Problem o kojem se nerado govori

Bolesti i stanja / Opća medicina Dubravka Popović dr. med.  /  Martina Bedenicki dr. med. vet.

Hemoroidi češće zahvaćaju starije od 45 godina, no to nije pravilo, s obzirom na to da danas sve više problema imaju i mlađe osobe

Hemoroidi su najčešća bolest u analnoj regiji koja muči čovječanstvo od davnina. U današnje vrijeme sve su veći problem kod velikog broja ljudi i slobodno se može reći da su pošast modernog doba, o kojoj se i dalje vrlo malo govori. Svi koji su imali iskustva s hemoroidima znaju da mogu biti neugodan, vrlo bolan i dugotrajan problem. Iako nisu opasni po život, izazivaju smetnje, ograničavaju i opterećuju te narušavaju kvalitetu života.

S hemoroidima se barem jednom u životu susreće od 50 do 85 posto ljudi. Češće zahvaćaju populaciju stariju od 45 godina, no to nije pravilo, s obzirom na to da danas sve više problema s hemoroidima imaju i mlađe osobe. Žene i muškarci jednako su skloni razvoju hemoroida, s tim da su posebno česti kod trudnica, ali ipak najčešće kao privremeni problem.

Spužvasti jastučići ispunjeni krvlju

Hemoroidalni čvorići u normalnim okolnostima sudjeluju u kontroli kontinencije, naročito tekuće stolice i vjetrova. Prekriveni su sluznicom koja posjeduje osjetno tkivo koje nam omogućava razlikovanje formirane stolice, tekuće stolice i vjetrova. Često se opisuju kao proširene vene anusa i rektuma, a zapravo su nabrekle krvne žile (žile u tom području nemaju mišićnu stijenku), pa se opisuju i kao spužvasti jastučići ispunjeni krvlju.

Točan uzrok nastanka hemoroida nije poznat, no smatra se da nekoliko čimbenika pogoduje njihovu razvoju:

  • genetska predispozicija - slabije vezivno tkivo u organizmu, pa tako i stijenci vena;
  • opstipacija - pritisak na debelo crijevo i rektum;
    naprezanje prilikom defekacije;
  • nedovoljna fizička aktivnost (dugotrajno sjedenje ili stajanje);
  • kronična stanja - oboljenja srce i jetre, sklonost proširenim venama, niski tlak;
  • trudnoća - dokazano je da 40 posto žena u trudnoći ima problema s hemoroidima, nastanku kojih pridonose hormonske promjene koje izazivaju pojačan protok krvi u zdjeličnim organima i dovode do opuštanja. Pritisak stvara i fetus. Tijekom trudova stanje se može pogoršati zbog dodatnog pritiska na rektalno područje;
  • starenje - učestalost se povećava s godinama;
  • prehrana s premalo vlaknaste hrane;
  • pretilost - uzrokuje povišeni tlak u trbuhu koji se prenosi na hemoridalni pleksus;
  • veliki fizički napor - npr. učestalo dizanje teških tereta;
    pojačana iritacija - npr. zbog prekomjerne upotrebe laksativa.

Simptomi u skladu sa stupnjem razvoja

S obzirom na smještaj i stupanj razvoja, hemoroide dijelimo u tri kategorije:

  • unutarnji hemoroidi - razvijaju se unutar anusa i ne izazivaju bol jer je u tom području sluznica anusa neosjetljiva. U njihovu razvoju razlikujemo četiri stupnja:
    • stupanj I - mali početni hemoroidi koji ne ispadaju iz analnog otvora, povremeno krvare nakon stolice i izazivaju svrbež;
    • stupanj II - nakon napinjanja ili nakon stolice hemoroidi ispadaju iz anusa, ali se potom spontano povlače unutra. U ovom stupnju razvoja javljaju se krvarenje nakon stolice, svrbež i pečenje, a čvorići se mogu napipati na anusu;
    • stupanj III - hemoroidi su stalno vani, ali se mogu vratiti u analni kanal. Simptomi su krvarenje nakon stolice, svrbež i pečenje. U ovom stupnju mogu se javiti i vanjski hemoroidi u obliku kožnih privjesaka;
    • stupanj IV - hemoroidi su stalno vani i ne mogu se vratiti natrag u analni kanal. Javljaju se krvarenje, bol i nelagoda. Obično su popraćeni i vanjskim hemoroidima;
  • vanjski hemoroidi - smješteni su uz vanjski dio anusa i prekriveni vrlo osjetljivom kožom. U nekom od hemoroidalnih čvorova može se stvoriti ugrušak u hemoroidalnim venama, zbog čega se stvara oteklina, koja dovodi do rastezanja kože oko analnog otvora, što izaziva bol. Mogu se napipati kao tvrda i bolna izbočina koja može krvariti ako pukne;
  • intermedijarni hemoroidi - prisutni su povećani unutarnji i vanjski hemoroidi, bez jasna prijelaza jednog tipa u drugi.

Iako mnoge osobe imaju problema s hemoroidima, nemaju svi izražene simptome. No, ako su izraženi, mogu se manifestirati kao:

  • svrbež i pečenje - nastaju zbog zadržavanja i sušenja stolice oko anusa, zbog čega koža u tom dijelu zadeblja jer nije dobro hidrirana. U tom slučaju ljudi još više pretjeraju s higijenom, perući analno područje i nekoliko puta na dan, najčešće sapunom, što još više isušuje kožu;
  • osjećaj punoće - unutarnji hemoroidi u početku uzrokuju osjećaj punoće u anusu, odnosno osjećaj kao da je nakon stolice nešto zaostalo;
  • bol - može biti toliko jaka da osobu onesposobi za rad. Nastaje zbog stvaranja ugrušaka zbog kojih se hemoroidi povećaju i stvaraju bolne otekline oko anusa, koje dodatno rastežu kožu;
  • krvarenje - na početku i na kraju defekacije pojavi se svijetlo crvena krv, koju nalazimo na površini stolici, no nije pomiješana s njom.

Isključiti moguće druge uzroke krvarenja

Kako krvarenje može biti simptom i nekih drugih bolesti gastrointestinalnog sustava, uzimanje detaljne anamneze uz klinički pregled od važnosti su za postavljanje ispravne dijagnoze.

Sam pregled je bezbolan i kratko traje. Najprije se obavlja vanjski pregled (inspekcija) perianalne regije, jer se već na taj način mogu uočiti promjene. Slijedi digitorektalni pregled, to jest pregledavanje završnog dijela debelog crijeva kažiprstom, kako bi se okvirno isključilo ili potvrdilo postojanje nekih drugih patoloških tvorbi koje mogu biti prisutne u toj regiji.

Kod unutarnjih hemoroida katkad je potrebno napraviti dodatne pretrage:

  • anoskopiju (pretraga kojom se vizualizira unutrašnjost anusa, tj. završnog dijela rektuma, što omogućuje točnu lokalizaciju povećanih hemoroidalnih čvorova i promjena na njima);
  • rektoskopiju (pretraga kojom se vizualizira rektum, tj. završni dio debelog crijeva);
  • kolonoskopiju (pretraga kojom se vizualizira unutrašnjost debelog crijeva cijelom njegovom duljinom);
  • irigografiju (ako kolonoskopija nije moguća; rentgensko snimanje debelog crijeva nakon što se popije kontrast).

PROPOLIS - DJELOTVORNO PRIRODNO SREDSTVO U LIJEČENJU HEMOROIDA

Čovjek od davnina poznaje i koristi sve što mu priroda nudi, a naročito prirodni pčelinji proizvod - propolis (pčelinja smola). U prijevodu s grčkog jezika, propolis znači "obrana grada", što itekako ima smisla ako znamo da propolis pčelama služi kao građevni materijal za zatvaranje pukotina i rupa u košnici, te ih štiti od vlage, vjetra i kukaca.
Propolis su koristili još stari Egipćani, Arapi, Grci i Rimljani u medicinskim obredima, dakle znatno prije nego što su znanstveno potvrđena njegova ljekovita svojstva – antibakterijska, antivirusna, antifungalna, antiflamatorna, antitumorska, antioksidativna itd. Učinci propolisa širokog su spektra, što se može zorno vidjeti u prevenciji i liječenju npr. hemoroida – popolis u kombinaciji s tinkturom kamilice (protuupalno djelovanje) smanjuje upalu i nadraženost sluznice debelog crijeva, uklanja bol te smanjuje krvarenje, pečenje i svrbež.

Sami od sebe neće nestati

Iako se u pojedinim slučajevima hemoroidi mogu povući sami od sebe, ipak ih u većem broju slučajeva treba liječiti, i to ovisno o stupnju njihova razvoja.

U liječenju prvog i eventualno drugog stupnja hemoroida pristup je konzervativan, a svodi se na smanjenje simptoma i uključuje sljedeće mjere:

  • pravilnu prehranu - što više voća, povrća, žitarica i hrane bogate vlaknima;
  • povećan unos tekućine - minimalno osam do 10 čaša vode dnevno;
  • mineralnu vodu obogaćenu magnezijem, kompote i negazirane sokove;
  • regulaciju stolice;
  • zbjegavanje žestokih začina, alkohola i težih fizičkih napora;
  • higijenu analne regije - pranje analnog područja nakon stolice, blagim sredstvima bez sapuna;
  • mlake kupke - izbjegavati vruće kupke jer pogoduju širenju upale i krvarenju;
  • upotrebu antihemoroidalnih pripravaka (masti) s biljnim ekstraktima i propolisom, koji nisu agresivni i djeluju antiseptički i protuupalno.

Liječenje hemoroida trećeg i četvrtog stupnja katkad može biti konzervativno, iako je najčešće potreban kirurški zahvat, nakon kojeg oporavak može trajati i do mjesec dana. Poslije operativnog zahvata bolesnik svakako mora jesti laganu hranu, regulirati stolicu i po potrebi uzimati analgetike.

Datum objave članka: 1. 10. 2012.