Homeopatijom do zdravlja

Posljednjih desetak godina u Hrvatskoj se sve više govori i piše o homeopatskom liječenju, premda se u Europi i diljem svijeta uspješno primjenjuje već više od dva stoljeća.

Premda korijene vuče iz starih kultura, posebice Grčke, njezin nastanak zahvaljujemo njemačkom liječniku Christianu Friedrichu Samuelu Hahnemannu (1755. - 1843.). Homeopatija je grana komplementarne medicine, a spada u područje cjelovitog (holističkog) pristupa životu i zdravlju, što znači da čovjeka promatra kao fizičku, emocionalnu i mentalnu cjelinu. Naziv joj potječe od grčkih riječi homoion = slično i pathos = patnja, zbog njezina temeljnog načela da se slično liječi sličnim.

Homeopatsko liječenje uobičajeno je u zapadnim zemljama, primjerice u Njemačkoj i Velikoj Britaniji, gdje je ravnopravno uključeno u zdravstveni sustav. U Velikoj Britaniji postoje i bolnice koje liječe isključivo homeopatski (pod pokroviteljstvom kraljevske obitelji). To je razlog čestog korištenja homeopatije u liječenju, osobito djece. Prema dostupnim podacima, u Francuskoj gotovo polovica liječnika primarne zdravstvene zaštite istodobno prakticira klasičnu i homeopatsku medicinu, a u Njemačkoj to čini svaki peti liječnik.

Kod nas je takav sustav liječenja još u začetku. Bolesnici i liječnici o homeopatiji znaju vrlo malo i uglavnom je ne koriste. Prednost homeopatskog liječenja može se svesti u nekoliko bitnih činjenica.
Nema nuspojava, interakcija s drugim lijekovima niti kontraindikacija. Uz to, jedno od temeljnih načela u homeopatiji je unitas remedii (primjena jednog lijeka), tj. minimalnom količinom lijekova riješiti većinu bolesnikovih tegoba. Priznat ćete da je kod primjene klasičnih (alopatskih) lijekova situacija posve drukčija. Moglo bi se reći da liječeći neku bolest (a ne čovjeka) alopatski lijek izaziva druge tegobe koje mogu bolesnika više ometati negoli temeljna bolest.

Nadalje, primjena homeopatskih lijekova je individualizirana, prilagođena svakom bolesniku, za razliku od klasične medicine, gdje se različitim bolesnicima s istom bolešću daju uglavnom isti lijekovi (otud tvrdnja da se liječi bolest, a ne bolesnika). Cilj homeopatskog tretmana je jačanje obrambenog sustava i vraćanje harmonije. Za potpunu ravnotežu (homeostaza) na fizičkoj razini potrebna je emocionalna i mentalna ravnoteža.

Homeopatski lijekovi isključivo su prirodnog podrijetla. Najveći broj njih dobiven je iz mineralnog, biljnog, a potom i životinjskog svijeta. Među anorganskim tvarima nalazimo metale (poput zlata, žive ili cinka) i nemetale (poput srebrnog nitrata i natrij klorida). Organska kemija osigurava spojeve kompleksne prirode (grafit, nitroglicerin). Cijele biljke ili njihovi dijelovi (list, korijen, sjeme) koriste se u svježem ili sušenom obliku. Spektar biljaka kreće se od uobičajenih (ciklama), preko poznatih medicinskih biljaka (arnika, kamilica), sve do otrovnih (belladonna). Životinjski svijet osigurava cijeli spektar homeopatskih supstancija: insekti (pčele, španjolska mušica), morske životinje (morska spužva, sipa) i otrov raznovrsnih zmija. Koriste se cijeli ili njihovi dijelovi, uključujući i organske supstancije.

Proizvodnja homeopatskih lijekova podložna je homeopatskoj farmakopeji (skup propisa neke države o načinu proizvodnje lijekova). Danas materija medika (lista relevantnih homeopatskih lijekova) sadrži više od 2000 različitih preparata.

Mehanizam djelovanja homeopatskog lijeka zasad je nepoznat. Međutim, sigurno je da lijek dovodi do ozdravljenja i općeg boljeg osjećanja. Znanstveno istraživanje homeopatskog učinka potvrdilo je statistički značajnu učinkovitost u mnogim bolesnim stanjima, ali kako se događaju te promjene, ostao je misterij. U najnovijim znanstvenim istraživanjima francuski virolog prof. Luc Montagnier, dobitnik Nobelove nagrade 2008. te jedan od otkrivača virusa HIV-a (uzročnik AIDS-a), i njegova skupina istraživača objavili su rezultate serije vrlo ozbiljnih eksperimenata istražujući elektromagnetska svojstva jako razrijeđenih otopina biološkog materijala. Ta studija daje značajan doprinos homeopatiji utemeljenoj na dokazima (Evidence Based Homeopathy).

Poznato je da neki klasični lijekovi nepovoljno utječu na homeopatske, umanjujući njihovu učinkovitost. U tu skupinu spadaju visoke doze hormona (osobito kortikosteroidi), jake psihoaktivne supstancije (neki lijekovi koji se koriste u psihijatriji), antibiotici, snažni analgetici (jer prikrivaju jasnoću kliničke slike) te imunosupresori i imunomodulatori (jer neposredno i snažno utječu na djelovanje imunosnog sustava). Uz to, neke supstancije nepovoljno djeluju i na homeopatske lijekove, poput mentola (u pastama za zube, čajevima, žvakaćim gumama, bombonima, antireumatskim kremama), kamfora (antireumatske kreme) i kofeina (jaka crna kava).

Kako biste doznali više o homeopatskom liječenju pojedinih bolesti ili stanja u kojima je narušena ravnoteža vašeg tijela, otvorite ilustrirani priručnik za bolje snalaženje u homeopatskom liječenju u kući pod naslovom "Homeopatijom do zdravlja". Napisao ga je prof. dr. sc. Darko Ropac, redovni sveučilišni profesor preventivne medicine na Medicinskom fakultetu i redovni član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske s višegodišnjim praktičnim iskustvom u homeopatskom liječenju. Kao klasični medicinar priredio je priručnik po svim kriterijima standardnog priručnika za liječenje u kući.

Nakon uvoda, u kojem ćete doznati više o osnovama homeopatskog liječenja, slijede poglavlja po organskim sustavima i disfunkcijama. Detaljno su obrađene teme koje se odnose na bolesti i stanja srca i krvnih žila, spolnosti i plodnosti, alergija, dišnog, probavnog i mokraćnog sustava, sustava za kretanje, kože, kose i noktiju, očiju, usta, uha, grla i nosa, mozga i živčanog sustava, duševnog aspekta ličnosti, infekcija, dječjih bolesti i hormonalnih poremećaja. Na kraju knjige u dodatku obrađene su praktične teme koje se odnose na primjenu homeopatije na godišnjem odmoru, u sportu, tijekom trudnoće i porođaja, te kod bolesnika koji su podvrgnuti kemoterapiji ili radioterapiji. Dat je pregled kombiniranih homeopatskih lijekova koje ćete naći u našim ljekarnama, a koji se mogu primijeniti kao prva pomoć za samostalno liječenje nekih zdravstvenih tegoba. Napokon, autor predlaže prikladnu kućnu homeopatsku ljekarnu za kvalitetno liječenje različitih bolesti.

Na 243 stranice obrađuju se 132 bolesti ili stanja kod kojih se može primijeniti homeopatsko liječenje. Svaku bolest autor objašnjava, potom ukratko opisuje klasično liječenje te detaljno homeopatsko liječenje. Pritom navodi homeopatske remedije koje se mogu koristiti za liječenje, uz specifičnosti za primjenu upravo tog lijeka. Na taj način spomenuto je 165 homeopatskih remedija čiji se abecedni popis, uz indikacije, nalazi na kraju knjige.

Po svemu sudeći, ovaj priručnik bit će koristan dio vaše kućne knjižnice i omogućiti vam bolje razumijevanje bolesti i homeopatskog liječenja.