Aromaterapija - mirisima obojena ugoda

Biljna ljekarna / Fitoterapija Ozren Podnar prof.

Iako se esencije biljaka tisućljećima koriste u terapijske svrhe, izraz aromaterapija skovan je tek prije 80 godina

Aromaterapija označava uporabu esencijalnih ulja, prirodnih ekstrakata dobivenih iz bilja, u terapijske svrhe. Danas većina aromaterapeuta rabi oko četrdeset esencija, bilo pojedinačno ili u kombinacijama, sa svrhom ublažavanja stresa, revitaliziranja tijela, povećanja blagostanja ili liječenja rana.

Egipćani prvi aromaterapeuti

Esencijalna ulja različitih biljaka koriste se u medicinske i kozmetičke svrhe već tisućama godina. Njima su eksperimentirali Egipćani, Kinezi, Indijci, Grci i Rimljani. Postoje naznake da su stari Egipćani još prije 5000 godina dodavali esencijalna ulja u pripravke za kosu i kreme za lice, postavši tako najranijim aromaterapeutima.

Modernu aromaterapiju osmislio je francuski kemičar Rene-Maurice Gattefosse, koji je 1910. uočio terapijska svojstva esencijalnog ulja lavande kad ga je nanio na opeklinu na ruci, i to nakon što je pretrpio nezgodu u laboratoriju. Učinke lavande ocijenio je zadivljujućima, pa se posvetio daljnjem istraživanju djelotvornosti raznih ulja. Uoči Prvoga svjetskog rata uspio je registrirati njihovu primjenu kod opeklina, zaraza, upala i plikova na vojnicima. Gattefosse je zaslužan i za termin aromaterapija, spomenuvši ga prvi put u svojoj istoimenoj knjizi iz 1928. godine.

U desetljećima koja su slijedila mnogi su alternativci, maseri, kozmetičari, fizioterapeuti, ali i bolničari i liječnici uveli u svoj repertoar esencijalna ulja za tretiranje različitih indikacija. Drugi Francuz, Jean Valnet, nastavio je Gattefosseov rad te se koristio aromaterapijom u liječenju gangrene kod ranjenih vojnika u Drugom svjetskom ratu.

Esencijalna ulja možemo primijeniti na tri temeljna načina, od kojih je svaki dobar i djelotvoran. Utrljavanjem i masažom ulja ostvaruju svoje terapijske učinke putem apsorpcije kroz kožu, inhalacija djeluje neposredno na središnji živčani sustav putem njušnog (olfaktornog) sustava, a kupkom u vodi u koju je ukapano osam do 15 kapi eteričnog ulja postiže se kombinirani učinak inhalacije i apsorpcije kroz kožu.

Neuronski doživljaj mirisa

Eterična ulja najbrže djeluju kad se unose u organizam inhalacijom. Naše osjetilo mirisa tisućama puta je osjetljivije od bilo kojega drugog osjetila, tako da udahnute molekule iz eteričnih ulja preko mnoštva njušnih receptora u nosnoj šupljini neuralnim putovima vrlo brzo dopiru do središnjega živčanog sustava. Za razliku od drugih podražaja, kao što su okus ili dodir, koji moraju "putovati" tijelom kroz duge neuralne mreže i kralježničnu moždinu prije nego što dospiju do mozga, mirisna reakcija je munjevita i trenutna. To je i razlog zašto nas, primjerice dok hodamo parfumerijom, od navale mirisa može zaboljeti glava točno između očiju.

Stručnjaci su proveli istraživanja utjecaja eteričnih ulja na mozak uz pomoć elektroencefalograma (EEG). Dok su dobrovoljci udisali eterična ulja, snimani su električni moždani potencijali, koji su registrirali koji je dio mozga bio aktiviran i koliko brzo. Utvrđeno je da je od trenutka udisanja mirisa mozak reagirao u roku četiri sekunde. Zbog direktnog kontakta mirisnih podražaja s relevantnim moždanim centrima, udisanje para esencijalnih ulja smjesta podražuje naš središnji živčani sustav. Mirisi zaobilaze neokorteks, svjesni mozak, i "udaraju" izravno na naš limbički sustav i hipotalamus, gdje podražuju neuronske receptore i uvelike utječu na naše raspoloženje, osjećaje i sjećanja.

Znanstvenici smatraju da smo u stanju obraditi između deset i sto tisuća različitih mirisa i upamtiti ih, što je izvanredna sposobnost analize i pamćenja. Naše osjetilo mirisa djeluje po sistemu ključ - brava. Kad prvi put osjetimo neki miris, naš limbički sustav to bilježi i stavlja pod neurokemijsku bravu, a kad idući put osjetimo isti miris, on podražuje upravo onaj dio mozga u kojem je prvi put zabilježen. Kao ključ koji otključava bravu, molekula određenog mirisa otključava sva sjećanja iz trenutka kad smo ga prvi put osjetili.

Aromaterapeuti sve više upućuju na znanstvene potvrde o učinku eteričnih ulja na organizam. Istraživači koji proučavaju ljudski njuh u laboratorijskim uvjetima utvrdili su, na primjer, sljedeće:

  • blagi miris limuna znatno poboljšava opažanje vlastitoga zdravstvenog stanja;
  • lavanda pridonosi ugodnom raspoloženju, ali oslabljuje matematičke sposobnosti;
  • smjesa lavande i eukaliptusa ubrzava disanje i ojačava pažnju;
  • ružino ulje snižava krvni tlak.

Duševni poticaj s mirisnom notom

S obzirom na današnji ubrzan i vrlo stresan tempo života, nije naodmet osvrnuti se na psihoaromaterapiju, koja esencijalna ulja koristi radi poticanja ugodnih emocionalnih stanja, optimizma, koncentracije ili motivacije. Za tu svrhu ulja se obično primjenjuju inhalacijom - neposredno iz bočice, iz zagrijane vode posredstvom inhalatora ili udisanjem para koje se oslobađaju iz mirisne svjetiljke.

Tjeskoba - opuštajuća svojstva imaju borovnica, cedar, čempres, kamilica, klinčić, majoran, mandarina, menta, neroli, ruža, sandalovina i ylang-ylang.

Depresija - raspoloženje podižu bergamot, geranij, grejp, jasmin, kamilica, klinčić, lavanda, limeta, limun, mandarina, naranča, neroli, pačuli, ruža i sandalovina.

Bezvoljnost i pasivnost - stimulirajući učinak pripisuje se boru, eukaliptusu, limeti, menti, naranči, papru i ružmarinu.

Snižen libido - kao afrodizijaci navodno djeluju cedrovina, grejp, jasmin, klinčić, neroli, pačuli, ruža, ružmarin, sandalovina i ylang-ylang.

Protuafrodizijački - za ublažavanje prevelike seksualne napetosti rabe se kamfor i majoran.

Pomanjkanje pažnje i psihički umor - koncentraciju i pamćenje jačaju eukaliptus, menta, bor i ružmarin.

PMS - predmenstrualne tegobe moguće je ublažiti geranijem, lavandom i ylang-ylangom.

Ostale upotrebe esencijalnih ulja

  • drvo čaja - protiv upale, sepse i gljivica; općenito protiv bolesti dišnih puteva te kožnih smetnji poput akni;
  • jasmin - kod uganuća i iščašenja;
  • ruža - kod menstrualnih tegoba i uzrujanosti;
  • sandalovina - za hidrataciju suhe kože;
  • lavanda - protiv povišene temperature, upala i sepse;
  • eukaliptus - kod glavobolje.

Službena medicina u Hrvatskoj priznaje aromaterapiju kao svoju komplementarnu granu, s tim da je službeni stav da ona ne liječi, nego pomaže u prevenciji ili ubrzava oporavak ako se koristi zajedno s drugim sredstvima.

Ispitivanja: limun da, lavanda ne?

Znanstvene dokaze djelotvornosti aromaterapije teško je prikupiti zbog financijskih ograničenja. Nijednoj tvrtki nije u interesu uložiti velik novac u ispitivanja na velikim uzorcima, jer esencijalna ulja nije moguće patentirati i na njima zaraditi bogatstvo.

Zato se istraživanja provode na malim uzorcima, a testiraju se samo neke od primjena pojedinih ulja. Tako su u ožujku ove godine objavljeni rezultati istraživanja učinaka limunova i lavandina ulja, koje je provela ekipa s Državnog sveučilišta Ohio, pod vodstvom prof. Janice Kiecolt-Glaser.

Pokusi su provedeni na 56 dobrovoljaca, kojima je dano da udišu loptice vate namočene u limunovo ulje, lavandino ulje ili običnu destiliranu vodu, koja je služila kao placebo. Testiranja su obuhvatila mjerenje tlaka i pulsa, reakcije na bol pri umakanju nogu u hladnu vodu, brzinu zacjeljivanja manjih kožnih rana te psihotestove.

Na kraju se pokazalo da limun doista ima antidepresivna svojstva, a nije dokazano da lavanda smiruje, zacjeljuje rane ili ublažava bol. Aromaterapeuti su komentirali te nalaze s upozorenjem da je lavanda testirana na nestručan način, jer se iscjeljujući i analgetski učinak toga ulja postiže utrljavanjem na bolesno mjesto, a ne inhalacijom.

Datum objave članka: 1. 6. 2008.