Ovisnosti - što kažu mladi

Zbog relativna neiskustva i određene sklonosti rizicima, upravo su adolescenti najrizičnija i najugroženija populacija. To razvojno razdoblje i inače donosi potrebu za samopotvrđivanjem i izgradnjom samostalnih stavova i načina ponašanja, kojima je ponekad temeljni cilj odudaranje od ponašanja i stavova odraslih.

Eksperimentiranje s bilo kojim sredstvom ovisnosti u mladih potiče:

• radoznalost 17 %;
• afirmacija među vršnjacima 43 %;
• osobni problemi 29 %;
• redukcija neugode 25 %;
• hedonizam 27 %;
• problemi u obitelji 9 %;
• neznanje 1 %.

Ishod rizika od razvoja ovisnosti po razvojnim fazama 

• rani ekseprimenti: djetinjstvo - apstinencija
• zloporaba: adolescencija - apstinencije ili ograničeno eksperimentiranje
• ovisnost: odrasla dob - umanje rizik zloporabe
   

Da bismo bolje predočili sliku stanja, donosimo rezultate ankete u Zagrebu iz istraživanja "Zloporaba opojnih droga među adolescentima" (Galić i suradnici - Centar za prevenciju ovisnosti grada Zagreba, 2001.):

1. Jesi li već došao u kontakt s osobom koja konzumira neku ilegalnu drogu:

• 8. razred OŠ 60 %
• 1. razred SŠ 81 %
• 2. razred SŠ 83 %
• 3. razred SŠ 87 %
• 4. razred SŠ 93 %

2. Je li ti netko ponudio drogu ili te nagovarao da je probaš?

• nitko me nije nagovarao 52 %
• bliski prijatelj, prijateljica 20 %
• sam sam odlučio probati 16 %
• stariji dečki, cure 5 %
• dileri 2 %

3. Misliš li da bi mogao postati ovisan o drogi?

• jako se bojim toga 3 %
• pomalo se pribojavam 12 %
• uopće ne 85 %

4. Zašto mladi ne bi trebali uzimati drogu?

• općenito je štetna, loša 48%
• štetna je po zdravlje 51%
• stvara ovisnost 9%

5. Povezanost pušenja i pijenja sa zlouporabom droga:

• ne piju, ne puše 9 % - 6 %
• piju, ne puše 24 % - 12 %
• ne piju, puše 46 % - 22 %
• piju, puše 67 % - 36 %
• piju, puše, uzimaju droge 62 %

Iz ovih rezultata možemo vidjeti kako je i pušenje cigareta i uživanje alkohola povezano s uzimanjem droga i zapravo je početak puta u ovisnost o drogama.

6. Jesi li probao neku ilegalnu drogu prije 15. godine?

• 1. razred SŠ 25 %
• 2. razred SŠ 14 %
• 3. razred SŠ 14 %
• 4. razred SŠ 8 %

7. Konzumacija marihuane - barem jednom u životu:

• 8. razred OŠ 14 %
• 1. razred SŠ 37 %
• 2. razred SŠ 39 %
• 3. razred SŠ 48 %
• 4. razred SŠ 53 %

8. Konzumacija ecstasyja - barem jednom u životu:

• 8. razred OŠ 1 %
• 1. razred SŠ 8 %
• 2. razred SŠ 8 %
• 3. razred SŠ 14 %
• 4. razred SŠ 11 %.

Tijekom srednje škole više od polovice adolescenata proba neku od ilegalnih droga, više od 40 posto postat će ovisno o pušenju duhana, 30 posto prekomjerno će piti alkohol, a oko pet posto će imati ozbiljne probleme vezane uz uzimanje ilegalnih droga. Oni koji prvi put probaju, kao najčešći razlog uzimanja navode afirmaciju među vršnjacima, a oni koji su već uzeli drogu navode hedonizam.

U školskoj godini 2003./2004. liječnici naše Službe za zaštitu školske djece i mladeži održali su svim osmim razredima predavanje ili tribinu na temu ovisnosti i tom prilikom proveli anketu čije rezultate iznosimo. Usporedili smo uzorak seoskih i gradskih škola i evo do kakvih smo rezultata došli:

• 42 % učenika u gradu i 21% u selu došlo je u kontakt s osobom koja konzumira neku ilegalnu drogu;
• 13 % učenika u gradu i 10,7% u selu bilo je nagovarano da proba neku drogu;
• 87 % u gradu i 82% na selu misli da ne bi moglo postati ovisno o drogi;
• 14 % u gradu i 12% na selu puši cigarete;
• 6 % u gradu i 3% na selu dosad je probalo neku ilegalnu drogu.

Na pitanje zašto ne bi trebali uzimati drogu, prilažemo najzanimljivije odgovore:

• droga je štetna za zdravlje;
• uništava život i vodi u smrt;
• zahtijeva mnogo novca i vodi u kriminal;
• uzimajući drogu ubijamo samo sebe;
• pati cijela obitelj i prijatelji;
• u životu ima mnogo ljepših stvari od droge;
• svi problemi mogu se riješiti i ne treba tražiti utjehu u drogi;
• život bez droge je ljepši.

Rezultati naše ankete pokazuju da naši učenici znaju da je droga štetna, ali zbog svoje adolescentne sklonosti rizicima ne misle da bi mogli postati ovisni o nekom sredstvu. Postotci su manji od hrvatskog prosjeka i, naravno, manji na selu nego u gradu.

Vrlo malo roditelja kojima se u kući dogodila droga može reći da su u prvom trenutku učinili sve da se suprostave problemu. Testiranja koja se mogu provoditi samo su jedan od prvih koraka roditelja koji posumnjaju da njihovo dijete eksperimentira s nekim sredstvom, a kao mjera ranog otkrivanja samo je karika u lancu stručnog postupka u zajedničkim naporima zajednice i stručnjaka da spriječe razvoj zloporabe droga. Rano otkrivanje uporabe droga jedan je od preduvjeta za uspješnu prevenciju razvoja bolesti ovisnosti, pa se testiranje u rizičnih pojedinaca treba u tom smislu i primjenjivati. Već i sama spoznaja o mogućnosti testiranja na droge adolescentu može biti razlog da prestane uzimati droge, za drugog može biti razlog da prestane s eksperimentiranjem ili kaže "ne" eksperimentiranju.

Testiranja na opojne droge mogu provoditi osposobljeni zdravstveni djelatnici. U slučajevima individualnog testiranja rizičnih pojedinaca, ostaje pitanje kako prevladati barijeru "povjerenje - sumnja" i kako prijeći taj prag međusobnih odnosa. Međutim, ako roditelji imaju razloga posumnjati u to da dijete eksperimentira s drogama, ima pravo zatražiti stručnu pomoć. Službena testiranja provode se u županijskim centrima za prevenciju ovisnosti, gdje se roditelji mogu prijaviti sa svojim djetetom. Centri za prevenciju ovisnosti i izvanbolničko liječenje djeluju u Hrvatskoj od 1993. kao dio programa nacionalne strategije suzbijanja zloporabe droga.

Najčešći uzorak za testiranje je mokraća. Razina uzete supstancije i njezinih metabolita nalazi se u visokim koncentracijama, s dugim poluvremenom izlučivanja. U povremenih konzumenata, ecstasy se može dokazati od prvog do trećeg dana nakon konzumacije, kokain već za pola dana do dan, marihuana od drugog do petog dana, a heroin od prvog do trećeg.

Zasad u Hrvatskoj nema testiranja učenika u školama, osim u začecima u nekim županijama, jer nema osposobljenog kadra za testiranje prema svjetskim standardima. S obzirom na to da je ipak riječ o maloljetnicima, moguće testiranje trebalo bi regulirati i zakonom. Ključni je problem, s kojim se prije svake odluke o populacijskom testiranju treba suočiti, što učiniti u slučaju pozitivnog nalaza. Za takve situacije treba imati točno razrađene algoritme ponašanja i postupanja, jer samo testiranje ne rješava problem. Ako takvi naputci nisu razvijeni, a uzevši u obzir sva ograničenja populacijskog testiranja, ono kao screening u zdravoj populaciji gubi smisao.