PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA: stvaranje novih antibiotika

Stručne zanimljivosti

Desetljećima su znanstvenici istraživali kako lijekovi i druge kemikalije koji dospijevaju u otpadne vode utječu na okoliš i ljudsko zdravlje. U novije vrijeme znanstvenici se bave i pitanjem kako ih dezinfekcija može mijenjati u nove spojeve

Prema posljednjoj studiji, kloriranje otpadnih voda može preobraziti antibiotike u nove oblike, potencirajući tako problem otpornosti na antibiotike. Na konferenciji Američkoga kemijskog društva početkom ove godine u Denveru, Olya Keen, profesorica urbanog i ekološkog inženjeringa na Sveučilištu Sjeverna Karolina, opisala je kako su ona i kolegica istraživale doksiciklin, često korišteni antibiotik koji na kraju obično završi u otpadnim vodama i u okolišu. Istraživači su otkrili da dezinfekcija klorom pretvara doksiciklin u otpadnim vodama u nove antibiotske spojeve. "Pročišćavanje otpadnih voda osmišljeno je kako bi se razgradile biološke tvari, ali ne i antibiotici. Začudo, u laboratoriju smo otkrili da klor ne samo da razgrađuje antibiotike nego stvara još jače antibiotike od izvornog doksiciklina", objašnjava profesorica Keen. Uobičajeno tretiranje otpadnih voda uključuje dezinfekciju pomoću UV zračenja, ozona i klora. To pomaže da se smanji koncentracija farmaceutskih spojeva u otpadnim vodama. Postoji nekoliko načina na koje antibiotici i drugi lijekovi mogu završiti u otpadnim vodama. Nakon oralnog unosa ne razgrađuju se svi antibiotici u potpunosti u tijelu, pa dio završi i u izlučevinama i potom u otpadnim vodama. U otpadne vode mogu dospjeti i odbačeni lijekovi kojima je istekao rok valjanosti, ali i antibiotske tvari ispuštene iz farmaceutskih tvrtki. "Testiranjem otpadnih voda otkriveni su svi dosad poznati antibiotici", rekla je profesorica Keen i dodala: "Antibiotici koji se tijekom terapije ne razgrade dospijevaju u otpadne vode, gdje bakterije na njih postanu imune i, što je još opasnije, mogu nastati superbakterije. Učinkovitost pročišćavanja otpadnih voda obično se ocjenjuje ovisno o izvoru onečišćenja. Međutim, u novije vrijeme znanstvenici su u potrazi za drugim načinima ocjenjivanja, primjerice prema novim spojevima koji nastaju. Prof. Keen i njezina suradnica Nicole Kennedy-Neth tvrde da se ne posvećuje dovoljno pozornosti novim spojeve koji mogu nastati djelovanjem kloriranja na farmaceutske zagađivače, unatoč tome što je kloriranje glavni način dezinfekcije vode za piće i otpadnih voda.

Izvor: medicalnewstoday.com

 

Datum objave članka: 1. 6. 2015.