Matičnjak - suosjećajni dar bogova

Život starogrčkih bogova nije bio jednostavan. Bezbrojne intrige, spletke i skandali presijecali su sudbine brojnih bogova i polubogova. Navodno je i veliki Zeus trebao biti ubijen još kao beba, i to od vlastitog oca, uplašenog proročanstvom da će ga upravo njegov sin jednog dana svrgnuti s trona i utamničiti. Možda bi cijela jedna mitologija bila sasvim drugačija, da nije bilo matičnjaka, odnosno melise. Otkrivši plan svoga muža, Zeusova majka sakrila ga je u pećinu, ostavivši ga bez hrane. Ipak, Zeus je postao stasit i velik bog, prehranivši se medom dobivenim iz matičnjaka. Tako je jedna skromna biljka spasila cijelu dinastiju i sve kasnije priče i legende utkane u svjetsku povijest.

Ne znamo zbog čega su stari Grci odali takav hommage matičnjaku. Je li to zbog nevjerojatno ugodna, limunastog i slatkastog, gotovo parfemskog mirisa svježih listova? Nema sumnje da je lijep i snažan miris sigurno odigrao važnu ulogu u obožavanju matičnjaka kroz stoljeća. No, nije miris jedino čudesno što ova biljka skriva. Paracelzus ju je nazvao "eliksir života", a svećenici i redovnice su je od ranog srednjeg vijeka pomno uzgajali u vrtovima spravljajući čajeve i tinkture za liječenje. Sveta Hildegarda od Bingena kaže: "Tko ju jede, rado će se smijati, jer njezina toplina zahvaća slezenu i time srce postaje radosno". S današnje suhoparno-medicinske perspektive ovakav poetični opis nije nam više blizak, ali znamo kako matičnjak doista djeluje smirujuće na živčani sustav čovjeka i životinja, smanjuje stres i blago spušta krvni tlak izazvan psihosomatskim tegobama. Djeluje blagotvorno i na probavni sustav, smanjujući grčeve i bolove izazvane bilo stresom ili hranom. Ostaje nam velika misterija kako je to Sv. Hildegarda opisala matičnjak gotovo istim riječima kojima se služila kineska tradicionalna medicina opisujući međudjelovanja slezene i srca. Neka ta misterija ostane neotkrivena, kad već nemamo ni točne znanstvene spoznaje na koje to molekule u našem organizmu djeluje matičnjak.

Matičnjak duguje svoj miris neobičnom koktelu mirisnih, lako hlapljivih molekula. Budući da je sadržaj eteričnoga ulja iznimno nizak, nastalo ulje vrlo je skupo (od 300 kn na više za 5 mL): za jedan kg eteričnog ulja potrebno je destilirati 5 - 16 tona svježe biljke! Stoga je eterično ulje matičnjaka svrstano u klasu skupocjenih ulja (zajedno s ružom, ylang-ylangom ekstra, nerolijem gorke naranče...). U njegovu sastavu ističu se aldehidi (geranial, neral, citronelal) i vrlo je ugodne, osebujne limunaste arome. Takva aroma čini ga vrlo traženim, no, na žalost, na police uglavnom dolaze loše patvorine, vrste citronela pomiješane s lavandom, limunska trava, litsea, destilirano ulje limuna te smjese eteričnoga ulja matičnjaka s navedenim uljima. U najgorem slučaju patvori se sintetskim spojevima. No, prirodu je teško kopirati. Tzv. kiralne molekule koje matičnjak stvara u eteričnom ulju naš nos nepogrešivo raspoznaje, stoga jednom kad pomirišite pravo ulje matičnjaka, nikada vas više neće zavarati njegove patvorine i kopije.

Ulje se rijetko primjenjuje oralnim putem, vjerojatno i zbog visoke cijene, a ne zbog njegove moguće toksičnosti. Stoga se koristi u kupkama i uljima za masažu za smanjenje stresa, nervoza, pa čak i napada panike i histerije. Ulje se nikada ne nanosi nerazrijeđeno na kožu, jer kao tzv. aldehidno ulje može iritirati kožu. Dodaje ga se u maloj količini u biljno ulje, do 1 posto.

Mnoge biljke su tijekom povijesti mijenjale svoju namjenu, da bi u današnje doba ostale samo one koje su provjerene. S matičnjakom kao da nije bilo većih dilema: oduvijek, kao i danas, koristi se kod nesanice, nervoze, stresa i probavnih tegoba. Doduše, tradicionalno travarstvo i danas koristi matičnjak kao tonik za opći boljitak organizma, pogotovo u smjesama s listom koprive i kod anemija. Premda takav tip djelovanja nije potvrđen, višestoljetna praksa je pokazala da u tome ima barem dio istine. Vjerojatno je Paracelzus, na koncu, bio u pravu.

Infuz (čaj) se priprema tako da se 2 - 3 grama suhog lista prelije s 200 mL kipuće vode, ostavi stajati 10 minuta i procijedi. Ta količina priprema se tri puta na dan i pije između obroka. Infuz matičnjaka iznimno je ukusan, blago gorkasto-limunaste arome. Stoga ga mnogi piju i bez neke zdravstvene nužde, samo kao okrjepu nakon stresnog dana.

Tinktura koju kupujete mora biti spravljena od jednog dijela suhe biljke na pet dijelova 45-postotnog etanola. Pije se u dozi od 2 - 6 mL u čaši mlake vode tri puta na dan.

SIPF ekstrakt (integralna suspenzija ljekovitog bilja) najdjelotvorniji je iscrpak biljke jer objedinjuje najviše razine djelotvornih spojeva. Sadrži i najviše količine eteričnog ulja jer se biljka ne podvrgava sušenju, pa u tom pripravku ono postaje djelatna komponenta. Koristi se u dozi od 3 do 5 mL dva do tri puta dnevno, u pola čaše vode između obroka.

Matičnjak ulazi i u brojne fiskne kombinacije, kako u čajnim smjesama tako i u drugim ljekovitim oblicima poput tintkura. Ne treba čuditi što je svoje mjesto našao i u pripravku poput Iberogasta®. Kako je problem dispepsije i iritabilnog kolona vrlo često i izrazito psihosomatske prirode, jedan smirujući matičnjak nije možda presudan, ali je svakako bitan dio.

Zanimljivo, nije matičnjak samo smirujuća biljka. Koncentrirani vodeni ekstrakt (ili drugim riječima jaki čaj), koristi se s velikim uspjehom u liječenju herpes labialisa, odnosno dosadnog i bolnog herpesa. Za tu je namjenu čak i klinički odobren. Na žalost, ovakvih pripravaka nema dostupnih u Hrvatskoj, no možete ih naći u Europskoj uniji.

Mnoge ljekovite biljke pale su u zaborav. Matičnjak, nadam se, ne čeka ista sudbina, premda bi se trebao koristiti i više. Možda ga od zaborava spasi ugodan okus ili njegovo djelovanje protiv stresa u ovo današnje doba kada je sam izlazak na cestu postao stres, a mediji ne donose ništa drugo doli crnih vijesti i prolaznih senzacija. Možda ga spasi njegov božanski status koji uživa već više od dvije tisuće godina, ili baš vi, koji sada znate kako će vam pomoći.