IMUNOTERAPIJA: povezanost s imaging tehnikama na molekularnoj razini
Imunoterapija je jedina nada za brojne pacijente oboljele od raka koji ne reagiraju na kemoterapiju. Međutim, takav vid terapije nije učinkovit kod svih pacijenata, a kod nekih čak može biti i štetan
Imunoterapija je prava revolucija u terapiji tumora. Do sada se uglavnom upotrebljavala u liječenju melanoma i raka pluća, i to kod pacijenata koji nisu imali odgovarajući odgovor na kemoterapiju. Liječenje se temelji na primjeni tzv. inhibitora imunosnih kontrolnih točaka (engl. immune checkpoints inhibitors, ICI), protutijelima koja ne napadaju direktno tumor, nego osnažuju obrambeni sustav organizma. Naime, sam imunosni sustav ima sposobnost detektiranja i uništavanja stanica tumora, ali ako one uspiju zaobići sve „napade“ imunosnog sustava, dolazi do njegova razvoja.
Receptori imunosnih kontrolnih točaka nalaze se na membranama T-limfocita. Najjednostavnije rečeno, funkcija tih receptora je zaustaviti T-stanice od napadanja naših stanica i razvoja autoimune reakcije koja će, u konačnici, naštetiti organizmu. Receptori prepoznaju antigene smještene na stanicama organizma te zaustavljaju imunosnu reakciju koja bi bila usmjerena upravo prema našim stanicama. Međutim, određene tumorske stanice imaju sposobnost „prevariti“ receptore, i to tako da ih aktiviraju, čime se zaustavlja reakcija imunosnog sustava te je omogućen daljnji razvoj tumora. Tada se primjenjuju inhibitori imunosnih kontrolnih točaka, to jest lijekovi koji inhibiraju opisane receptore te tako potiču imunosni sustav da napada tumorske stanice.
Kako imunoterapija nije učinkovita kod svih pacijenata, a kod nekih može biti čak i štetna, potrebna je detaljna analiza kako samog tumora, tako i cijelog terapijskog procesa te mogućih rezultata. Jedina tehnika koja odgovara postavljenim zahtjevima je pozitronska emisijska tomografija (engl. positron emission tomography, PET). Tehnika se temelji na radioaktivnom obilježavanju određene molekule (primjerice, glukoze, engl. fluorodeoxyglucose, FDG) koja se injektira u pacijenta. Promatrajući sudbinu molekule, mogu se detektirati stanice tumora, kao i ostale stanične promjene jer se metabolizam mutiranih stanica razlikuje od metabolizma zdravih stanica (mnogo je intenzivniji).
Jedna od uloga FDG PET metode je razjasniti odgovor organizma na imunoterapiju. Primjerice, jedan od takvih znakova je povećan unos glukoze u slezenu. Kako je imunoterapija okidač imunosnog sustava, povećan je rad slezene kao njegova organa, a samim time potrebna je i veća količina glukoze.
Ako se progresija tumora nastavi unatoč primijenjenoj imunoterapiji, ona se tom metodom može otkriti pa se može prijeći na novi vid terapije. Ono što takvu odluku čini dodatno kompliciranom je činjenica da se odgovori na imunoterapiju znatno razlikuju od odgovora na kemoterapiju. Primjerice, u određenim vrstama tumora, pretežito melanomima, zdravstveno stanje može se pogoršati netom nakon primjene imunoterapije, nakon čega postaje učinkovita.
Funkcija PET metode je razlikovati pseudoprogresiju od prave progresije bolesti, kao i hiperprogresiju, pri čemu imunoterapija dovodi do ubrzanja rasta tumora. PET pruža informacije važne za onkologe kako bi donijeli ispravnu odluku o terapiji prilagođenoj pacijentovim potrebama.
Receptori imunosnih kontrolnih točaka nalaze se na membranama T-limfocita. Najjednostavnije rečeno, funkcija tih receptora je zaustaviti T-stanice od napadanja naših stanica i razvoja autoimune reakcije koja će, u konačnici, naštetiti organizmu. Receptori prepoznaju antigene smještene na stanicama organizma te zaustavljaju imunosnu reakciju koja bi bila usmjerena upravo prema našim stanicama. Međutim, određene tumorske stanice imaju sposobnost „prevariti“ receptore, i to tako da ih aktiviraju, čime se zaustavlja reakcija imunosnog sustava te je omogućen daljnji razvoj tumora. Tada se primjenjuju inhibitori imunosnih kontrolnih točaka, to jest lijekovi koji inhibiraju opisane receptore te tako potiču imunosni sustav da napada tumorske stanice.
Kako imunoterapija nije učinkovita kod svih pacijenata, a kod nekih može biti čak i štetna, potrebna je detaljna analiza kako samog tumora, tako i cijelog terapijskog procesa te mogućih rezultata. Jedina tehnika koja odgovara postavljenim zahtjevima je pozitronska emisijska tomografija (engl. positron emission tomography, PET). Tehnika se temelji na radioaktivnom obilježavanju određene molekule (primjerice, glukoze, engl. fluorodeoxyglucose, FDG) koja se injektira u pacijenta. Promatrajući sudbinu molekule, mogu se detektirati stanice tumora, kao i ostale stanične promjene jer se metabolizam mutiranih stanica razlikuje od metabolizma zdravih stanica (mnogo je intenzivniji).
Jedna od uloga FDG PET metode je razjasniti odgovor organizma na imunoterapiju. Primjerice, jedan od takvih znakova je povećan unos glukoze u slezenu. Kako je imunoterapija okidač imunosnog sustava, povećan je rad slezene kao njegova organa, a samim time potrebna je i veća količina glukoze.
Ako se progresija tumora nastavi unatoč primijenjenoj imunoterapiji, ona se tom metodom može otkriti pa se može prijeći na novi vid terapije. Ono što takvu odluku čini dodatno kompliciranom je činjenica da se odgovori na imunoterapiju znatno razlikuju od odgovora na kemoterapiju. Primjerice, u određenim vrstama tumora, pretežito melanomima, zdravstveno stanje može se pogoršati netom nakon primjene imunoterapije, nakon čega postaje učinkovita.
Funkcija PET metode je razlikovati pseudoprogresiju od prave progresije bolesti, kao i hiperprogresiju, pri čemu imunoterapija dovodi do ubrzanja rasta tumora. PET pruža informacije važne za onkologe kako bi donijeli ispravnu odluku o terapiji prilagođenoj pacijentovim potrebama.
Izvor: https://www.eanm.org
Datum objave članka: 8. 11. 2019.