Kroz porod bez puknuća

Žensko zdravlje / Trudnoća i majčinstvo Petra Dragaš primalja, prvostupnica sestrinstva

Svaku ženu treba upoznati s indikacijama za epiziotomiju i mogućim posljedicama, a njezinu želju dokumentirati i poštovati

Prirodne tehnike vs epiziotomija

Porod je prirodan, jedinstven i izuzetan događaj koji se događa samo nekoliko puta u životu žene i ima snažan utjecaj na njezino fizičko, mentalno i socijalno zdravlje.

Često se postavlja pitanje kako izbjeći spontano puknuće međice pri porodu. Odgovor je vrlo jednostavno - epiziotomijom. Ako se slažete s tim odgovorom, predlažem da obvezno pročitate ostatak teksta, jer ćete otkriti da odgovor nije točan. Štoviše, pronaći ćete razloge zašto nije dobro raditi epiziotomiju, koji su njezini rizici i koliko je zapravo štetna i opasna. Ujedno ćete otkriti da je prethodni odgovor upravo jedan od mitova o epiziotomiji. Dakle, namjera nam je ponuditi vam posve drukčiju sliku, puno bolju.

Zamislite prirodan porod bez kirurškog rezanja i spontana pucanja međice. No, pitate se je li to moguće? Sad je vrijeme da zajedno prođemo prirodne tehnike koje rodiljama dokazano pomažu da kroz porod prođu bez puknuća.

I danas je ukorijenjen teško promjenjiv mit koji glasi: "Ako ne zarežemo, popucat ćete, pa ćemo jedva zašiti!" Harrison taj mit razbija na vrlo slikovit način: "Pokušajte razmišljati o epiziotomiji ovako: ako držite komad tkanine i rastežete ga, s namjerom da ga potrgate na dva dijela, znate i sami koliki otpor stvara tkanina, i rijetko će puknuti. Ali ako napravite mali rez u sredini, rastezanjem ćete svoj cilj lako postići.

Tako je i s epiziotomijom, u slučaju koje katkad dolazi i do rascjepa rektuma. Liječnici često raspravljaju o tome je li taj kirurški rez lakše tretirati ili puknuće koje nastaje ako nema rezanja. Moje iskustvo je da je lakše zašiti mala napuknuća koja se događaju bez epiziotomije, a i manje su bolna. Jednom napravljena i "zakrpana", epiziotomija je puno lošiji izbor, a izvor je jače boli u postporođajnom razdoblju.

Dokument o prirodnom porodu Svjetske zdravstvene organizacije spominje tri stupnja spontanih napuknuća međice:

  • 1. stupanj - minimalno napuknuće međice, to jest tkiva, kad nije potreban poseban tretman, osim dobre higijene;
  • 2. stupanj - obično se lako zašije pod lokalnom anestezijom i u pravilu zaraste brzo i bez posljedica;
  • 3. stupanj - može imati ozbiljne posljedice, pa bi ga trebao šivati opstetričar u opremljenoj bolnici (takva spontana napuknuća se javljaju vrlo rijetko - 0,4 posto slučajeva).

Nakon uvida u stupnjeve napuknuća međice, s razlogom se treba upitati može li to biti opravdanje za gotovo 90 posto epiziotomiranih žena u Hrvatskoj?

Položaj u fazi izgona - najvažniji

Prema mnogim autorima koji se bave porodom, položaj koji žena zauzima u fazi izgona je najvažniji činitelj u sprječavanju oštećenja međice.

Ležeći položaj na leđima, koji je standard u bolnicama, nagori je mogući položaj za porod. Ne samo da je u tom položaju otvor zdjelice manji, nego je i tkivo neprirodno rastegnuto. Postavljanjem ženinih nogu u stremene zapravo dolazi do još neprirodnijeg rastezanja vaginalnog tkiva, a potiskivanjem nogu unatrag tkivo postaje krajnje napeto. Kada babica primijeti da je međica "pobijelila", što znači da je na granici pucanja, sigurno će rodilji reći da prestane tiskati ili će primijeniti kontra pritisak kojim se štiti međica. Nasuprot tome, liječnik opstetičar vjerojatno će poticati rodilju da nastavi tiskati jer će kasnije ionako zašiti ranu.

Ležanje na boku s podignutom jednom nogom dobro je ako je kod rodilje već izražen umor ili ima problema s krvnim tlakom.

Klečeći položaj, npr. pored kreveta, podupirući gornji dio tijela, oslobađa rodilju bolova u leđima. U položaju "na sve četiri" trbuh je okrenut prema dolje, kleči se na koljenima i oslanja rukama o pod. Prednosti ovog položaja su sila teže i olakšan bol u leđima.

Čučeći položaj također ima svojih prednosti jer omogućava maksimalan pritisak s unutarnje strane zdjelice, a istodobno dovodi do najmanjega mišićnog naprezanja koji je potreban da "progura" novorođenče kroz porođajni kanal. Jeste li ikad razmišljali o tome zašto je potrebno toliko vremena da bi beba prošla samo nekoliko centimetara dug put? U čučećem položaju otvor zdjelice povećava se 30 posto i stvara više prostora za prolaz novorođenčeta nego u nekom drugom položaju, a međica ostaje opuštena, pa je i oštećenje najmanje.

Rodilja ne bi smjela gubiti samopouzdanje, nego treba vjerovati u sposobnost svog tijela, koje je stvaralo, hranilo i čuvalo novo biće, da ga s istom sigurnošću može i donijeti na ovaj svijet

U tom položaju rodilja je najviše otvorena, sposobnost njezina tijela da tiska je maksimalna, potaknuta je pravilna rotacija glave djeteta i njegov izgon, s tim da trtična kost ne stoji na putu njegova izlaska. Najlakši i najudobniji način postavljanja u taj položaj je ako imate pomoć partnera. Partner sjedne na stolac, raširi noge i pomaže ženi da čučne između njih, pri čemu se nadlakticama naslanja na njegove noge, a leđima se može i potpuno osloniti na njega. Rodilja se čučeći i sama može osloniti na krevet, ako joj je tako udobnije. Ako rodilja planira koristiti ovaj položaj s partnerom, bilo bi dobro izvježbati ga da se partneri naviknu na taj osjećaj.

Drugo porođajno doba ili faza izgona traje od nekoliko minuta do tri sata. Vjerovali ili ne, tek nakon tri sata smatra se da je porod produljen i potrebna je medicinska intervencija? U našim rodilištima ova faza najčešće se broji u minutama, pri čemu se za dovršenje poroda gotovo uvijek koriste pritisak na trbuh i epiziotomija. Alternativa medicinskoj intervenciji su strpljenje i upornost. Ako beba dobro podnosi trudove i žena može i dalje učinkovito tiskati, nema potrebe za intervencijom. U tom slučaju obično pomažu promjena položaja ili kretanje, kao i lijekovi za smanjivanje boli. Razlozi za intervenciju su: patnja ploda, iscrpljenost rodilje i lijekovi koji smanjuju sposobnost rodilje da tiska.

Savjet primalje

Za drugoga porođajnog doba, dok glavica polako izlazi, potrebno je tiskati samo pet do sedam sekundi u komadu, te izbjegavati "jako" tiskanje od oko 10 sekundi i sa zadržavanjem zraka. Kad glavica jednom prođe kroz zdjelicu, ona počinje rastezati međicu, koja zadržava dijete od izlaska. U tom trenutku potrebno je zaštititi međicu kontrolom tiskanja i, ako je potrebno, pritiskom na nju rukom iskusne babice, a ne dopustiti pucanje tkiva zbog žurbe ili nemarnosti pomagača.

Kad rodilja osjeti da je jako peče (ring of fire), treba nastojati ne tiskati nekoliko trudova. U to slučaju poželjnije je disati nego tiskati. Najčešći uzrok pucanja međice jest prebrz izlazak djeteta, što ne dopušta da se dovoljno raširi. U tom trenutku rodilja osjeća jaku želju za istiskivanjem djeteta, no upravo je to vrijeme prestanka tiskanja. Tada treba pustiti da maternica sama napravi posao i izgura dijete. Na taj način okolno tkivo dobije potrebno vrijeme da se rastegne oko glavice i da rodilja prođe bez ogrebotine. Produljivanjem faze nepotrebna tiskanja može doći do pucanja, nasuprot produljivanju faze samog izlaska, tj. rođenja, što će prije zaštititi međicu nego joj naškoditi.

Rodilja ne bi smjela gubiti samopouzdanje, nego treba vjerovati u sposobnost svog tijela, koje je stvaralo, hranilo i čuvalo novo biće, da ga s istom sigurnošću može i donijeti na ovaj svijet.

Iako je epiziotomija naizgled mali rez, rodilju zateže i boli još danima poslije poroda i onemogućava normalno kretanje. Neke žene mjesecima poslije osjećaju povremene bolove i teškoće. Porod bez epiziotomije skraćuje pak fizički oporavak na najmanju moguću mjeru, omogućuje nesmetano i bezbolno kretanje, te zauzimanje različitih položaja već dan poslije poroda. Sve to rodilju čini spremnijom da se uhvati u koštac s problemima dojenja, koje iziskuje upornost i strpljenje, jer sa sobom donosi određenu količine nove boli.

Kako se pripremiti

Dobro je pripremiti se za porod na tečajevima za trudnice ili slušanjem savjeta primalje u ginekološkoj ambulanti. Od dobre pripreme uvelike će ovisiti tijek poroda i njegov pozitivan ishod, kako za majku, tako i za dijete.

Postoji nekoliko stvari koje svaka trudnica može napraviti da bi si olakšala porod i povećala elastičnost međice:

  • dobra i uravnotežena prehrana, jer zdrava koža puno se lakše rasteže - prednost dati namirnicama siromašnima kalorijama, a bogatima vitaminima i mineralnim tvarima (povrće, voće, krumpir, proizvodi od cjelovitih žitarica, posno meso i riba, mliječni proizvodi);
  • Kegelove vježbe - vježbanje mišića dna zdjelice pomaže održavanju tonusa mišića i njihovu kontroliranom opuštanju, te potiče cirkulaciju krvi. Smatra se da je za prosječnu ženu optimalno između 20 i 30 vježbi na dan;
  • stretching za trudnice - idealno za postizanje odlična tonusa mišića cijelog tijela i relaksaciju. Preporučuje se samo kod zdravih trudnoća;
  • epi-no - primjena aparatića za rastezanje međice kako ne bi došlo do razdora;
  • perianalna masaža - za pripremu tkiva međice na širenje koje se događa tijekom poroda. Masaža međice različitim uljima izvodi se šest tjedana prije termina da bi se rasteglo perianalno područje. Pokazalo se da su žene koje su izvodile masažu međice imale 15 posto manju učestalost epiziotomije u odnosu na one koje to nisu. A ako su i imale epiziotomiju, manje su se žalile na bol u području međice tri mjeseca nakon poroda, u odnosu na one koje nisu izvodile masažu.

O postupcima kojima se može smanjiti šansa za epiziotomiju najbolje je posavjetovati se s primaljom. Kako je epiziotomija opravdana u vrlo rijetkim slučajevima, ali ne i kao rutinski postupak, svaka žena morala bi biti upoznata s indikacijama i mogućim posljedicama, a njezinu želju treba jasno dokumentirati i poštovati. Naravno da svi porođaji neće završiti bez pucanja, bez obzira na to koliko je truda i njege uloženo. Međutim, kad bi žena bila potpuno informirana o dokazanim prednostima i manama epiziotomije, malo je vjerojatno da bi pristala na njezinu rutinsku primjenu.

Argumenti protiv epiziotomije

  • žena koja ima epiziotomiju izgubi više krvi u porođaju;
  • epiziotomija može prouzročiti veće razdore u porođaju jer prerezana međica nije otporna na pucanje kao neprerezana;
  • rana se poslije može inficirati, mogu popustiti šavovi ili može nastati apsces;
  • povezana je s trajnim oštećenjem mišića zdjeličnog dna;
  • cijeljenje epiziotomijske rane bolnije je i dulje od cijeljenja rupture;
  • epiziotomija uzrokuje bolove u poslijeporođajnom razdoblju (žena osjeća urez međice), koji mogu trajati tjednima ili mjesecima, te dispareuniju (bolan spolni odnos). Zbog bolova su narušeni povezivanje majke i djeteta, dojenje i spolni život žene, a nekim je ženama narušeno i samopouzdanje.
Datum objave članka: 1. 6. 2017.
izdvojeni proizvodi