Iscrpljujuće za imunitet

Čitajući o imunitetu, vrlo često nailazimo na pojmove "štit od bolesti" ili "mehanizam obrane organizma". Iako to isprva zvuči jednostavno, riječ je o vrlo složenom i zahtjevnom području koje imunitet definira kao sposobnost organizma da se brani od nepoželjnih vanjskih utjecaja i njihovih produkata, kao i od autoimunih procesa usmjerenih na vlastite stanice. Svi dijelovi tog mehanizma obrane, to jest sustav svih organa koji nas štite od bolesti, nazivaju se imunosnim sustavom. Svaka molekula koju naš imunosni sustav registrira zove se antigen.

Imunosni sustav u tijelu široko je rasprostranjen. Prvu liniju obrane organizma čini urođeni imunitet, u slučaju kojeg nije potreban kontakt sa stranom tvari (antigenom) kako bi se aktivirao. Temelj ove vrste imunosti čine koža i sluznice, fizičke barijere prodoru stranog agensa. Stečena imunost razvija se u kontaktu s uzročnicima bolesti. Da bi se razvila, potrebno je neko vrijeme. Visoko je specifična za pojedini antigen jer u kontaktu s njim dolazi do stvaranja specifičnih antitijela (npr. nakon zaraze nekim virusom ili bakterijom ili nakon cijepljenja). U slučaju cijepljenja, imunosni sustav stimulira se na stvaranje specifičnih protutijela (aktivno). Imunost na neku zaraznu bolest može se postići i na pasivan način, to jest unošenjem gotovih protutijela u obliku seruma.

Kako ne živimo u idealnim, sterilnim uvjetima, tijelo je svakodnevno izloženo utjecaju različitih vanjskih čimbenika i stresu koji, ako dovoljno dugo djeluju, mogu utjecati na smanjenje imuniteta. Tome pridonose i određena stanja organizma, na primjer učestale respiratorne infekcije uz popratnu antibiotsku terapiju, teške kronične bolesti, maligne bolesti, liječenje kemoterapijom, radioterapijom ili imunosupresivima, poremećaji prehrane, nepokretnost, starija životna dob, čiji procesi s vremenom iscrpljuju imunosni kapacitet našeg organizma.

Liječnici obiteljske medicine svakodnevno su izloženi pitanjima članova obitelji teško oboljelih i nepokretnih pacijenata o tome kako im pomoći. Na prvome mjestu treba razumjeti samu bolest i njezin utjecaj na tijelo. Imunitet kod tih pacijenata slabi zbog dugotrajna ležanja, smanjena apetita i unosa hrane te posljedične malnutricije, istodobnog uzimanja nekoliko vrsta lijekova, pojačane izloženosti virusnim i bakterijskim infekcijama, koje opet vode daljnjoj medikalizaciji... I tako se stvara začarani krug. Uz to, u osoba oboljelih od maligne bolesti daljnjem slabljenju imuniteta doprinosi nekontroliran rast tumorskih stanica koje imunosni sustav nije u mogućnost svladati, dugotrajna i iscrpljujuća kemoterapija i/ili radioterapija, a u nekim oblicima i imunosupresivno liječenje, koje samo po sebi suprimira imunosni sustav.

Za jačanje imuniteta važan je i dostatan unos antioksidansa (vitamina A, C i E) i minerala cinka, koji svojim sinergijskim učinkom također pridonose boljoj funkciji cjelokupnoga imunosnog sustava

Briga o poboljšanju kvalitete života kroničnih bolesnika i onih oboljelih od maligne bolesti zahtijeva interdisciplinaran pristup tima liječnika, s tim da u planiranje procesa liječenja, uz oboljelog, svakako treba uključiti i članove njegove obitelji, koji moraju biti upoznati s osnovama bolesti i ciljevima liječenja. Osim redovnih terapijskih postupaka, nužan je i svakodnevan unos kalorijski i nutritivno uravnotežene hrane, uz dodatak suplemenata koji će dodatno pridonijeti jačanju imunosnog sustava i organizma u cjelini.

Beta-1,3/1,6-D-glucan je biološki aktivna supstancija s dokazanim imunomodulatornim učinkom, koja se vrlo često koristi kao pomoćno sredstvo kod kroničnih pacijenata, pacijenata s malignim bolestima i u slučajevima učestalih infekcija (npr. respiratornih). Uz to, za jačanje imuniteta važan je i dostatan unos antioksidansa (vitamina A, C i E) i minerala cinka, koji svojim sinergijskim učinkom također pridonose boljoj funkciji cjelokupnoga imunosnog sustava.

Iako se u potrazi za izlječenjem i što bržim oporavkom, uz medicinske terapijske metode, pribjegava različitim drugim metodama, koje izlaze iz okvira tradicionalnog pristupa liječenju, ne smiju se zanemariti osnovne odrednice, kao što su pravilna njega i skrb za pacijenta, poštujući pritom njegove potrebe, cjelokupni integritet i njegovo pravo izbora.