HPV u trudnoći

Humani papiloma virus (HPV) je najčešća spolno prenosiva bolest, koja ponekad može uzrokovati vidljive simptome i komplikacije, ali to i ne mora biti tako.

HPV virus može dovesti do pojave genitalnih bradavica ili  uzrokuje opasne promjene na stanicama koje, ako se ne prepoznaju i ne liječe na vrijeme, u najgorem slučaju mogu dovesti i do pojave karcinoma vrata maternice. Srećom, u najvećem broju slučajeva infekcija neće dovesti do ozbiljnih posljedica.
 
HPV u trudnoći u većini slučajeva neće loše utjecati na samu trudnoću. Također, mali je broj slučajeva u kojima HPV ima negativan utjecaj na novorođenče.

Načelno, prisustvo HPV infekcije ne mijenja način praćenja trudnoće, ali jako je važno da liječnik koji prati trudnoću ima saznanje o prisustvu HPV infekcije i da na nju obrati pozornost.

HPV ili humani papiloma virus je najčešća vrsta spolno prenosive infekcije. Statistike kažu da 70 posto osoba u svom životu imaju ili su imali HPV u nekom trenutku svog života. Vrlo malo ljudi uopće i sazna da ima ovaj virus.

Postoji preko 200 tipova HPV-a. Dosta ovih tipova ne stvara probleme i nestat će sami od sebe bez liječenja. Među njima, oko 40 tipova HPV virusa inficira spolni sustav. Prema njegovoj sposobnosti izazivanja zloćudne preobrazbe razlikujemo tri skupine HPV virusa:

• HPV niskog rizika (6, 11, 40, 42, 43, 44, 54, 61, 70, 72)
• HPV srednjeg rizika (31, 33, 35, 39, 51, 52)
• HPV visokog rizika (16, 18, 45, 56, 58, 73, 82).

Tipovi 16 i 18 su odgovorni za nastanak oko 70 posto karcinoma vrata maternice.


 
Smatra se da 91 posto osoba koje dođu u kontakt s HPV-om razvije prolaznu infekciju koja najčešće prolazi spontano u razdoblju od šest do 18 mjeseci. Imunosni sustav ima najvažniju ulogu u izlječenju jer u velikoj većini slučajeva drži virus pod nadzorom ili ga potpuno uništava. Nakon što se postavi dijagnoza, velika većina žena se oslobodi virusa (čak i visokorizičnih sojeva HPV-a) u roku od godinu ili dvije dana.
 
Kod malog postotka žena (oko 10 posto) infekcija HPV-om perzistira i razvijaju se stanične promjene koje je potrebno liječiti. Pritom treba naglasiti nužnost preventivnih pregleda, redovitog PAPA testiranja i liječenja HPV-a, nakon čega se uvelike smanjuje vjerojatnost razvoja karcinoma genitalija. Srećom samo mali postotak inficiranih razvit će visoki stupanj prekanceroze i/ili karcinom.
 
HPV se prenosi spolnim odnosima, čak i jednostavnim dodirivanjem genitalija, a i majka može prenijeti HPV svome djetetu tijekom procesa rađanja.
 
Genitalne bradavice su vrlo zarazne. Procjenjuje se da 65 posto osoba koji imaju spolne odnose s partnerom koji ima genitalne bradavice i same na kraju razviju genitalne bradavice.

Najbolja zaštita od zaraze HPV-om je ograničavanje odnosa na jednog partnera koji ima spolni odnos samo s vama, Ne zaboravimo spomenuti da HPV može biti zarazan i bez simptoma te da često i ne znamo da ga imamo.
 
Česta promjena partnera donosi i veću vjerojatnost da budete zaraženi. Ako ste nekada imali HPV ili ga trenutačno imate ne garantira da se nećete ponovno zaraziti drugim tipom virusa.
 
Upotreba kondoma, kao i kod drugih spolnih bolesti, smanjuje rizik od zaraze HPV-om, ali je ne isključuje u potpunosti s obzirom da virus može biti prisutan u područjima koja nisu zaštićena kondomom.

HPV se otkriva ciljanim testom - HPV tipizacijom, koji najčešće ne spada u rutinsku pretragu.



U najvećem broju slučajeva, žena za prisutnost ove infekcije sazna po dobivanju abnormalnog nalaza PAPA testa, nakon čega se ciljanim brisom potvrđuje i HPV infekcija. Stoga se savjetuje napraviti PAPA test jednom godišnje, kao i na početku same trudnoće, kako bi se dijagnosticirale i po potrebi liječile promjene. Testiranje na HPV u principu se ne provodi ako za to nema dobrog razloga. Dijagnostika se provodi ako se pronađu bradavice prilikom rutinskog pregleda ili uzimanja uzorka za PAPA test (uzima se bris - uzorak malog broja stanica s vrata maternice koji se šalje u laboratorij koji ga testira na prekancerozne stanice). Prisutnost prekanceroznih stanica može ukazivati na to da postoji infekcija HPV-om te se u tom slučaju rade dodatne pretrage.
 
U nekim slučajevima svakako bi bilo dobro obaviti HPV tipizaciju prije trudnoće, i to u slučaju ako ste imali abnormalan PAPA test (CIN I, CIN II, CIN III) ili su vam se pojavili kondilomi na spolovilu.
 
Ako žena redovito ide na ginekološke kontrole i PAPA testiranje, eventualno uočene abnormalnosti bi upozorile liječnika na prisutnost HPV-a, temeljem čega bi se učinile dodatne preglede, na primjer kolposkopija, kada se osvijetljenim uređajem i posebnim mikroskopom pomno promatra vrat maternice i traže eventualne abnormalne promjene. U slučaju da liječnik primijeti sumnjive promjene na stanicama, možda će napraviti biopsiju tkiva, što može biti malo bolno, dok sama kolposkopija nije neugodna metoda.
 
Ako nema dokaza o invazivnom karcinomu ili promjene na vratu maternice ne upućuju na abnormalnosti višeg stupnja pričeka se porod, nakon čega se nastavlja liječenje uočenih abnormalnosti. Ako su promjene na vratu sumnjive, pristupa se zahvatu unatoč trudnoći.
 
Kolposkopiju će se, ovisno o promjenama, vjerojatno trebati ponoviti još jednom tijekom trudnoće i onda opet šest do osam tjedana nakon poroda. Abnormalne promjene često nestanu same od sebe nakon poroda, što daljnje intervencije čini nepotrebnim. U suprotnom, pristupa se potrebnom zahvatu.
 
Žene koje su prethodno imale problema s HPV-om to bi svakako trebale naglasiti liječniku koji prati trudnoću. Liječnik će u tom slučaju obratiti posebnu pozornost na stanje HPV-a jer se tijekom trudnoće događaju brže promjene stanica.
 
HPV obično ne stvara probleme trudnoj ženi, što nije slučaju kad su u pitanju neke druge spolno prenosive infekcije. U pripremi žene za trudnoću svakako je važno provesti i testiranje na spolno prenosive bolesti, i, ako se otkriju, pravodobno provesti valjano liječenje s ciljem ostvarivanja što bezbrižnije trudnoće.

U velikoj većini slučajeva nema očitih simptoma HPV infekcije i infekcija se često rješava sama od sebe, zbog čega velika većina ljudi ne zna da je nekad imala HPV.
 
U slučaju zaraze tipovima HPV-a niskog rizika mogu se pojaviti genitalne bradavice. Osim na genitalnom području, gdje su najčešće, bradavice se pojavljuju i na koži u blizini prepona, a rjeđe u ustima ili grlu. Karakteristika bradavica je da su meke i boje slične boji kože, a ponekad svjetlije ili tamnije. Variraju veličinom i oblikom, a mogu biti samostalne ili u grozdovima. Bradavice najčešće nisu bolne, no nekad mogu svrbjeti ili krvariti. Neke vrste HPV-a uzrokuju i uobičajene bradavice koje se mogu pojaviti na rukama, laktovima, licu ili nogama.
 
Visoko rizični tipovi HPV-a mogu uzrokovati ozbiljne promjene na stanicama, koje kasnije mogu progredirati u karcinom, ponekad i mnogo godina kasnije od prve pojave. Ovi tipovi HPV-a su povezani s karcinomom vrata maternice, rodnice, vulve i anusa. Često ne uzrokuju simptome dok se karcinom ne proširi, u kojem slučaju se javlja abnormalno krvarenje iz rodnice ili krvarenje koje nije posljedica menstrualnog ciklusa, odnosno iscjedak iz rodnice koji može sadržavati krv ili se javlja bol tijekom spolnog odnosa.



Kako trudnoća može utjecati na simptome HPV-a?

Promjena razine hormona u trudnoći može uzrokovati brži rast bradavica u odnosu na normalno stanje žene. Ujedno, kod trudnica se stvara povećana količina iscjetka iz rodnice što bradavicama pruža optimalne uvjete za rast - toplinu i vlagu.

Nisu pronađene veze između HPV-a i pobačaja, preranog poroda i drugih komplikacija u trudnoći. Rizik od prijenosa virusa na dijete se također smatra vrlo malim. Stoga većini žena tijekom trudnoće neće trebati nikakav tretman, a liječenje se fokusira na upravljanje simptomima.
 
Ako trudnica ima dijagnosticiran visoko rizični tip HPV-a potreban je pojačan nadzor tijekom trudnoće, pri čemu se pazi na promjene cervikalnog tkiva. Dođe li do pogoršanja, ako je moguće liječenje se odgađa, jer bi ono moglo uzrokovati prerano rođenje djeteta.
 
Kod trudnica koje imaju razvijene genitalne bradavice potrebna je kontrola eventualnog povećanja bradavica, jer hormonalne promjene uzrokuju njihovo povećavanje ili umnožavanje, a može doći i do krvarenja iz bradavica. Kondilomi, odnosno bradavice uklanjaju se u trudnoći i to posebnom zamrznutom otopinom tekućeg dušika - krioterapijom, laserom, elektrokauterizacijom ili kirurškim zahvatom. Nakon rođenja stanje bradavica se često poboljša ili čak potpuno nestanu.
 
Primjena lijekova za liječenje genitalnih bradavica se ne preporučuju tijekom trudnoće. Također, uputno je da ni u kojem slučaju ne pokušavate liječiti genitalne bradavice lijekovima namijenjenim uobičajenim bradavicama.

Nekad se može dogoditi da velike bradavice uzrokuju krvarenje tijekom poroda ili, u jako rijetkim slučajevima, genitalne bradavice narastu toliko da blokiraju porođajni kanal zbog čega otežavaju porod. U tom slučaju liječnici će vjerojatno preporučiti rađanje carskim rezom.
 
Rizik prijenosa HPV-a na dijete tijekom trudnoće i poroda je vrlo nizak. Neke ograničene studije govore da je od HPV pozitivnih majki oko 11 posto novorođenčadi također imalo HPV. Na sreću, većina djece koja u maternici bila izložena HPV-u samostalno će ga se riješiti bez dugoročnih
problema.

.

U slučaju prijenosa HPV genitalnih bradavica na dijete, što je također vrlo rijetko, bradavice bi se mogle razviti u grlu ili na glasnicama novorođenčeta. Ovo ozbiljno stanje naziva se rekurentna respiratorna papilomatoza. Liječenje uključuje operativno uklanjanje izraslina laserom kako bi se spriječile poteškoće pri disanju.
 
Imate li HPV to vas ne bi trebalo spriječiti da dojite dijete, jer je prijenos HPV-a putem majčina mlijeka, iako moguć, vrlo rijedak.

Ako je nalaz PAPA testa bio abnormalan tijekom trudnoće, liječnik će trudnici najvjerojatnije savjetovati da obavezno ponovi PAPA test nekoliko tjedana nakon poroda. Dobra vijest je da se ponekad promjene na cervikalnim stanicama nakon poroda mogu povući kada nije potrebno nikakvo daljnje liječenje. U suprotnom, pristupa se kolposkopiji i biopsiji odnosno potrebnom operativnom zahvatu.
 
I genitalne bradavice često nestanu nakon poroda, no ako se to ne dogodi potrebno je njihovo liječenje.

Cjepivo protiv HPV-a postoji i odobreno je za žene i muškarce od devet do 26 godina, a djelotvorno je na tipove HPV-a koji su povezani s razvojem karcinoma vrata maternice. Pri tome svakako imajte na umu da će vas, čak i ako se cijepite, korištenje kondoma zaštititi od tipova HPV-a koji nisu obuhvaćeni cjepivom.
 
Međutim, smjernice ne preporučuju primjenu cjepiva protiv HPV-a kod trudnica. Iako nije dokazano da ima negativne učinke tijekom trudnoće, s obzirom da su podaci o cijepljenju tijekom trudnoće ograničeni ipak se preporučuje odgoda cijepljenja do vremena iza poroda. Stoga, ako se prije trudnoće niste cijepili ili ste započeli seriju cjepiva, a niste je dovršili, morat ćete pričekati i cijepiti se, odnosno započeto cijepljenje privesti kraju tek nakon poroda.