Intervju - Nema zdrave razine pušenja

Kad je nedavno najavljeno uvođenje zabrane pušenja u zatvorenim javnim prostorima, mogla su se čuti najrazličitija mišljenja. O tome što bi donošenje takve odluke doista značilo, razgovarali smo s neuropsihijatricom prim. dr. sc. Nevenkom Blažić-Čop, članicom Povjerenstva za borbu protiv pušenja Ministarstva zdravstva.

Najava o uvođenju zabrane mnoge je iznenadila jer se u posljednje vrijeme o tome nije puno govorilo.

O tom se zakonu dugo govori, a i mi u Povjerenstvu već se godinama time bavimo. I prije dvije godine bilo je govora o njegovu uvođenju. Moram reći da me ta najava jako veseli i vjerujem da će se ona realizirati tijekom godine, jer ne vidim u čemu bi bio problem. Za to ne trebaju posebne pripreme.

Što još zapravo treba učiniti?

Međunarodna konvencija o suzbijanju pušenja Svjetske zdravstvene organizacije donesena je u svibnju 2003. Godinu poslije Hrvatska ju je potpisala, a 2005., kad ju je potpisao i ratificirao određeni broj zemalja, stupila je na snagu, no u Hrvatskoj je proces ratifikacije još u tijeku. Na jednoj konferencija za novinare 2006. postavljeno je pitanje zašto konvencija još nije ratificirana i tada je rečeno da su zapreke tehničke prirode, te da će to biti učinjeno do kraja godine. No, prošla je i cijela 2007. Doista se nadam da će se ove godine to i dogoditi. Smatram da kalkuliranje o zabrani samo na određenim mjestima i ostavljanju prostora za pušače nema puno smisla jer su sustavi za ventilaciju iznimno skupi, a nisu odveć učinkoviti. Zakon će se mnogo bolje poštovati bude li zabrana potpuno jasna.

Mnogi kažu da je ta mjera usmjerena protiv pušača te da se njome ugrožavaju njihova prava.

Njezinom će primjenom i mnogi pušači, a procjenjuje se da više od 80 posto njih želi prestati, biti dodatno motivirani za konačnu odluku.

Što govore brojke? Koliko je u Hrvatskoj pušača i kolika je smrtnost?

Procjenjuje se da u Hrvatskoj godišnje od posljedica pušenja umre oko 14.000 ljudi, a u svijetu se ta brojka kreće oko pet milijuna. Što se tiče broja pušača, danas se u Hrvatskoj govori o brojci od oko 30 posto odrasle populacije, no iako nema novijih istraživanja, mislim da ih je ipak malo više. Razvijene zemlje, koje se već dugo sustavno bore protiv te ovisnosti, primjerice SAD, snizile su postotak s više od 50 na manje od 20. Slično je i u Zapadnoj Europi te Australiji, gdje se zakon provodi vrlo restriktivno. Ondje se pušenje zabranjuje čak i na nekim plažama, dakle na otvorenom prostoru, a razmišlja se o tome da cigarete, tamo gdje se prodaju, ne budu na vidljivom mjestu nego da se onima koji ih traže vade "ispod pulta".

Koje su stvarne posljedice te opake ovisnosti?

Riječ je o doista tvrdokornoj ovisnosti koja je, prema međunarodnoj klasifikaciji - bolest. Uzrokuje niz drugih bolesti, njih tridesetak i više. Najugroženiji su, naravno, organi i sustavi koji su u izravnom kontaktu s dimom, dakle dišni i srčano-žilni sustav. Pušenje je jedan od glavnih rizičnih čimbenika za nastanak srčanog infarkta, moždanog udara, oštećenja periferne cirkulacije, no ugroženi su i svi ostali organi i sustavi. Danas se zna da je u dimu cigarete više od 4000 različitih štetnih kemikalija, od kojih je njih pedesetak kancerogeno. Ta je uzročna povezanost pušenja i malignih bolesti dokazana još šezdesetih godina prošloga stoljeća, no tek kad su ekonomisti izračunali koje su štete od posljedica pušenja za državu i gospodarstvo, ozbiljnije se krenulo u borbu protiv te ovisnosti.

Mnogi misle da su gospodarski razlozi i danas, pa i u Hrvatskoj, najveća zapreka uvođenju ozbiljnijih restrikcija, jer države navodno ne žele izgubiti prihode od poreza od duhanske industrije. Koliko je u tome istine?

Nema je. Naime, u SAD-u se, kao što sam rekla, u ozbiljniju borbu krenulo nakon ekonomskih izračuna. Utvrđeno je da država zapravo bilježi velike gospodarske gubitke zbog posljedica pušenja. Kad se u obzir uzmu sve štete - od smrtnosti, liječenja, požara, nezgoda, do ekoloških posljedica vezanih uz pušenje - omjer je jedan prema sedam. Prije dvadesetak godina prof. Hitrec s Ekonomskog fakulteta sa svojim je studentima došao do slična zaključka. Ti su podaci već tada proslijeđeni odgovornima, no nikad se o njima nije raspravljalo. Ilustracije radi, to je kao da u jedan džep stavljate kunu, a iz drugog ih vadite sedam. Dugoročno gledano, naravno.

U čemu je, prema vašem mišljenju, pravi problem?

Kad su posrijedi prijepori o zabrani pušenja na javnim mjestima, ne mislim da je riječ o sukobu pušača i nepušača, jer i pušači većinom pozdravljaju tu odluku. To nije zakon usmjeren protiv njih, nego protiv pušenja koje ugrožava i njih i nepušače. Pušenje će vjerojatno u perspektivi ostati praksa samo manjeg broja najokorjelijih.
Mislim da je zapravo riječ o otporu duhanske industrije i malog broja onih koji od nje imaju financijsku korist, nasuprot svima onima koji se bore za zdravlje. Danas pušenje više nije "in", sve više ljudi prestaje. Nažalost, mnogo ih i umre od posljedica i duhanska industrija svim se silama bori nadomjestiti sve one potrošače koje je na bilo koji način izgubila. U to se ulaže velik novac, a ciljane su skupine uglavnom žene i tinejdžeri. Iako su rezultati kampanja protiv pušenja sve uočljiviji, borba između duhanske industrije i onih koji se zauzimaju za zdravlje i dalje je borba Davida i Golijata, jer oni raspolažu novcem, a nama uglavnom preostaje entuzijazam.

Što je s pasivnim pušačima? Oni su također zadovoljni najavom.

Pasivni pušači jednako su rizična skupina jer udišu dim izravno s vrška zapaljene cigarete, ali i onaj profiltrirani koji je pušač udahnuo, pa izdahnuo. Najžalosniji je primjer pasivnoga pušenja, naravno, intrauterino pušenje djece. Naime, trudnice koje puše izravno štete zdravlju svog nerođenog djeteta, jer svi štetni sastojci preko posteljice ulaze u krvotok djeteta i poznato je da majke koje tijekom trudnoće puše rađaju prijevremeno, imaju češće spontane pobačaje, a kod djece su češće malformacije te niža porođajna tjelesna težina. Neka su djeca, nažalost, i nakon rođenja izložena udisanju duhanskog dima. Istraživanja pokazuju da takva djeca češće obolijevaju od bolesti dišnih putova, upale srednjeg uha, astme i slično. Uz to, s obzirom na to da djeca radije preuzimaju ono što vide, a ne ono što im se govori, ako njihovi identifikacijski modeli kao što su roditelji, učitelji, liječnici i slično puše, takvo ponašanje učinit će im se poželjnim i prihvatljivim.

Mnogi će se vjerojatno i prije uvođenja zabrane sami pokušati riješiti ovisnosti. Koje su najučinkovitije metode?

Prestanak pušenja je proces, a ne događaj. Dakle, najprije mora postojati odluka. Ona je, naravno, kao i kod svih ovisnosti teška, pa je mnogi odgađaju od danas do sutra, a neki se u krug vrte i cijeli život. Mnogi uspijevaju prestati nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, a druge ti neuspjesi dodatno obeshrabre. Neki prestanu odjednom, neki smanjuju broj popušenih cigareta, a neki se intoksiciraju, odnosno "prepuše" da bi im se cigareta zgadila. Preporučuje se potpun prestanak odmah, jer je samo on učinkovit. Važno je naglasiti da nema zdrave razine pušenja.

To je za organizam svakako šok.

Kod prestanka nema za organizam štetnih posljedica, no mnogi, zbog metaboličke ovisnosti o nikotinu, osjećaju manje ili više snažne apstinencijske smetnje. Nikotin, naime, u mozgu oslobađa dopamin, tvar koja izaziva ugodu, pa kad ga se prestane uzimati, dolazi do snažne žudnje, vrtoglavice, smetnji koncentracije i slično. S druge strane, pušenje je navika koja zapošljava i ruke, pa mnogi ne znaju što bi s njima kad prestanu. Uz to, zbog stalnog udisanja ugljičnog monoksida koji veže hemoglobin, pušenje izaziva trajnu umjetnu anemiju.

Što je s farmakološkim sredstvima kao što su žvakaće gume ili flasteri, i kolika je njihova štetnost, s obzirom na to da sadrže nikotin?

Oni se koriste da bi se ublažila metabolička ovisnost o nikotinu. Iako je cilj da se nikotin što prije izluči iz tijela, ljudima koji osjećaju jake smetnje ta je pomoć nužna da bi se lakše suprotstavili mentalnoj ovisnosti. Šteta od njih daleko je manja nego od cigarete, jer kad čovjek puši, unosi čak 4000 štetnih sastojaka.

Što mislite o ideji da bi učinkovitije bilo zabraniti proizvodnju cigareta?

To je iluzija. No vjerujem da će se ovim mjerama broj pušača bitno smanjiti. Nepušenje je najisplativija investicija i sve je više ljudi toga svjesno. Mnogi, međutim, još trebaju poticaj, a zabrana pušenja na javnim mjestima to svakako jest.