NEUROFEEDBACK: obećavajući tretman mentalnih posljedica kemoterapije

Prema novoj pilot studiji istraživača s UCLA, ponovno uspostavljanje normalnog funkcioniranja mozga pacijenata oboljelih od raka putem neurofeedbacka moglo bi potencijalno ublažiti simptome mentalne konfuzije koje mnogi prijavljuju nakon liječenja kemoterapijom.

Novo istraživanje je jedno od prvih koje je pokazalo da neurofeedback ili EEG (elektroencefalogram) biofeedback može pomoći u rješavanju kognitivnih nedostataka kod pacijenata oboljelih od raka koji doživljavaju mentalne posljedice kemoterapije koje se manifestiraju s bezbroj simptoma poput ​​problema s pamćenjem, koncentracijom i organizacijom, problema sa spavanjem i emocionalnih poteškoća.

Prethodna istraživanja su pokazala da je neurofeedback terapija (treniranje mozga kako svjesno postići optimalne obrasce moždanih valova, odnosno kontrolirati i normalizirati  moždanu aktivnost) pomogla poboljšati kognitivnu funkciju kod pacijenata s kognitivnim (spoznajnim) oštećenjima u slučaju poremećaja pažnje/hiperaktivnosti, moždanog udara i konvulzivnih napadaja, a pomogla je i regulirati moždanu aktivnost kod ovisnika i osoba koje boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).

"Povijest neurofeedbacka pokazuje da je koristan za cijeli niz poremećaja i simptoma. Ovo istraživanje je bila prilika da se utvrdi je li neurofeedback nešto što bi moglo biti od pomoći kod neuroloških posljedica kemoterapije", rekao je Stephen Sideroff, profesor na UCLA-inom Odjelu za psihijatriju i  biobihevioralne znanosti, koji je vodio studiju i koristi neurofeedback s pacijentima već više od 20 godina. Studija je objavljena u časopisu Journal of Complementary and Integrative Medicine.

Studija, koju su proveli Sideroff i kolege David Wellisch i Valerie Yarema s UCLA-e, uključila je devet bolesnica s rakom dojke u dobi od 21 do 65 godina koje su završile kemoterapiju najmanje godinu dana ranije i žalile se na iscrpljujuće mentalne simptome kao posljedicu kemoterapije, što je dovelo do značajnih poremećaja u njihovu profesionalnom i osobnom životu.

Pacijentice odabrane za istraživanje nisu imale trenutačnu dijagnozu raka dojke, sadašnju ili nedavnu dijagnozu velikog depresivnog poremećaja ili druge mentalne bolesti, niti su koristile lijekove koji mijenjaju kognitivne sposobnosti, a koji bi mogli utjecati na rezultate istraživanja.

Sa svakom pacijenticom je obavljen kratki razgovor s ciljem procjene mentalnog statusa i potvrde postojanja poteškoća s koncentracijom, pamćenjem, organizacijom i zbunjenošću.

Prije početka neurofeedback terapije, sudionice istraživanja su prošle kognitivne i psihološke testove, kao i kvantitativni EEG (mjerenje frekvencija moždanih valova radi usporedbe s normalnom aktivnošću), koji je kod svake sudionice pokazao abnormalnu aktivnost moždanih valova u usporedbi s mozgom zdravih odraslih osoba.

Sudionice su u razdoblju od šest tjedana prošle seriju od 18 neurofeedback treninga, svaki u trajanju od 30 minuta. Tijekom svake seanse istraživači su bilježili frekvencije moždanih valova, koje su pacijentice ujedno pratile na monitoru kroz stupičaste grafikone - rečeno im je da je njihov cilj povećati ili smanjiti amplitudu određenih frekvencijskih raspona kako bi svaka traka postala zelena. Svaki put kada bi uspješno promijenile te amplitude dobile su audio i vizualnu povratnu informaciju.

Kvantitativni EEG snimljen nakon završetka serije neurofeedback treninga otkrio je da su se frekvencije moždanih valova poprilično normalizirale kod sedam od devet sudionica istraživanja, a značajno se poboljšale kod preostale dvije.

Kognitivno testiranje nakon neurofeedback treninga je kod sudionica pokazalo značajna poboljšanja u obradi informacija, izvršavanju zadataka i održavanju vizualne pažnje. Svakoj od njih se poboljšalo svakodnevno funkcioniranje te je došlo do općeg psihičkog poboljšanja.

Manjkavost istraživanja je mali broj sudionika i nedostatak kontrolne skupine. Još jedan problem je taj što nisu sve sudionice završile 18 seansi neurofeedbacka u istom zadanom vremenu (tri su završile u planiranom roku od šest tjedana, dok je većini trebalo između sedam i devet tjedana).

Prethodno istraživanje neurofeedbacka je pokazalo da je terapija učinkovitija kada su seanse vremenski bliže jedna drugoj. U tom smislu, Sideroff je rekao: "Naši rezultati su još impresivniji s obzirom na to da ispitanice nisu bile u mogućnosti držati se rasporeda." i nadodao da su rezultati studije dovoljno jaki da podrže daljnja istraživanja o tome je li neurofeedback učinkovit pristup za rješavanje mentalnih posljedica kemoterapije i određivanje idealnih protokola za provođenje neurofeedback treninga.