Tuberkuloza - javnozdravstveni problem i u 21. stoljeću

Bolesti i stanja / Opća medicina Božica Ban dr. med., spec. epidemiolog

Nastavi li se širenje rezistentnog oblika tuberkuloze, epidemija klasične tuberkuloze mogla bi biti zamijenjena novom

Kroz stoljeća na prvome mjestu liste zaraznih bolesti

Svjetski dan tuberkuloze obilježava se 24. ožujka, na dan kad je 1882. godine Robert Koch  objavio da je otkrio uzročnika tuberkuloze. Njemu u čast ta bakterija (Mycobacterium tuberculosisi) nazvana je Kochov bacil.
 
Tuberkuloza, zarazna bolest uzrokovana bakterijom Mycobacterium tuberculosis, kroz stoljeća je bila na prvome mjestu liste zaraznih bolesti. Pisani tragovi o njoj postoje u svim poznatim civilizacijama. U mjestu Alit-Yam, na izraelskoj obali Sredozemnog mora, pronađene su kosti majke i djeteta stare 9000 godina, na kojima su otkriveni konzervirani ostaci stanica bakterije, uzročnika tuberkuloze. Znakovi tuberkuloze pronađeni su i na egipatskim mumijama.
 
Povijest tuberkuloze seže u daleku prošlost ljudskog roda a naglo širenje bolesti zabilježeno je u srednjem vijeku. Od tuberkuloze su bolovale mnoge poznate osobe: Goethe, Moliere, Kafka, Chopin, August Šenoa, S. S. Kranjčević, A. G. Matoš, I. G. Kovačić i mnogi drugi.

Nažalost nije samo bolest prošlosti

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svake godine od tuberkuloze oboli oko devet milijuna ljudi, a dva milijuna godišnje (5000 dnevno) umire. Pretpostavlja se da je danas uzročnikom tuberkuloze zaražen svaki treći čovjek u svijetu, a svaka neliječena osoba oboljela od tuberkuloze zarazi 10 do 15 osoba u svojoj okolini.
 
Najviše stope novooboljelih osoba su u Africi i nekim azijskim zemljama, a u Europi su najviše pogođene zemlje bivšega Sovjetskog Saveza i Rumunjska. „Ako tome dodamo da je tuberkuloza ujedno i glavni uzrok smrti povezanih s antimikrobnom rezistencijom te vodeći uzrok umiranja HIV pozitivnih osoba, onda je jasno zašto tuberkuloza još uvijek pripada vodećim javnozdravstvenim prioritetima u svijetu.“ poručuju iz Svjetske zdravstvene organizacije

Kapljični put prijenosa

Tuberkuloza se prenosi kapljicama koje oboljela osoba oslobađa u okolinu kašljanjem, kihanjem, govorom ili pjevanjem. Sitne kapljice brzo se suše, a najmanje mogu ostati u zraku i po nekoliko sati.
 
Tuberkuloza se ne prenosi lako kao druge bolesti koje se šire kapljičnim putem. Stoga se zaraziti može osoba koja je u bliskom i dugotrajnom kontaktu s oboljelom osobom, i to udisanjem zraka u kojem lebde uzročnici tuberkuloze. Zarazni su samo bolesnici koji boluju od plućne tuberkuloze i tuberkuloze grkljana. Ostali klinički oblici tuberkuloze, primjerice bubrega, kosti, kože i dr., nisu zarazni, osim u iznimnim slučajevima.

Pritajena infekcija

Već je rečeno kako se pretpostavlja da jedna osoba oboljela od tuberkuloze zarazi oko 10 do 15 osoba. Međutim, neće sve zaražene osobe oboljeti od tuberkuloze. Hoće li od primarne infekcije nastati aktivna bolest, ovisi o veličini infektivne doze (količini udahnutih uzročnika), o vremenu izloženosti  te obrambenim snagama zaražene osobe.
 
Oko 90 posto zaraženih osoba imat će u plućima uzročnike koji nisu aktivni (tzv. spavajući bacili). Osobe s latentnom (pritajenom) tuberkuloznom infekcijom nemaju nikakve simptome, ne osjećaju se bolesno i ne mogu zaraziti osobe u svojoj okolini. Infekcija se dokazuje tuberkulinskim testom i posebnim krvnim pretragama. 
 
Mnogi ljudi latentnom tuberkuloznom infekcijom neće nikad oboljeti od tuberkuloze: bakterija će kod njih ostati inaktivna cijelog života i neće uzrokovati bolest. Međutim, kod osoba s oslabljenim imunosnim sustavom, bakterija postaje aktivna, razmnožava se u tijelu i uzrokuje bolest.

Aktivna bolest

Oko pet do 10 posto zaraženih osoba oboljet će od tuberkuloze. Neki ljudi razbole se ubrzo nakon infekcije (unutar nekoliko tjedana), prije nego što je imunosni sustav bakteriju „stavio pod kontrolu“. Drugi se mogu razboljeti i nekoliko godina nakon infekcije. To se najčešće događa u slučaju iscrpljenosti ili nekih drugih stanja, poput šećerne bolesti, zloćudnih bolesti, kroničnih bolesti bubrega, transplantacije organa, AIDS-a, terapije kortikosteroidima, pretjerane konzumacije alkohola i cigareta, pothranjenosti i slično. Novorođenčad i mala djeca posebno su osjetljiva kategorija zbog slabosti imunosnog sustava.
 
Uzročnik tuberkuloze postaje aktivan kad imunosni sustav ne može zaustaviti njegov rast. Tada se počinje razmnožavati, napadati i razarati tkivo. Tuberkuloza najčešće zahvaća pluća, ali može zahvatiti i druge dijelove tijela: bubrege, limfne čvorove, kosti, kožu, crijeva i ovojnice raznih organa (srca, pluća, mozga, trbušnih organa), a simptomi ovise o lokalizaciji.
 
Plućna tuberkuloza može uzrokovati simptome kao što su kašalj koji traje dulje od tri tjedna, bolovi u prsima i iskašljavanje krvi. Od ostalih simptoma aktivne tuberkuloze možemo spomenuti opću slabost i malaksalost, gubitak apetita i tjelesne težine, povišenje tjelesne temperature i noćno znojenje.

Dijagnostički standardi

Zlatni standard za dijagnozu aktivne tuberkuloze je dokaz bakterija Mycobacterium tuberculosis iz bolesničkog materijala (iskašljaja, aspirata bronha, mokraće i dr.) mikroskopski i kultivacijom.
 
Uvedene su i nove metode molekularne dijagnostike (PCR) za dokazivanje mikobakterija u bolesničkom materijalu i za genotipizaciju u svrhu identifikacije i diferencijacije mikobakterija. Rentgenska snimka pluća često pokazuje specifične promjene koje upućuju na tuberkulozu.
 
Za dijagnozu latentne tuberkulozne infekcije ranije se koristilo tuberkulinsko testiranje (PPD). Nedostaci tog testa su što može biti lažno negativan kod imunokompromitiranih osoba (HIV pozitivni, bolesnici na imunosupresivnim lijekovima), osoba koje su nedavno imale tuberkuloznu infekciju, djece mlađe od šest mjeseci itd. PPD test je pozitivan i kod osoba koje su primile BCG cjepivo.
 
Nedavno su razvijeni novi krvni testovi - interferon-gamma release assays - za identifikaciju latentnih infekcija (QuantiFERON-TB) na koje ranije BCG cjepivo nema utjecaja.

Šestomjesečni režim liječenja

Polovicom 20. stoljeća otkriveni su lijekovi za uspješno liječenje tuberkuloze. Danas je u 127 država svijeta uvedena takozvana direktno opservirana terapija (DOTS), koja se temelji na aktivnom traženju oboljelih i njihovu liječenju.
 
Tuberkuloza se liječi šestomjesečnim režimom: prva dva mjeseca četirima različitim antituberkuloticima, a zatim tijekom četiri mjeseca dvama antituberkuloticima.

Obvezno cijepljenje

Djeca rođena u rodilištu u Republici Hrvatskoj cijepe se protiv tuberkuloze (BCG), a ostala do navršenih dva mjeseca starosti. Djeca koja nisu cijepljena do navršenih dva mjeseca starosti moraju se cijepiti najkasnije do navršene prve godine života.
 
Cjepivo protiv tuberkuloze pomaže u zaštiti od tuberkuloze u djetinjstvu, ali će kasnije izgubiti malo svoje djelotvornosti. Iako ne sprječava infekciju uzročnikom tuberkuloze, u većini slučajeva pojačane obrambene snage organizma će uzročnika nadzirati i uništiti, te tako spriječiti nastanak bolesti.

Novi izazovi i prijetnje – tuberkuloza otporna na lijekove

Nakon otkrića lijekova za uspješno liječenje tuberkuloze polovicom 20. stoljeća, postupno se smanjivao broj oboljelih i umrlih od tuberkuloze, zbog čega se smatralo da je tuberkuloza pobijeđena bolest. Međutim, potkraj osamdesetih godina 20. stoljeća, najrazvijenije zemlje zapadnog svijeta zabilježile su porast broja oboljelih od tuberkuloze, najviše među korisnicima narkotika. U to vrijeme otkriven je i novi virus HIV, koji uzrokuje tešku bolest AIDS (Acquired immunodeficiency sindrom – Sindrom stečenog nedostatka imuniteta), koja smanjuje otpornost organizma i povećava sklonost infekcijama.
 
U međuvremenu se pojavio i novi problem - multirezistentna tuberkuloza (MDR-TB), uzrokovana bakterijskim sojem otpornim na barem dva od šest glavnih antibiotika koji se koriste tijekom prvih šest mjeseci liječenja.
 
Godine 2006. u 37 zemalja svijeta pojavio se još teži oblik tuberkuloze - tuberkuloza izvanredno otporna  na lijekove (XDR-TB / Extremely Drug Resistant Tuberculosis), koja je otporna i na drugu liniju antibiotika za liječenje tuberkuloze.
 
Kako je došlo do pojave takve izuzetne otpornosti? Ako se pacijent ne liječi odgovarajućim lijekovima, ako ih ne uzima u dovoljnoj koncentraciji i dovoljno dugo, neke bakterije će preživjeti i razviti otpornost. Uz to što je vrlo teško liječiti pacijente oboljele od ovih oblika tuberkuloze, problem je i visoka cijena liječenja. Liječenje MDR-a i XDR-TB-a može biti i do sto puta skuplje od liječenja obične tuberkuloze. Izuzetno se teško liječi, traje nekoliko godina i ima puno nuspojava. Osim toga, osobe oboljele od XDR-TB-a mogu godinama zaražavati ljude oko sebe te su svojevrsna „vremenska bomba“.
 
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje oko 450.000 ljudi u svijetu oboli od MDR-a, a 40.000 od XDR-TB-a.
 
Može se zaključiti da, ako se nastavi širenje ovog oblika tuberkuloze, sadašnja epidemija klasične tuberkuloze mogla bi biti zamijenjena epidemijom XDR-TB-a, koja je praktički otporna na sve lijekove. To bi nas moglo vratiti u  eru prije antibiotika.
 
XDR-TB je vrlo zarazan oblik bolesti koji se prenosi zrakom, a zbog sve brojnijih putovanja i globalizacije, sve je veća mogućnost da se bilo tko zarazi tim sojem!

Datum objave članka: 22. 3. 2019.
izdvojeni proizvodi