Mama i tata više ne žive zajedno

Razvod je vrlo teško i stresno razdoblje velike promjene za cijelu obitelj, čije posljedice osjećaju i roditelji i djeca. Prema nekim statistikama, u Hrvatskoj svaki peti brak završava razvodom. Takva situacija od roditelja iziskuje puno snage, hrabrosti, nesebičnosti i roditeljske ljubavi, jer u situaciji koja je i za njih emocionalno teška moraju misliti na svoju djecu, njihove osjećaje i potrebe, a sve kako bi se posljedice koje se mogu pojaviti svele na najmanju moguću mjeru.

Nekoliko osnovnih pravila kojih bi se trebalo pridržavati:

• Ne tražite od djece da odluče s kim će živjeti. To je odluka odraslih!
• Razvod je velika promjena i za roditelje i za djecu. Pokušajte promjene svesti na najmanju moguću mjeru. Primjerice, pokušajte se dogovoriti, ako je moguće, da djeca ostanu živjeti u istom kvartu i pohađati istu školu.
• Neka posjeti drugog roditelja ne ovise o njegovu plaćanju alimentacije.
• Ne koristite dijete kao poštara između vas i drugog roditelja (npr. "Reci tati da kasni s plaćanjem alimentacije.").
• Pokušajte i dalje dosljedno održavati postavljene granice. Primjerice, pokušajte se dogovoriti s bivšim partnerom o tome u koje vrijeme dijete ide spavati, koji filmovi ili TV emisije su dopušteni, a koje ne i slično.
• Ne koristite dijete kao oružje. Djetetu su za zdrav razvoj potrebni i mama i tata. Potaknite kontakte djeteta s drugim roditeljem (osim ako ste zabrinuti za njegovu sigurnost).
• Dopustite djetetu da bude dijete. Ne dijelite s njim svoje brige, strahove, probleme i nova iskustva. Iako vam se čini da dijete to želi znati i dobro se nosi s novom situacijom, to su stvari koje trebate zadržati za sebe jer ste vi odrasla osoba i roditelj. Koliko god vam se dijete činilo snažnim, ne zaboravite da je ono još uvijek vaše dijete te da su to sve vjerojatno preteški tereti za njegova još uvijek mala leđa. Podijelite s njim samo onoliko koliko je nužno da bi znalo što se događa, i to na način koji može razumjeti s obzirom na svoju dob.

Dječje reakcije na roditeljski razvod uvelike su povezane s tim kako im roditelji priopće svoju odluku. Zbog toga je izrazito važno da roditelji pažljivo razmisle što će i kako reći djeci. To je često iznimno teško, ali se mora napraviti kako bi djeca počela prihvaćati i prilagođavati se na tu veliku promjenu u njihovu životu.

Istraživanja su pokazala kako su djeca koja su odrastala u cjelovitim obiteljima ispunjenim sukobima više traumatizirana nego djeca razvedenih roditelja koja su odrastala u okolini bez sukoba. Znači, djeca mogu normalno odrastati i razvijati se i onda ako su roditelji razvedeni. Ono što im je potrebno su primjerena roditeljska briga, ljubav i pažnja. Zapamtite, bez obzira na dob djeteta, roditeljski razvod utječe i na njih!

• Ako je moguće, bilo bi dobro da roditelji zajedno priopće djeci svoju odluku tako da oboje mogu odmah odgovoriti na njihova pitanja, a i na taj način se izbjegava međusobno okrivljavanje između partnera. Kako bi sve bilo lakše, treba pokušati dogovoriti vrijeme zajedničkog susreta, unaprijed isplanirati što će se reći djeci, ostati smiren i dogovoriti se kad će se cijela obitelj ponovno vidjeti.
• Djeci treba reći za razvod tek kad se o tome donese uistinu konačna odluka.
• Djeca često misle da su ona kriva za roditeljski razvod, osobito ako im se, na njima razumljiv način, ne objasne razlozi rastave. Zato djetetu treba objasniti da je razvod stvar koja se događa između dva roditelja, a ne između djece i roditelja te da dijete ni na kakav način nije i ne može biti krivo niti odgovorno za roditeljski razvod. Uz to, treba istaknuti kako, bez obzira na razvod, mama i tata ostaju njegovi mama i tata, samo s tom razlikom što sad više ne žive zajedno. Ako se to pravilno objasni, djeca će, uz to što će razumjeti da nisu odgovorna za razvod, razumjeti i da nisu odgovorna ni za roditeljsko mirenje.
• Ne smije se s partnerom svađati pred djetetom. Količina sukoba kojoj je dijete izloženo za vrijeme i neposredno nakon razvoda presudan je čimbenik za djetetovu prilagodbu na novu situaciju.
• Ne smije se tražiti od djece da biraju strane! Važno je da se roditelji pred njim međusobno ne okrivljuju za razvod jer to može indirektno dati djetetu razlog da bira strane. Za dječji razvoj nije dobro da misli kako postoji dobar i loš roditelj.
• Nakon što se djeci priopći odluka, treba im kratko objasniti što bi se moglo događati u razdoblju koje slijedi - dijete će htjeti znati što će biti sa školom, njegovim prijateljima, gdje će živjeti i slično.
• Djeci treba odgovoriti na sva njihova pitanja i, ako je potrebno, ponoviti im to nekoliko puta.

Djeca razvod najčešće doživljavaju kao nešto iznimno stresno. Često su zabrinuti za svoju sigurnost, a ne za roditeljsku sreću. Pitanja koja će se vrtjeti po njihovoj glavi mogu biti:

• Što ako me oboje ostave?
• Što sam tako loše napravio?
• Jesam li ja kriv za razvod?
• Što će sad biti sa mnom?

Svako dijete reagira na svoj način. Tuga, ljutnja, zabrinutost, anksioznost, agresivnost, bijes, prkos, povlačenje u sebe, napetost, samo su neke od mogućih reakcija. Zna ih biti strah da će ih jedan ili oba roditelja napustiti ili odbaciti. Mogu se osjećati usamljeno nakon što dugo nisu vidjela jednog od roditelja.

Ako je moguće, bilo bi dobro da roditelji zajedno priopće djeci svoju odluku tako da oboje mogu odmah odgovoriti na njihova pitanja

Bez obzira na okolnosti, razvod uvijek na određeni način utječe na djecu. Kod neke će biti primjetne emocionalne teškoće kao rezultat nove situacije, kod neke neće. To uvelike ovisi i o tome koliko se dobro roditelji nose sa situacijom. Često djeca reagiraju drukčije od roditelja. Iznimno je važno imati razumijevanja za te razlike, kao i za to da će svako dijete reagirati na sebi svojstven način.

Razvod može dovesti do posljedica koje se ne mogu izbjeći niti promijeniti. Čest problem postaju financijske teškoće. Samohranim roditeljima povećavaju se životni troškovi, što izravno utječe i na djecu. Katkad je jedan od roditelja prisiljen i preseliti se, što dovodi do novih teškoća - djeca se trebaju prilagoditi na novu okolinu, školu i prijatelje.

Obiteljska struktura iznimno je važna, a razvod zahtijeva uspostavljanje nove strukture i načina funkcioniranja. Važno je da oba roditelja, bez obzira na novu situaciju, nastave i dalje biti roditelji svojoj djeci. Može biti dobra ideja da roditelji razrade detaljan plan zajedničke brige o djeci kako bi se zadržala određena predvidljivost u obiteljskoj strukturi, jer razvod ne mora značiti i raspad obitelji.

Trebaju se potruditi da dijete održi bliske odnose s ostalim članovima šire obitelji (bakama, djedovima, bratićima, sestričnama...). Čak ako se jedan od roditelja s njima i ne slaže, treba misliti na to da su oni djeci potrebni. Svatko od njih ima svoju ulogu u dječjem životu i ako ih dijete voli i uživa u njihovu društvu, ne smije im se to braniti.

Rođendani, blagdani i školski praznici čest su izvor sukoba roditelja nakon razvoda. Prvi rođendan, prvi Božić ili bilo koji prvi blagdan bez bivšeg partnera sigurno će biti izvor stresa i za roditelja i za dijete. Kako vrijeme bude prolazilo, cijela obitelj će se navikavati i na kraju prilagoditi na novu situaciju te nalaziti nove načine slavlja, možda slične, a možda i drukčije od onih kakvi su postojali dok su roditelji bili u braku.

Djeca često misle da su ona kriva za roditeljski razvod, osobito ako im se, na njima razumljiv način, ne objasne razlozi rastave

Važno je stalno imati na umu da je razvodom izgubljen bivši partner u ljubavi, ali nikad nije izgubljena roditeljska odgovornost. Bili razvedeni ili ne, i jedno i drugo uvijek ste roditelji svojoj djeci i pogrešno je i loše za dijete ako jedan roditelj zabranjuje, ograničava ili onemogućava susrete djeteta s drugim roditeljem, a to uključuje i proslave rođendana ili blagdana, ljetovanje, skijanje i sva ostala druženja.

Što trebam od mame i tate...

• Trebam vas oboje. Čak iako ne živiš blizu, molim te piši, zovi me telefonom i postavljaj mi puno pitanja o tome kako sam, s kim sam proveo vrijeme, što volim, a što ne volim raditi. Kad nisi zainteresiran za mene, osjećam se kao da nisam važan i da me zapravo ne voliš.
• Molim vas, prestanite se svađati! Počnite se slagati oko stvari koje se odnose na mene. Kad se svađate zbog mene, pomislim da sam ja učinio nešto loše i da sam ja kriv za svađu.
• Želim vas oboje voljeti i uživati u vremenu koje provodim s vama - molim vas, dopustite mi i ne zabranjujte mi to. Ako se ponašate ljubomorno ili uznemireno, imam osjećaj da moram birati strane i jednog od vas voljeti više od drugog, a volim vas oboje najviše na svijetu.
• Molim vas, razgovarajte međusobno tako da ja ne moram prenositi poruke od jednog do drugog, jer kad to moram raditi, strah me je da ću nešto uprskati.
• Molim vas, kad govorite o mom drugom roditelju, govorite samo lijepe stvari ili ne govorite ništa. Kad govorite ružne stvari o mojoj mami ili tati, imam osjećaj da me omalovažavate i očekujete da stanem na stranu samo jednog od vas.
• Molim vas, zapamtite kako želim da oboje budete dio mog života. Računam na to da će me moji mama i tata odgojiti, naučiti što je važno i pomoći mi kad naiđem na probleme.