Psihoginekologija - još neistraženo područje

Žensko zdravlje / Ginekologija dr. sc.   Vesna Harni dr. med., spec. ginekologije i porodništva

Ako se ne usudimo govoriti o seksualnim teškoćama, nastaje psihosomatski obrat i pojavljuju se tipične ženske tegobe, koje ovise o tome koliko je tema potisnuta

Za razliku od psihodermatologije i psihoonkologije, dobro definiranih medicinskih disciplina koje obuhvaćaju psihosomatski model bolesti i pristup u dermatologiji, odnosno onkologiji, pojam psihoginekologije tek se nazire na temeljima psihosomatskih poremećaja u okviru ginekologije i porodništva. Premda niti u jednoj drugoj medicinskoj oblasti tjelesne promjene nemaju takav utjecaj na psihičko zdravlje i obrnuto, kao kad su posrijedi spolni organi i ginekologija.

Zbog strukture društva, u kojoj je u određenoj mjeri još uvijek sramotno baviti se psihičkim zdravljem (jer su psihička oboljenja i osobe koje o tome govore u dobroj mjeri stigmatizirane), teško je prihvatiti i pomisao o tome kako bi uzroci bolesti mogli imati korijene u tako dalekom i dubokom odnosu kao što je to odnos majke i djeteta u najranijem djetinjstvu.

Naš unutarnji svijet

Unutarnji život čovjeka vrlo je bogat i važan izvor njegovih akcija i reakcija, odnosno ponašanja. Emocije, želje i fantazije u neprestanom su pokretu i pomicanju, a to neprestano pomicanje unutarnjega psihičkog života označava se psihodinamskim radom. Psihodinamsko razumijevanje osobe otkriva kako misli, osjećaji, želje i fantazije utječu na ponašanje, kako ga pokreću i mijenjaju.

Seksualne frustracije i poremećaji nemaju ništa zajedničko sa stupnjem inteligencije. Onaj tko je vrlo inteligentan, na temelju svojih seksualnih poremećaja samo će razviti inteligentniju bolest

Utemeljitelj psihoanalize Siegmund Freud vjerovao je da su urođeni nagoni jedini izvor psihičke energije, energije ljudskog ponašanja. Cilj nagona je djelatnost koja vodi popuštanju unutarnje napetosti i traži realizaciju kroz objekt nagona, slučajno sredstvo za zadovoljenje nagona. Nagonski impulsi funkcioniraju po načelu ugode, te traže trenutačno pražnjenje radi smanjenja napetosti. Ovaj tip pražnjenja energije nazvan je primarnim procesom, jer se vjeruje da je izvorni način funkcioniranja psihičkog aparata.

Nagoni se dijele u dvije velike grupe: za životom i za smrću. Nagon za životom obuhvaća nagone za samoodržanjem i seksualni nagon. Energija nagona za životom nazvana je libido, što je izraz uzet iz teorije afektivnosti, a označava energiju "nagona koji su povezani sa svime što se odnosi na ljubav". Nagon za smrću čini grupa nagona koji teže vraćanju u anorgansko stanje. Najprije se usmjerava prema unutra radi samorazaranja, gdje se suočava s libidom. Zadaća libida je učiniti neškodljivim ovaj razorni, destruktivni nagon i osloboditi ga, tako što ga sustav organa i muskulatura odvodi prema van te usmjerava protiv objekata vanjskog svijeta.

Sličan pogled nalazimo u sustavu indijske filozofije, u kojem su kozmičke funkcije stvaranja, održavanja (nagon za životom) i razaranja (nagon za smrću) personificirane u obliku božanstava Brahme, Višnua i Šive, označenih pojmom Trimurti ili Veliko trojstvo.

Nagon za životom, libido, seksualni nagon kao takav, održava društvo kao zajednicu. Prilagođen društvenoj zajednici, znači biti uspješan, a biti uspješan znači usmjeriti psihičku energiju koju stvaraju urođeni nagoni. Perspektiva ekonomičnosti uključuje distribuciju, transformaciju i utrošak emocionalne energije stvorene iz nagona za životom. Prema zakonu o održanju energije, logična posljedica toga su seksualne teškoće.

Seksualnu energiju trebamo kako bismo mogli živjeti u društvu, pa su i seksualne teškoće izraz prilagođenosti tom društvu. I kad se u jednom trenutku ne usudimo govoriti o seksualnim teškoćama, nastaje psihosomatski obrat. Tipične tegobe kod žena su migrena, premenstrualni sindrom, poremećaj menstruacijskog ciklusa, želučane tegobe..., ovisno o tome koliko je tema potisnuta. Uvijek kad je riječ o psihosomatskim bolestima, nastaje problem povezan sa seksualnim nagonom.

Frustracije vode nastanku hormonskih promjena, koje opet iznova utječu na psihičko zdravlje. Nastaju različite smetnje, pri čemu će samo dovoljno dubok pogled bilo kad iznjedriti frustraciju. Za održanje obitelji i zajednice mora se nešto učiniti, mora se nešto odraditi, a u tu svrhu troši se seksualna energija nagona za životom. Ona je na taj način otuđena, gurnuta u drugu svrhu, iskorištena. Tako se kreira vanjština problema koja iznova troši seksualnu energiju, kako bi riješila problem koji je sama stvorila. Na taj način nastaje gubitak seksualne energije, koja se, jednom izgubljena, više ne može ni suočiti s problemom seksualnosti. K tomu, seksualnost je još uvijek tabu-tema, što je idealan temelj za nastanak seksualne frustracije. Seksualne frustracije i poremećaji nemaju ništa zajedničko sa stupnjem inteligencije. Onaj tko je vrlo inteligentan, na temelju svojih seksualnih poremećaja samo će razviti inteligentniju bolest.

Razvojna psihologija uči nas određenim životnim zadaćama u različitim razdobljima. Temeljna zadaća u pubertetu je odvajanje od roditelja (separacija) i individualizacija u zrelu, slobodnu i neovisnu osobu. Osnovni zadaci koje adolescent na putu odrastanja treba ispuniti su prihvaćanje vlastitog tijela, formiranje seksualnog identiteta, emancipacija od obitelji, osobna identifikacija i afirmacija. Razvoj osobnosti trebalo bi tražiti puno dublje u odnosu na pubertet.

Cjelovita osoba osjeća sredinu i običnost. Mnogi ljudi, nažalost, ne nalaze sredinu i običnost, jer spolnost i seks doživljavaju tabu-temama. No, spolnost i seks ipak pripadaju sredini i običnosti

Svijet žena

Pravilno funkcioniranje jajnika podrazumijeva ciklički utjecaj i na psihu, jer se u svakom ciklusu stvara jajašce sposobno za oplodnju. Jajašce se uvijek sprema za oplodnju i estrogenima je zapravo svejedno postoji li vlastiti integritet žene. Estrogeni čine ženu ljubaznom, lijepom, očaravajućom, bliskom. Reguliraju koordinacijske funkcije (žena je dobro organizirana). Pri visokim razinama estrogena, izlučuju se feromoni, koji uljepšavaju izgled kože, kose, lica. Upravo u to vrijeme pucaju mjehurići na jajniku, u kojem se nalazi jajašce koje će poživjeti samo nekoliko sati. Ne dođe li do kontakta sa spermijem, jajašce odumire i nastupa gestagenska faza ciklusa. U slučaju oplodnje osjećaji žene se mijenjaju jer ona "priprema" gnijezdo za dijete u kojem sve mora biti na svome mjestu.

Frustracije vode nastanku hormonskih promjena, koje opet iznova utječu na psihičko zdravlje

Sve što se ne uklapa u ovu sliku zapravo smeta. I što je više hormona, izraženije je povlačenje od muškarca koji samo "kvari" gnijezdo. Takve promjene žena prolazi u svakom ciklusu: faza ekstrovertiranosti (očaravajuća prema van) - estrogeni - faza introvertiranosti (gnijezdo, majka, majčinstvo); redovito svaka četiri tjedna, svaka faza po 14 dana. I zato, svakih 14 dana žena iznova ima priliku suočiti se s ovim temama, tako da se "nervoza" ponavlja svaka četiri tjedna. Otud i veće zanimanje žena za psihu i psihoterapiju, jer jednostavno njihove "antene" imaju jače prijemnike.

Ginekološka psihosomatika

Proučavanjem osoba oboljelih od psihosomatskih oboljenja, utvrđeno je da postoje dva tipa:

  • tip s agresivnim obranama - očituje se karakterističnim bolestima kao što su migrena, visok tlak, srčane smetnje, šećerna bolest, reumatska upala zglobova. Psihoginekologija bi tu ubrojila dismenoreju, dispareuniju, endometriozu i miome.
  • tip s pasivnim obranama - očituje se oboljenjima kao što su čir na želucu ili dvanaesniku, kronična opstipacija, ulcerozni kolitis, bronhijalna astma i dugotrajan umor.

U psihoginekologiji ponašanje s pasivnom obranom označava zastoj emocija, kao što se događa u premenstrualnom sindromu, sindromu policističnih jajnika (PCOS), mastopatiji i prijelaznom razdoblju prema menopauzi. Zastoj emocija je relikt iz analne, prkosne faze, no što je više razvijena osobnost, to su manje oscilacije raspoloženja. Kao i u ostalim sustavima, tako i u ginekološkom oštećenja tkiva i organa nastaju zbog dugotrajne prenadraženosti određenog dijela autonomnoga živčanog sustava, a razloge treba tražiti u ranom djetinjstvu.

Psihosomatske bolesti svakako treba liječiti. Sprega emocija i evidentnoga tjelesnog oštećenja upućuje na važnost kombinirana pristupa: medikamentoznog, operativnog i alternativnog (ovisno o stupnju tjelesnog oštećenja) s psihoterapeutskim pristupom. To ujedno znači da je u ublažavanju boli i svladavanju drugih tjelesnih simptoma, osim ginekološkog liječenja, nužno zatražiti i odgovarajuću psihoterapeutsku pomoć i podršku. No, u svemu tome ne treba smetnuti s uma da je liječenje psihosomatskih bolesti dugotrajno i zahtjevno te da svakako iziskuje i puno strpljenja.

Datum objave članka: 1. 9. 2015.