Celijakija - doživotna bezglutenska prehrana

Bolesti i stanja / Unutarnje bolesti Anka Dorić dr. med., spec. transfuzijske medicine

Celijakija ima kronični i doživotni karakter pa je u skladu s tim i bezglutenska dijeta cjeloživotna terapija, što znači da se iz prehrane zauvijek isključuju svi proizvodi koji sadrže makar i neznatnu količinu glutena

Genetika, stres ili infekcija

Naziv celijakija potječe od grčke riječi koiliakos, što znači tegobe u crijevima. Celijakija je imunološkim mehanizmima posredovana metabolička bolest koja se pojavljuje kod genetski predisponiranih osoba i ubraja među najčešće kronične gastrointestinalne bolesti. Nastaje zbog nepodnošljivosti glutena, proteina koji sadrže razne vrste žitarica (pšenica, ječam, raž, zob i botanički srodnici tih vrsta). Oboljelima čak i mala količina glutena u hrani narušava zdravlje (10 mg glutena na dan oboljeli mogu podnijeti, a 50 mg dnevno već djeluje štetno).

​U podlozi bolesti postoji preosjetljivost na glijadin, to jest frakciju glutenskog proteina koji nalazimo u žitaricama, a koja rezultira aktivacijom T limfocita i razvojem upalnih promjena u sluznici tankog crijeva sve do njezina uništenja - atrofije.

Njezine simptome prvi je put zabilježio grčki liječnik Aretaeus još u drugom stoljeću prije Krista, a nizozemski liječnik Willem Karel Dicke, zajedno s biokemičarem Van de Kamerom 1950. doveo ju je u vezu s uzimanjem žitarica, odnosno glutena. Nazivaju je i kameleonskom bolešću s tisuću lica jer ju je vrlo teško prepoznati i otkriti, baš kao što je teško izbjeći njezin uzrok - gluten u namirnicama.

Pojavljuje se kod genetski sklonih pojedinaca, ali i kao posljedica stresa ili infekcije. S obzirom na to da je doživotna, treba joj ozbiljno pristupiti jer, ako se ne liječi, mogu se razviti teška oboljenja, kao što su karcinom crijeva i maligni tumor limfnog tkiva crijeva.

Zahvaća sve dobne skupine i oba spola, a prema podacima svjetskih istraživanja, od nje boluje jedan do dva posto stanovništva. Najviše oboljelih je u Skandinaviji, a u Aziji i SAD-u gotovo ih nema. Pretpostavlja se da u Hrvatskoj od celijakije boluje čak 90.000 osoba, s tim da je puno veći stvarni broj oboljelih, koji nisu ni svjesni svoje bolesti.

Ukupna pojavnost ove bolesti kreće se od 1/150 u Irskoj do 1/5000 u Americi. Češća je u žena (omjer žene : muškarci iznosi 2 : 1), najčešće se manifestira već u djetinjstvu, ali razvija se i u odrasloj dobi. Prema ispitivanju provedenom u Međimurju, u populaciji srednjoškolaca u Hrvatskoj celijakija je prisutna u omjeru 1 : 280 srednjoškolaca.

Ovisno o obliku, može se manifestirati na crijevima, koži i drugim organima i organskim sustavima.

Bolest s tisuću lica

U osoba koje imaju nasljednu sklonost za razvoj celijakije nakon konzumacije hrane koja sadrži gluten (poput namirnica koje sadrže pšenicu, ječam, raž, zob i druge žitarice), pa makar i u tragovima, dolazi do upalnog procesa i oštećenja sluznice tankog crijeva u vidu smanjenja crijevnih resica koje inače služe za apsorpciju hranjivih tvari. To je razlog zašto je onemogućena apsorpcija proteina, masti, ugljikohidrata, vitamina i minerala nužnih za život i zdravlje te podloga za razvoj vrlo teških i za život opasnih simptoma. Najčešći simptomi su proljev i nelagoda u trbuhu, a može se razviti i sindrom malapsorpcije, odnosno nedovoljne apsorpcije hranjivih tvari iz hrane (aminokiselina, masti, vitamina, ugljikohidrata), mršavljenja i za život opasnog stanja.

Osnovni oblici celijakije su tipična, atipična i „tiha“ celijakija. Simptomi se različito manifestiraju ovisno o dobi bolesnika, trajanju i jačini bolesti te stupnju oštećenja organa. Simptomi su najočitiji kod male djece: povraćanje, nadutost, obilne proljevaste stolice, gubitak na težini, umor, slabost i očiti zastoj u rastu i razvoju. U odrasloj dobi simptomi mogu biti vrlo neprimjetni, tako da ih je bez detaljne dijagnostike nemoguće povezati s probavnim sustavom – umor i iscrpljenost, psihički poremećaji, osteoporoza, artritis, migrena, epilepsija, neuromuskulatorni poremećaji, jetreni poremećaji, spontani pobačaji. 

Upravo su raznovrsnost simptoma s jedne te niska razina svjesnosti i znanja o celijakiji s druge strane čest razlog što se ta bolest godinama ne prepozna, odnosno pogrešno dijagnosticira i liječi, što ima za posljedicu razvoj ozbiljnih oštećenja u oboljelih osoba. Porazna je činjenica da na jednog prepoznatog bolesnika u općoj populaciji ima još sedam neprepoznatih oboljelih osoba.

Problem s celijakijom dodatno komplicira činjenica da je u osoba oboljelih od glutenske enteropatije učestalost šećerne bolesti tipa 1 čak tri puta veća nego u općoj populaciji, a uz to, velik broj oboljelih boluje i od tihog oblika, bez vidljivih simptoma, tako da prividno djeluju kao zdrave osobe. 

Tipični oblik bolesti prepoznaje se u 50 posto djece između šestog mjeseca života do druge godine. Simptomi vidljivi u male djece osobito su značajni, a uključuju dugotrajni proljev, brojne i obilne masno-pjenušave i zaudarajuće stolice, gubitak na tjelesnoj težini, nadutost, slab apetit, psihičko nezadovoljstvo i „žablji izgled“ (djeca imaju velik trbuh te tanke ruke i noge). Taj oblik bolest javlja se i s mnoštvom atipičnih simptoma u odraslih (stečena celijakija) i u djece pa se o glutenskoj enteropatiji često govori kao o bolesti s tisuću lica.

Biopsijom do dijagnoze

Dijagnoza celijakije postavlja se na temelju nalaza biopsije sluznice tankog crijeva, koja pokazuje atrofiju crijevnih resica (vilozna atrofija). Bioptat sluznice uzima se tijekom endoskopskog pregleda gornjeg dijela probavnog sustava. Kao pomoć u dijagnozi koriste se i protutijela u krvi (endomizijska protutijela, protutijela na tkivnu transglutaminazu, deamidirani glijadin peptida) i određivanje genske sklonosti (HLA DQ heterodimer). Bezglutenska prehrana može početi tek nakon što se završi cijeli dijagnostički postupak i postavi konačna dijagnoza celijakije, a do tada osoba treba jesti svu hranu, uključujući i gluten.

Moguće komplikacije

Neliječena celijakija može imati brojne komplikacije i negativne posljedice na zdravlje. Moguće komplikacije su poremećaji reproduktivne funkcije (poremećaji menstrualnog ciklusa, nemogućnost začeća ili česti spontani pobačaji), poremećaj metabolizma kalcija (smanjenje gustoće kostiju, osteopenija, osteoporoza), depresija, celijakija koja ne reagira na bezglutensku prehranu (tzv. refrakterna celijakija) te neke maligne bolesti (ponajprije non-Hodgkinov limfom tankog crijeva).

Osnovno pravilo - gluten free

S obzirom da bolest ima kroničan i doživotan karakter, da bi se oboljeli od celijakije mogli nositi sa svojom bolešću te imati normalan i kvalitetan život, prvo i osnovno pravilo u liječenju je cjeloživotna bezglutenska dijeta. U praktičnom smislu to znači iz prehrane potpuno i trajno izbaciti sve namirnice koje sadrže gluten -  žitarice, pšenicu, raž i ječam itd.

Također je bitno prepoznati proizvode koji su skriveni izvori glutena (aditivi, konzervansi u industrijski proizvedenoj hrani, lijekovima i sredstvima za higijenu usne šupljine) i svakako ih izbaciti iz prehrane. Da bi to bilo moguće, moraju naučiti čitati deklaracije na proizvodima koje kupuju te obratiti pozornost na postojanje univerzalnog znaka na ambalaži proizvoda koji ne sadrže gluten, a to je prekrižena pšenica. Međutim, vrlo često to nije dovoljno jer je gluten sveprisutan i nalazi se u 70 posto industrijski proizvedenih prehrambenih proizvoda. Čak i namirnice koje prirodno ne sadrže gluten mogu biti njime kontaminirane tijekom proizvodnje ili pakiranja. Uz to, postoje i skriveni izvori glutena, kao što su neki lijekovi, ljepilo na markama i ruž za usne.

Upravo stoga, uz to što je važno pomno čitati deklaracije, po potrebi treba kontaktirati proizvođača te tražiti potvrdu da je proizvod ne samo gluten free, nego da nije kontaminiran glutenom. Hranu bez glutena važno je pripremati odvojeno od ostalih namirnica kako ne bi došlo do kontaminacije, a kuhinjska pomagala i posuđe treba oprezno očistiti prije upotrebe.

Ako se osoba hrani bezglutenskom hranom, oštećenje sluznice crijeva se popravlja. No, pri tome treba biti oprezan jer u slučaju eventualnog prekida bezglutenske dijete dolazi do pojave tihih i prikrivenih simptoma s posljedičnim pogoršanjem stanja crijevne sluznice i pogoršanjem bolesti. Ako se dovoljno rano počne sa strogim režimom bezglutenske dijete, dok još nisu nastala teška oštećenja sluznice tankog crijeva, osoba može biti i ostati zdrava.

Zbog nužnosti promjene prehrane i uvođenja bezglutenskih proizvoda u svakodnevnu prehranu oboljelih od celijakije prijeko je potrebna kontinuirana edukacija i informiranje šire javnosti o postojanju ove kronične bolesti. U skladu s tim, gospođa Blaženka Matijević, direktorica hrvatske tvrtke za proizvodnju bezglutenskih prehrambenih proizvoda Rica gluten free, potaknuta izdavanjem slikovnice za djecu „Bez glutena, molim!“, odlučila je sa suprugom, prehrambenim biotehnologom, među prvima u Hrvatskoj u centru Rijeke otvoriti bezglutenski restoran za potrebe svih oboljelih od glutenske enteropatije, koji mogu uživati u jelima i slasticama bez glutena.

U jelima koja izgledaju, mirišu i imaju okus poput „obične“ glutenske hrane, željela je ispuniti tri uvjeta: da proizvodi budu okusom što sličniji onima „običnima“, da imaju prihvatljivu cijenu i vrhunsku kvalitetu, što je i dokazano brojnim kontrolama Županijskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, koji je tim proizvodima dodijelio Plavu markicu koja označava proizvode bez trunke glutena. To je mjesto gdje se oboljelima od celijakije vraća osmijeh na lice jer mogu uživati u finim jelima od bezglutenskog tijesta, pa i kupiti smrznute proizvode bez glutena koje mogu pripraviti i kod kuće, brašno mljeveno kamenim mlinom, rižinu krupicu (zamjenu za griz), bezglutensku smjesu za palačinke itd.

Valja napomenuti da je kod oboljelih od celijakije češće izražena i intolerancija laktoze. Prema nekim podacima, čak 70 posto odrasle svjetske populacije ne proizvodi dovoljno enzima laktaze (koji razgrađuje laktozu na glukozu i galaktozu), zbog čega se kod tih osoba razvija određeni stupanj intolerancije laktoze. Rješenje za intoleranciju laktoze je nadomjesno uzimanje enzima laktaze ili konzumiranjem mliječnih proizvoda bez laktoze.

U svjetlu činjenice da često prođe i desetak godina do postavljanja točne dijagnoze (zbog čega mnogi oboljeli umiru od posljedica neliječene bolesti), kao i da se usprkos poznatim zdravstvenim rizicima samo tri posto oboljelih od celijakije pravilno liječi, važnost informiranja i edukacije je neupitna.

Datum objave članka: 1. 3. 2018.
izdvojeni proizvodi