Tekući obroci za posebne potrebe

Koncept tekućih zamjenskih obroka datira iz četrdesetih godina prošlog stoljeća, kad je skupina fiziologa - pionira, među kojima se posebno ističe Gamble, definirala osnovne nutrijente potrebne za preživljavanje tijekom razdoblja značajnih restrikcija u prehrani. Razvoj cjelovitih tekućih obroka potaknula su putovanja u svemir pedesetih godina prošlog stoljeća i NASA-ina istraživanja. Te vodene otopine aminokiselina, minerala, vitamina, ugljikohidrata i masti osiguravale su sve bitne nutrijente za dugoročno preživljavanje bez unosa krute hrane. Prototip takvih pripravaka danas se razvio u nekoliko smjerova.

U određenim kliničkim situacijama, primjerice kod metaboličkih bolesti, teške malapsorpcije (sindrom nedovoljne apsorpcije jednostavnih hranjivih tvari iz crijeva, poput aminokiselina, masti, vitamina ili monosaharida), ili kod bolesnika u jedinicama intenzivnog liječenja, takozvani enteralni pripravci temelj su prehrane. U tim situacijama nužno je primijeniti posebno dizajnirane i prilagođene prehrambene pripravke, jer bolesniku ne odgovara uobičajena prehrana ili je nije u stanju uzimati, odnosno gutati.

Vrlo je širok spektar pripravaka za enteralnu primjenu (više od 180), no osnovno je da komercijalni pripravci danas imaju brojne prednosti nad pripravcima koji se pripremaju u bolničkim kuhinjama ili kod kuće, jer se kod njih ne može sa sigurnošću odrediti vrsta niti količina pojedinih sastojaka, češće su izloženi bakterijskoj kontaminaciji, a katkad ih je teško plasirati kroz nazoenteralne sonde. Sastav enteralnih pripravaka nutricionistički je usklađen s potrebama bolesnika. Enteralni pripravci, dostupni za primjenu oralnim putem i kroz sondu, prema kemijskom sastavu dijele se na polimerne, oligomerne i elementarne pripravke. Uz to, postoje enteralni pripravci koji su posebno dizajnirani za pojedine bolesti.

Pripravci za prehranu bolesnika posebno su kategorizirana hrana - nazivamo je "hrana za posebne medicinske potrebe“, koja se mora koristiti pod liječničkim nadzorom, izdaje se na liječnički recept uz preporuku liječnika specijalista, a kupuje isključivo kroz ljekarničke kanale.

Pripravci za specijalne dijete kod metaboličkih bolesti također su namijenjeni oboljelima. Brojni polimerni pripravci prilagođeni su potrebama u posebnim patološkom stanjima, kao što su nasljedni metabolički poremećaji (npr. fenilketonurija, cistična fibroza). Specijalne formule klasificiraju se kao namirnice za enteralnu primjenu, te se plasiraju na tržište bez ekstenzivnih kliničkih testiranja, koja su karakteristična za lijekove. Upravo zbog toga, odabiru tih pripravaka treba pristupiti pažljivo i pritom uzimati u obzir procjenu nutritivnog i zdravstvenog statusa bolesnika.

Sportski pripravci i zamjenski obroci te pripravci u sklopu programa mršavljenja trebali bi se koristiti pod stručnim nadzorom i kombinirati s uobičajenom prehranom, kako bi se postigao odgovarajući prehrambeni unos. Ti i različiti drugi proizvodi koji se ubrajaju u hranu za posebne prehrambene potrebe potrošačima su dostupni u specijaliziranim trgovinama, sportskim dućanima, maloprodajnim mrežama i ljekarnama.

U tu skupinu ubrajaju se i proizvodi koji ne sadrže neke tvari (poput glutena, laktoze...) ili imaju promijenjen sastav u odnosu na konvencionalne proizvode. Skupina dijetetskih proizvoda iz te kategorije, koja bilježi najveći tržišni rast u posljednjih nekoliko godina, su bezglutenski proizvodi. Za oboljele od celijakije na liječnički recept je dostupno bezglutensko brašno, a svi ostali bezglutenski proizvodi dostupni su u slobodnoj prodaji.

Zbog rasta popularnosti bezglutenske prehrane, potražnja za bezglutenskim proizvodima je sve veća.

Među sportašima su vrlo popularni proteinski dodaci (na bazi sirutke ili drugih izvora proteina) te praškaste mješavine ugljikohidrata, bjelančevina i masti koje sadrže vitamine, minerale i različite druge dodatke. Takvi proizvodi imaju ciljnu skupinu potrošača i nisu namijenjeni široj populaciju nego skupinama s posebnim prehrambenim potrebama.

Pripravci za prehranu bolesnika kategorizirani su kao "hrana za posebne medicinske potrebe“, koja se mora koristiti pod liječničkim nadzorom

Pripravci za gubitak tjelesne mase u početku su bili bogati proteinima, odnosno aminokiselinama, a sadržavali su minimalne količine esencijalnih nutrijenata. Ujedno su bili vrlo siromašni energijom i morali su se koristiti pod medicinskim nadzorom jer je gubitak tjelesne mase bio vrlo brz, a nekad i povezan s ozbiljnim nuspojavama. Nakon intenzivna gubitka tjelesne mase obično je slijedilo jednako brzo ponovno debljanje. Iz tih iskustava izrodio se današnji moderan koncept zamjenskih obroka koji se koristi za kontrolu tjelesne mase, a sada je široko dostupan i nije ga potrebno provoditi pod liječničkim nadzorom.

Iako se tekući zamjenski obroci mogu uzimati kao jedini izvor prehrane, najčešće se koriste kao djelomična zamjena za jedan ili nekoliko dnevnih obroka u kombinaciji s niskokaloričnom dijetom. Za uspješno prihvaćanje takvih proizvoda od iznimne su važnosti dobar okus i mogućnost odabira različitih okusa, a da pritom sastav bude u skladu s dijetnim režimom. Studije su pokazale da korištenje zamjenskih obroka u svrhu dugoročne kontrole tjelesne mase može biti vrlo korisno. Planovi prehrane koji uključuju zamjenske obroke obično su niskokalorični i unos kalorija kreće se u rasponu od 1000 do 1600 kcal na dan, s tim da se jedan do dva dnevna obroka zamjenjuju komercijalno dostupnim, niskokaloričnim pripravkom obogaćenim vitaminima i mineralima. Pokazalo se da osobe koje slijede niskokaloričnu dijetu, uz zamjenske obroke i usvajanje promjena ponašanja, uspijevaju izgubiti suvišne kilograme.

Suprotno uvriježenom mišljenju, polazišne sirovine za izradu tekućih pripravaka su prirodni sastojci. Sličan princip koristi se i prilikom proizvodnje mliječnih pripravaka za dojenčad, koji se najčešće temelje na kravljem mlijeku. Primjerice, kao sirovine za ugljikohidrate u tekućim pripravcima koriste se kukuruzni škrob, maltodekstrin, saharoza, fruktoza ili drugi prirodni šećeri; kao sirovine za proteine uzimaju se kazein, izolat proteina soje, koncentrat proteina sirutke, laktalbumin ili proteini mlijeka; kao sirovine za masti koriste se ulje repice, kukuruzno ulje, riblje ulje, ulje suncokreta, sojino ulje i ulje šafranike. Vitamini mogu biti sintetski ili iz prirodnih izvora, no to je slično kao i kod vitaminskih dodataka prehrani ili obogaćene hrane.