodu građenom od mišića, kojemu je namjena da svojim pomicanjem gore-dolje uzrokuje širenje pluća, odnosno udisaje i izdisaje. No, ošit svojim pomicanjem uzrokuje i pomake gotovo svih organa u trbuhu, posebice jetre, slezene, želuca i bubrega, što je osobit problem kod provođenja različitih radioloških, tj. imaging pretraga, kojima je zadatak da upotrebom različitih vrsta zraka ili valova snime anatomske strukture u trbušnoj šupljini. Upravo je zbog toga pri izvođenju ultrazvuka abdomena vrlo važno da pacijent zadrži dah, kako bi liječnik detaljno mogao proučiti morfologiju pojedinih organa. Rendgenska snimka abdomena snima se pri maksimalnom udisaju i zadržavanju daha.
Kompjutorizirana tomografija (CT) abdomena
Kod izvođenja CT-a abdomena taj se problem još donedavna teško svladavao. Naime, pacijent je morao izvoditi niz udisaja i izdisaja uz zadržavanje daha kako bi se mogli snimiti pojedini "presjeci" kroz abdomen. Riječ je o sljedećem.
CT je metoda koja koristi rendgensku cijev koja kruži oko pacijenta u ležećem položaju, a nasuprot njoj nalaze se detektori rendgenskog zračenja, koji registriraju do koje mjere su zrake emitirane iz cijevi propuštene kroz tijelo pacijenta, a u kojoj mjeri su zaustavljene (apsorbirane). Kad cijev napravi puni okretaj oko pacijenta, prikupljeni signali na detektorima računalno se obrade, a na zaslonu računala stvori se slika poprečnog presjeka kroz pojedini dio tijela. Budući da je okret cijevi zahtijevao vrijeme od desetak sekundi, prije svakog presjeka pacijent bi zadržao dah te ga ispustio tek nakon okreta cijevi, poslije čega bi slijedilo pomicanje stola na kojem pacijent leži i snimanje novog presjeka. Očito je da je takav način pregleda uzimao mnogo vremena, a poseban problem su pacijenti koji nisu mogli tijekom pretrage surađivati na odgovarajući način.
Spiralni CT
Prije desetak godina na tržištu se pojavila nova generacija CT uređaja, takozvani spiralni CT, koji umjesto da snima sloj po sloj oko pacijenta, ima mogućnost ispitivani dio tijela snimati čineći spiralnu rotaciju oko pacijentova tijela, čime se postiglo znatno kraće vrijeme snimanja, tj. praktički je postalo moguće snimiti cijeli abdomen u jednom zadržavanju daha! Uz promjene u samom dizajnu aparata, takvi uređaji zahtijevaju i mnogo složeniju računalnu obradu, no riječ je o izazovima koje je moderna tehnologija uspješno svladala.
Iz navedenog je očito da je spiralni CT izazvao pravu revoluciju u medicini, odnosno višestruko poboljšao mogućnost obrade pacijenata unaprijedivši tzv. vremensku, prostornu i kontrastnu rezoluciju snimanja. Naime, snimanje, osim što traje neusporedivo kraće, donosi i mnogo kvalitetniju sliku organa pacijenta. Budući da više nema "prelaska sa sloja na sloj", nego se cijeli abdomen snima kontinuirano, radiolog na radnoj stanici može vidjeti praktično bilo koji dio bolesnikova abdomena. Još boljoj rezoluciji pridonijeli su multidetektorski spiralni CT uređaji, kod kojih se prijem rendgenskih signala odvija paralelno na nekoliko nizova detektora, što rezultira mogućnošću izrazito brzog snimanja pojedinih dijelova tijela, pa čak i kucajućeg srca!
Tijekom snimanja spiralnim CT uređajem pacijent se najčešće najprije snimi u tzv. nativnoj tehnici, a zatim se pacijentu uz uporabu posebne pumpe intravenski ubrizga oko 100 mL rendgenskog kontrastnog sredstva na bazi joda, te se prati kako navedeni kontrast prvo oplakuje arterije, zatim vene i abdominalne organe. Po načinu na koji kontrast ispunjava pojedine strukture, može se zaključiti o naravi same strukture ili promjene - pojedine patološke tvorbe pokazuju vrlo karakteristične načine bojanja kontrastom u karakterističnim vremenima, pa se u mnogim slučajevima na temelju snimanja spiralnim CT uređajem dođe do definitivne dijagnoze ili do vrlo uske diferencijalne dijagnoze. Dobar primjer su cistične promjene, kod kojih je uporabom ultrazvuka ili klasičnog CT-a gotovo nemoguće razlučiti je li riječ o "običnoj" cisti ili o cisti s elementima tumora, a spiralni CT vrlo će lako prikazati dolazi li do "bojanja" promjene kontrastom ili ne, što je ključna osobina tumora.
Od osobite je koristi spiralni CT i kod traume abdomena (tupa, oštra), s obzirom na to da se vrlo brzo snimi cijeli abdomen i s velikom sigurnošću procijeni postoje li ozljede unutarnjih organa, krvarenja i slično. U ustanovama koje još nisu opremljene ovakvom aparaturom, liječnici izvode ultrazvučne i druge pretrage, koje su znatno manje pouzdane, dugotrajne, tegobne za pacijenta i često praktički neizvedive.
Magnetska rezonancija (MR)
Pored CT tehnologije, u posljednjem desetljeću revoluciju je doživjela i magnetska rezonancija abdomena. U počecima njezine uporabe činilo se da je abdomen područje koje je gotovo nemoguće ispitati, ponajprije zbog vrlo dugog vremena snimanja, tijekom kojeg pacijent nije mogao zadržati dah, što je rezultiralo brojnim pogreškama na slici. No, u međuvremenu su razvijene tzv. breath hold tehnike, kojima se postiglo snimanje pojedinog sloja za vrijeme zadržavanja daha (slično kao kod klasičnog CT-a), a u novije vrijeme razvijene su i brze te ultrabrze tehnike snimanja, što je otvorilo vrata sve široj uporabi MR-a u snimanju abdominalnih struktura.
MR ipak ima lošiju prostornu rezoluciju od CT-a, ali ima i svoje prednosti: posjeduje izvanrednu kontrastnu rezoluciju, odnosno mogućnost kontrastnog prikaza određenih tkivnih oštećenja, tumora i slično, i to u fazi kad su oštećenja vrlo malena ili vrlo diskretno izražena, pa ih druge radiološke metode (CT ili ultrazvuk) nisu u stanju prepoznati. Kontrastnu rezoluciju dodatno poboljšavaju paramagnetna kontrastna sredstva, kakva se koriste kod snimanja magnetnom rezonancijom. Uz to, MR ne producira ionizirajuće zračenje, pa je posebno pogodna kod trudnica, mlađih ljudi, određenih bolesnika itd.