Koliko je treptanje važno

Bolesti i stanja / Vidni sustav prim. dr. sc.   Igor Petriček dr. med., spec. oftalmolog

Treptanje je fiziološka funkcija sa svrhom razmazivanja suznog filma po površini oka, vlaženja rožnice, uklanjanja mikročestica prašine i ujedno refleksna zaštita od stranog tijela koje se približava oku, zaštita od jarkog svjetla itd.

Zaštitna funkcija treptanja

Svi mi svakodnevno trepnemo od tri do 15 tisuća puta, i o tome uglavnom uopće ne razmišljamo. No, zašto trepćemo i čemu služi treptanje? Kako izgleda proces treptanja i što ga ometa? I na kraju, što se događa kad treptanje nije odgovarajuće?

Treptanje je fiziološka funkcija sa svrhom razmazivanja suznog filma po površini oka, a time i vlaženje rožnice, zatim uklanjanja mikročestica prašine koje padnu na oko, a to je i refleksna zaštita od stranog tijela koje se približava oku, zaštita od jarkog svjetla i tako dalje. Bez treptanja površina oka vrlo bi se brzo osušila, a vid posve zamutio.

Treptanje je najčešće nesvjesni refleks koji se prenosi putem trigeminalnog živca. Izaziva ga podražaj površnih živaca u rožnici i spojnici oka (konjunktivi) zbog isušivanja, mehaničkog podražaja ili promjene topline površine oka. Treptaj nastaje i kao reakcija na jarko svjetlo.

Treptati možemo i (polu)svjesno, najčešće u sklopu mimike lica, kad spada u govor tijela i šalje određeni signal okolini.

O kompletnom treptaju govorimo kad se vjeđni rasporak u cijelosti zatvori, a o djelomičnom kad se vjeđe ne spoje pri treptaju. Većina treptaja je djelomična.

Treptaj traje oko 0,1 sekundu, pri čemu se najveći dio pokreta odnosi na mišić gornje vjeđe, a mnogo manje donje. Pokret nije samo vertikalan, nego je djelomice usmjeren i prema nosu, s ciljem tjeranja suza prema otvorima suznih kanalića koji se nalaze na unutarnjem rubu obiju vjeđa. Otvaranje oka traje oko 0,2 sekunde, pri čemu se pokreti ponavljaju u obrnutom smjeru.

Što utječe na učestalost treptanja

Povećani vidni zahtjevi

Prosječna osoba trepne od tri do 15 puta u minuti, što nam pokazuje koliko može varirati učestalost treptanja od osobe do osobe. Tako se od prosječnog treptanja 15 puta u minuti, ono može prorijediti na samo pet do osam puta u minuti prilikom rada na računalu ili tijekom vožnje, ili čak na samo jedan do tri treptaja prilikom obavljanja preciznih radnji (npr. operacija, mikroskopiranje i slično). Ako se osoba takvim radnjama bavi nekoliko sati, a danas je rad za računalom praktički svakodnevan, površina oka ne vlaži se suzama na odgovarajući način, pa dolazi do iritacije oka.

Zašto rjeđe trepćemo prilikom rada na računalu ili tijekom vožnje? Acosta i Wallace pokazali su da sušenje površine oka ventilatorom pri radu za računalom uopće nije utjecalo na učestalost treptanja. Osobe su i dalje treptale od 20 do 40 posto rjeđe nego inače. Na osnovi takvih istraživanja McMonnies je iznio hipotezu da rjeđe treptanje nije posljedica manjeg podražaja površine oka, i posljedično rjeđe potrebe za treptanjem, nego centralne kortikalne supresije - vizualno zahtjevni zadaci, potreba za preciznim praćenjem, primjerice zaslona računala ili operacije sprječavaju refleks treptanja, koji na djelić sekunde zamuti vid.

Određene bolesti

Također mogu utjecati na rjeđe treptanje. Poremećaj inervacije površine oka, kao posljedica upale (herpes) ili operativnih zahvata (npr. LASIK - laserska korekcija dioptrije), utječe na smanjenje refleksa treptanja. To smanjuje indeks zaštite oka i dovodi do simptoma suhog oka. I druge neurološke bolesti mogu utjecati na smanjenje refleksa treptanja, no one su srećom relativno rijetke.

Utjecaj na vidnu oštrinu

Prilikom treptanja vjeđe razmazuju suzni film po površini oka, koji neposredno nakon ponovnog otvaranja oka još nije u potpunosti pravilan i gladak, nego takvim postaje tek nakon oko pet do sedam sekundi. Do tada vid nije idealan, a desetak sekundi od stvaranja idealno pravilnoga suznog filma on se isušuje i puca, pa vid opet postaje mutan. Stoga osobe s poremećajem suznog filma ("suho oko"), ovisno o treptanju, imaju bitno veće oscilacije vidne oštrine nego ostali. Vrlo često dolaze na pregled jer smatraju da im naočale nisu dobre. No, ako je vid u načelu dobar na početku čitanja, rada na računalu ili gledanja televizora, a potom se muti, riječ je o mutnom vidu zbog smanjene učestalosti treptanja, a ne loših naočala.

Abelson je u praksu uveo pojam indeks zaštite oka (Ocular Protection Index OPI). Formula za izračunavanje je OPI = (treptaj/min):(60/TBUT), što u praksi znači da osoba mora trepnuti prije nego što suzni film postane neodgovarajući na površini oka, a mjeri se testom pucanja suznog filma (TBUT). OPI veći od jedan smatra se urednim, a manji od jedan upućuje na neodgovarajuću zaštitu površine oka i isušivanje.

Suho oko

Površina oka mora se odgovarajuće vlažiti suzama. Ako to nije slučaj, slijedi poremećaj koji nazivamo suho oko, pri čemu se najčešće misli na smanjeno lučenje suza, a zaboravlja na važnost treptanja za razmazivanje suza po površini oka. Suze mogu potpuno odgovarati po sastavu i količini, no ako se treptanjem dovoljno često ne raspodjeljuju po oku, površina oka se isušuje i javlja se simptom suhog oka - osjećaj žarenja, suhoće, pijeska u očima, ali i refleksnog suženja zbog iritacije površine oka.

Još jedna važna funkcija treptanja je pumpanje masti iz žlijezda u vjeđama na površinu oka u suzni film. Suze nisu samo voda koja se luči u suznoj žlijezdi. Masni dio suznog filma presudan je za sprječavanje isušivanja vodene komponente i prelijevanja suze preko ruba vjeđa. Kad rjeđe trepćemo, na površinu oka pumpa se manje masti, pa nastaje najčešći simptom rjeđeg treptanja kod mlađih osoba - suženje.

Kontaktne leće - strano tijelo

Svi nositelji kontaktnih leća, prije svega mekih, znaju da je treptanje od presudne važnosti za udobnost nošenja leća i vidnu oštrinu. Kontaktne leće strano su tijelo na površini oka koje smanjuje osjetljivost rožnice (hipestezija) i refleksni podražaj za treptanje, zbog čega nositelji mekih kontaktnih leća rjeđe trepću, a to može izazvati iritaciju pri nošenju leće.

Drugi problem je potreba za vlaženjem leće suzama. Neposredno nakon treptaja meka leća se navlaži suzama, a vid je najoštriji. Kako prolaze sekunde nakon treptaja, leća se isušuje i zamućuje. To je posebno uočljivo potkraj dana, kad se na leći nakupe bjelančevine iz suza (zato se meke leće i moraju čistiti u otopini preko noći), koje, kad se osuše, bitno utječu na vidnu oštrinu.

Sve navedeno u načelu je neizbježno pri nošenju mekih kontaktnih leća. Zato je prilikom propisivanja leća važno skrenuti pozornost pacijentu da će mu, ovisno o treptanju, vid varirati više nego s naočalama i da će to biti izraženije potkraj dana.

Kako si pomoći

Nesporno je da povećani vidni zahtjevi smanjuju učestalost treptanja, što je najuočljivije pri duljem radu na računalu ili gledanju televizije, kad se trepće čak i do pet puta rjeđe. Kod mlađih osoba to se najčešće manifestira suženjem očiju, a kod starijih kao osjećaj pijeska i mutniji vid. Nositelji mekih kontaktnih leća još su osjetljiviji.

Stanje dodatno komplicira i utjecaj otvorenosti vjeđnog rasporka. Kad gledamo prema gore, oko je otvorenije, pa je i veća površina izložena isušivanju. Pri pogledu prema dolje površina oka je i do četiri puta manje izložena isušivanju. Svatko se u to može sam uvjeriti ako pogleda prema gore i poslije prema dolje, te u sebi broji koliko dugo može izdržati bez treptanja - to može biti i deset puta dulje pri pogledu prema dolje.

Svjesno češće treptanje gotovo je nemoguće, iako mnogi liječnici to preporučuju. Nakon nekog vremena svi mi na to jednostavno zaboravimo, jer je treptanje ipak u osnovi nesvjesna radnja. Stoga je potrebno što više prilagoditi uvjete okoline:

  • položaj zaslona računala spustiti na oko 20 stupnjeva ispod razine pogleda - time je oko manje otvoreno i manje se isušuje;
  • povremeno blago izmasirati zatvorene oči kružnim pokretima dlanom - time se istiskuju lipidi iz žlijezda u vjeđama, što smanjuje isparavanje suza i suženje oka;
  • ako ništa drugo ne pomaže, povremeno ukapavati umjetne suze koje rehidriraju površinu oka;
  • smanjiti strujanje zraka - ventilator na radnom mjestu ili u vozilu nikako ne usmjeravati prema očima;
  • izbjegavati prostore sa suhim zrakom (klimatizacija) ako je ikako moguće, jer to dodatno isušuje površinu oka;
  • ako se nose meke kontaktne leće, a javljaju se simptomi iritacije, pokušati prijeći na leće s manjim postotkom vode koje će površinu oka manje isušivati.
Datum objave članka: 1. 12. 2016.
izdvojeni proizvodi