Beta-glukan - snažan prirodni aktivator imuniteta

Mikroorganizmi su svuda oko nas, zbog čega im je naše tijelo neprekidno izloženo, osobito bakterijama (ima ih na očnoj spojnici, u ustima, na sluznici dišnih putova, u debelom crijevu i mokraćnom sustavu), a povremeno i vrlo virulentnim bakterijama i virusima koji mogu prouzročiti brojne specifične bolesti.

Jedina učinkovita obrana je snažan i funkcionalno očuvan imunosni sustav, uz snažnu barijeru koja sprječava prodor mikroorganizama u tkiva domaćina, to jest zdravu kožu i vidljive sluznice te sluznicu dišnog, probavnog i urogenitalnog sustava.

Kad su koža i sluznice intaktne, štite organizam prije svega kao mehanička barijera, a zatim i uz pomoć različitih fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava (nespecifična otpornost). U slučaju slabije otpornosti govorimo o postojanju osjetljivosti ili dispozicije

Nakon prodora bilo kojeg uzročnika ili strane tvari, na scenu stupa obrambena snaga imunosnog sustava.

Nakon prodora uzročnika, organizam reagira tako što aktivira stanice prve linije obrane, to jest leukocite (stanice bijele krvne loze) i tkivne makrofage.

Leukociti su pokretne jedinice imunosnog sustava. U krvi ih cirkulira pet različitih vrsta: neutrofilni, eozinofilni i bazofilni leukociti te monociti i limfociti, koji zajedno čine leukocitnu formulu. Prve tri vrste još nazivamo i granulocitima zbog zrnate strukture unutrašnjosti stanice. Leukociti dijelom nastaju u koštanoj srži (granulociti i monociti), a dijelom u limfnim čvorovima (limfociti), te se putem krvi prenose u različite dijelove tijela. Osim što je mjesto stvaranja, koštana srž je i mjesto pohrane rezervnih stanica, koje se potom oslobađaju kad se za njima ukaže potreba.

Poznato je da se kod svake akutne upale u krvi poveća ukupan broj leukocita (leukocitoza). To se događa zato jer imaju sposobnost ameboidnog gibanja, što im omogućava napuštanje krvi i "putovanje" na mjesto oštećenog i upalno promijenjenog tkiva, pa čak i sposobnost "protiskivanja" kroz krvne kapilare (dijapedeza). Zbog toga već za nekoliko sati nakon oštećenja infiltriraju zahvaćeno područje (posebno neutrofili). To se događa zato jer ih razgradni produkti u oštećenom tkivu privlače poput magneta (kemotaksija). I toksini koje produciraju bakterije pokazuju isti učinak.

Neutrofilni granulociti i monociti imaju sposobnost fagocitoze, to jest prepoznavanja, proždiranja i uništavanja štetnih mikroorganizama, ali i promijenjenih i oštećenih stanica. Monociti imaju nekoliko puta veću sposobnost fagocitoze od neutrofila i u mogućnosti su fagocitirati nekrotično tkivo, uključujući i stradale neutrofile. Oni su inače najveće stanice periferne krvi, koje zbog veličine stanice i velike moći fagocitoze još nazivamo makrofagi. Nakon ulaska u tkiva brojni monociti se jako povećaju, fiksiraju u tkivima i nabubre te tako postaju tkivni makrofagi koji izoliraju svaku stranu česticu od okolnog tkiva. Smješteni su uzduž krvnih i limfnih žila te oblažu sinuse jetre, slezene, limfnih čvorova i koštane moždine. Na mjestu upale mogu se dijeliti, zbog čega se njihov broj tada povećava.

Beta-glukan je dugolančani polisaharid izoliran iz stanične stijenke kvasca (Saccharomyces cerevisiae). Polisaharidi su međusobno povezani jednostavni šećeri (monosaharidi), široko rasprostranjeni u prirodi. Ako su izgrađeni samo od glukoze, nazivamo ih glukanima, a veze među molekulama glukoze nazivaju se beta glikozidne veze.

Biljni polisaharidi služe za izgradnju tkiva (celuloza) ili su rezervne energetske tvari (škrob), a životinjski polisaharidi manje služe za izgradnju (primjerice hitin kod rakova i kukaca), a više kao rezervne energetske tvari (glikogen). Glikogen nalazimo i u ljudskom organizmu. Kao spremnik energije nalazi se u jetri, mišićima i leukocitima. Trombociti (krvne pločice), koji su zaduženi za proces zgrušavanja krvi i zaustavljanje krvarenja, također su bogati glikogenom.

Beta-glukan spada među najsnažnije prirodne aktivatore imunosnog sustava koji može pojačati djelotvornost imunoloških stanica i do sedam puta. Znanstvenici sa Sveučilišta Harvard otkrili su specifičan receptor na površini naših obrambenih stanica (Dectin 1) preko kojeg beta-glukan aktivira te stanice i pokreće snažan imunosni odgovor. Aktiviranjem makrofaga pokreće se lančana reakcija oslobađanja aktivnih tvari i "mobilizacija" ostalih stanica u tijelu zaduženih za imunosni odgovor. Prije svega oslobađaju se enzimi lizozimi (hidrolitički razgrađuju mikroorganizme), zatim leukini (supstancije koje djeluju snažno baktericidno), protuupalni citokini i TNF-alfa-proteini (eng. Tumor Necrosis Factor alfa-proteini - pomažu u uništavanju oštećenih i promijenjenih kancerogenih stanica), ali i interferon (važan u borbi protiv virusnih infekcija). Na taj način se brže, snažnije i učinkovitije aktiviraju sve raspoložive snage za obranu organizma, a prije svega međusobna reakcija oštećenog i upalno promijenjenog tkiva i stanica imunološkog nadzora, što se događa na sljedeći način:

• povećava se brzina kretanja imunoloških stanica (makrofaga) prema promijenjenom tkivu - kemotaksija (neki leukociti se kroz tkiva mogu kretati brzinom većom od 40 mikrona u minuti, što znači da svake minute prevale put koji je najmanje tri puta duži od njihove vlastite dužine);
• povećava se broj neutrofila na mjestu upale;
• oslobađa se veći broj rezervnih neutrofila pohranjenih u koštanoj srži i ubrzava stvaranje novih (mladi granulociti imaju veću moć fagocitoze od zrelih);
• iz neutrofilnih granula oslobađa se velika količina enzima koji probavljaju dijelove stanične opne mikroorganizama, zbog čega postaju lakše podložni fagocitozi;
• broj uništenih bakterija povećava se za nekoliko stotina puta.

Tijekom fagocitoze događaju se i određeni biokemijski procesi u imunološkim stanicama, primjerice povećana je potrošnja kisika i energije, koja se dobiva kroz oslobađanje glukoze iz rezervi glikogena (glikogenoliza). Dio energije troši se i za razgradnju ostataka granulocita koji su sudjelovali u obrani.

Ne zaboravimo da tumori nastaju nekontroliranom diobom nezrelih stanica koje naše imunološke stanice "nisu na vrijeme prepoznale". Najnovija znanstvena otkrića pokazuju da upala, među ostalim, igra važnu ulogu u patofiziologiji nastanka tumora. S druge strane, snažan i funkcionalno zdrav imunosni sustav svojim mehanizmima brzo detektira svaku oštećenu i mutiranu stanicu s "potencijalom tumorske preobrazbe", zbog čega upravo stanice "prve linije obrane" moraju biti u stalnoj pripravnosti. A za beta-glukan možemo reći da je poput baterije prikopčane na opnu ovih stanica osiguravajući stalan dotok energije, te brzo i učinkovito uklanjanje oštećenog i promijenjenog tkiva, kao i uzročnika upale. U prvih tri do četiri dana oralnog uzimanja beta-glukan povećava imunonosnu aktivnost za više od 50 posto, skraćuje vrijeme izloženosti štetnim mikroorganizmima i intenzitet upalne reakcije, doprinosi bržem oporavku i poboljšanju krvne slike te reduciranju tumorskog tkiva.

Beta-glukan se može uzimati uz već propisanu terapiju antibioticima, antivirusnim lijekovima, antimikoticima ili kortikosteroidima jer povećava djelotvornost tih lijekova te skraćuje tijek bolesti i ubrzava oporavak. Uz to, može se reći da je beta-glukan i nova nada za bolničke infekcije, posebice tvrdokorne (primjerice infekcije koje uzrokuje bakterija pod nazivom MRSA - Meticilin rezistentni Staphylococcus aureus), kao i u smislu pomoći u povećanju djelotvornosti antibiotika na rezistentne mikroorganizme.

Nuspojave primjene nisu zabilježene, jer je riječ o prirodnom proizvodu koji se dobro podnosi, a već nakon nekoliko dana uzimanja pacijenti mogu uočiti znatno smanjenje umora i bolova te više energije i vitalnosti.

Terapijska primjena beta-glukana

• virusne (prehlada, gripa, HPV, hepatitis, infektivna mononukleoza), bakterijske (E. coli) i gljivične (Candida) infekcije
• autoimune bolesti (ulcerozni kolitis, Crohnnova bolest, lupus eritematodes, artritis)
• hematološke bolesti (leukocitopenija, trombocitopenija, anemije)
• nakon splenektomije (kirurškog odstranjenja slezene)
• onkološke bolesti
• kod pacijenata podvrgnutih radio i/ili kemoterapiji
• oporavak nakon operativnih zahvata
• zacjeljivanje rana
• šećerna bolest i alergije
• nekontrolirana izloženost pesticidima
• u stomatologiji
• sindrom kroničnog umora
• jačanje imunosnog sustava (jak antioksidans)
• usporavanje ateroskleroze i sniženje LDL kolesterola.