Lica i naličja psorijaze

Bolesti i stanja / Kožne bolesti dr. sc.   Ivana Nola dr. med., spec. dermatovenerolog

Dugo se znalo da se psorijaza češće pojavljuje u određenim obiteljima, no s razvojem molekularne biologije došlo se do spoznaje koji geni imaju ulogu u određivanju sklonosti psorijazi, iako nije poznat točan način nasljeđivanja te sklonosti

Prvi opisi iz Galenova doba

Iako u zapisima starih Egipćana na papirusu postoje dokazi o određenim kožnim promjenama, opis psorijaze nije pronađen. Ali zato je nađen u dokumentima koji potječu iz Hipokratove škole (460. - 377. g. p. n. e.). U namjeri da opiše promjene koje karakteriziraju ljuskanje i crvenilo kože, Galen je prvi uveo naziv psora.

Vulgarna psorijaza je bolest kože od koje u Europi boluje jedan do dva posto stanovništva i na čiju učestalost utječu klimatski, društveni i gospodarski činitelji. Najčešće se pojavljuje u drugom i trećem desetljeću života, a podjednako su zahvaćeni muškarci i žene. Karakteriziraju je upalna crvenkasta, oštro ograničena žarišta različite veličine, prekrivena srebrnkasto-bjelkastim ljuskama. Uz kožu, gotovo su redovito zahvaćeni i oštećeni nokti. U nekim slučajevima može zahvatiti i teško oštetiti zglobove, uzrokujući invaliditet.

Samo naslijeđe nije dovoljno

Iako je uzrok bolesti nepoznat, u 60 do 70 posto oboljelih može se doznati da u široj ili užoj obitelji još netko ima psorijazu, zbog čega se dovodi u vezi s naslijeđem. Valja, međutim, istaknuti da se ne nasljeđuje psorijatička morfa, nego samo sklonost pojavi takvih morfi. Dugo se znalo da se psorijaza češće pojavljuje u određenim obiteljima, no s razvojem molekularne biologije došlo se do spoznaje koji geni imaju ulogu u određivanju sklonosti psorijazi, iako nije poznat točan način nasljeđivanja te sklonosti.

No, za pojavu bolesti ne treba optužiti samo naslijeđe, nego i sudjelovanje nekih drugih čimbenika.

Od vanjskih čimbenika u obzir dolaze kemijski, upalni (virusne i bakterijske bolesti kože) i fizikalni (npr. izloženost dugotrajnom pritisku). Uočeno je i da između traume i pojave lezije na koži obično prođe dva do šest tjedana.

Od unutarnjih čimbenika navodi se primjena pojedinih lijekova, neke infektivne bolesti (osobito streptokokne infekcije), trudnoća i porod, hipokalcemija i provođenje različitih dijeta. Osim streptokoknih infekcija, bilježe se upala sinusa i dišnog sustava te različita stanja u probavnom i genitourinarnom sustavu. Kod osoba oboljelih od AIDS-a, a koje su otprije bolovale od psorijaze, uočeno je pogoršanje kliničke slike. Pogoršanje je zabilježeno i u slučaju hipokalcemije, dok trudnoća u 50 posto oboljelih smiruje kliničku sliku, iako su opisana i stanja pogoršanja. Od lijekova koji dovode do pogoršanja psorijaze navode se litij, beta-blokatori, antimalarici i interferon. Konzumacija alkohola i sklonost pušenju cigareta također pogoršavaju kliničku sliku.

Psorijaza se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, iako je zamijećeno da se u dvama životnim razdobljima javlja češće: između 20. i 30. godine života, a zatim između 50. i 60. godine. Iako se u žena češće javlja ranije, tijek bolesti gotovo je isti, s fazama prolaznog smirenja. U usporedbi s atopijskim dermatitisom, psorijaza je manje učestala kod djece, a najčešći oblik je kapljični tip (Psoriasis guttata), koji se obično javlja sa streptokoknom infekcijom grla. Navodi se da dvije trećine oboljelih pati od blagog, a samo jedna trećina od težeg oblika psorijaze. U jednom ispitivanju veće grupe bolesnika (ukupno 1728), 79,2 posto imalo je promjene na noktima, a do 30 posto psorijatični artritis.

Za razliku od uzroka, patološki proces je puno bolje objašnjen. Bitna promjena je pojačana mitotska aktivnost (dijeljenje) u stanicama temeljnog sloja epidermisa. Zbog toga epidermis sadrži više slojeva stanica, što se može vidjeti kao zadebljali rožnati sloj sklon ljuštenju. Osim povećana dijeljenja stanica, ubrzan je i put stanica kroz epidermis, tj. njihovo pomicanje od baze prema površini, zbog čega rožnate stanice ne stignu sazreti i sklone su ljuštenju. Uz to, u podlozi promjena je jaka upala.

Nekoliko kliničkih manifestacija

Postoje različite kliničke slike psorijaze: Psoriasis folicularis vezana uz folikul dlake, promjene veličine kapljice (Psoriasis gutatta), promjene veličine kovanog novca (Psoriais nummularis) ili u obliku velikih plakova (Psoriasis in placibus).

Psorijaza se gotovo redovito javlja na laktovima i koljenima, u vlasištu i predjelu križa. Rjeđe se promjene javljaju u pregibnim regijama kao što su pazusi, prepone i brazde u predjelu stražnjice (Psoriasis inversa), ili na dlanovima i tabanima (Psoriasis palmoplantaris). Promjene su prilično često i na noktima, koji izgledaju kao da su nabodeni iglom, uz žućkaste mrlje i zadebljanje u predjelu ležišta nokta. Tijek bolesti je kroničan, uz poboljšanje i pogoršanje kliničke slike. Ljeti se promjene mogu znatno povući, a zimi obično slijedi pogoršanje. Dijagnoza se potvrđuje na temelju kliničke slike, a prema potrebi i histološkom slikom.

Psorijaza vlasišta je karakterizirana pojavom bjelkastih ljuski, uz katkad jače naznačeno rubno crvenilo. Ljuskanje podsjeća na prhut, no ljuske su znatno obilnije. Crvenilo s ljuskanjem je često prisutno uz rub vlasišta na čelu i iza uha, no može zahvatiti i cijelo vlasište. Intenzitet crvenila i svrbeža u vlasištu može biti različit, tako da se u blažim slučajevima teško razlikuje od seborejičkog dermatitisa.

Terapija se provodi preparatima salicila u ulju, a za pranje se koriste šamponi s urejom ili nježni oblici šampona, uz primjenu kortikosteroidnih losiona s dodatkom salicila, odnosno kombinacije kortikosteroidnih pripravaka i derivata D vitamina.

S obzirom na to da se simptomi psorijaze na trupu i dlanovima jako dobro povlače nakon fototerapije (kontrolirano izlaganje UVB i UVA zrakama), za vlasište se primjenjuje tzv. fotočešalj koji omogućuje djelovanje UVA i UVB zraka, a rezultat je smirivanje i povlačenje simptoma na dulje vrijeme.

Terapijski odabir usklađen s promjenama

S obzirom na kroničan tijek, nužno je trajno praćenje bolesnika te određivanje terapije i intenzivne njege kože.

Lokalni pripravci

U liječenju psorijaze na raspolaganju je širok spektar lokalnih pripravaka:

  • lokalni keratolitici - imaju funkciju skidanja ljuski;
  • kortikosteroidi - uvijek su u prvoj terapijskoj liniji psorijatičnih morfi, osobito u regijama pregiba kože i genitalija, gdje ostali pripravci mogu izazvati jaku iritaciju. Njihov protuupalni učinak poboljšan je posljednjih godina. Nalaze se u obliku masti ili kreme, pa čak i losiona, gela ili pjene, ovisno o regiji za koju su namijenjeni. Ako je potrebno, primjenjuju se i pod okluzivnim zavojem. Ritam nanošenja kortikosteroida određuje dermatolog, ovisno o kliničkoj slici. Naravno, mora se voditi briga o duljini primjene kortikosteroida na kožu, jer se kao nuspojava mogu razviti atrofija kože, perioralni dermatitis ili steroidna rozaceja, a katkad i kontaktni alergijski dermatitis. Stoga duljinu uporabe kortikosteroida uvijek određuje dermatolog;
  • katranski preparati - upala se može ublažiti i katranskim preparatima, koji djeluju na smanjenje diobe stanica. Primjenjuju se dva tjedna. Dobro djeluju i različiti gotovi pripravci u obliku kupelji i šampona;
  • lokalni pripravci, analozi D3 vitamina - u terapiji psorijaze koriste se posljednjih petnaest godina, a propisuju ih isključivo specijalisti dermatolozi. Jedan od takvih pripravaka je kalcipotriol u kombinaciji s kortikosteroidima;
  • lokalni pripravci retinoida (derivati A vitaminske kiseline) - također se primjenjuju pod kontrolom dermatologa.


Sredstva za opću primjenu

Terapija psorijaze provodi se i fototerapijom, tj. uporabom određenih valnih duljina ultraljubičastih zraka. Cilj terapije je kočenje sinteze DNA u epidermisu i usporavanje stvaranja novih keratinocita.

Od lijekova koji se uzimaju na usta najviše se primjenjuju retinoidi (derivati A vitaminske kiseline), i to kod teških oblika psorijaze, a funkcija im je normaliziranje procesa keratinizacije.

Od ostalih sredstava za opću primjenu navodi se citostatik metotreksat. Mehanizam djelovanja citostatske terapije sastoji se u kočenju mitotske aktivnosti epidermisa (diobe stanica). Zbog kontraindikacija i mogućih nuspojava, terapiju može odrediti jedino specijalist.

Nema idealnog lijeka za psorijazu i svaka terapijska mogućnost ima popratne pojave. Zato liječnik mora liječenje planirati tako da se u ciklusima izmjenjuju pojedini lijekovi jer se na taj način smanjuje mogućnost popratnih pojava, koje obično nastaju nakon dugotrajne primjene nekoga lijeka. Svakako treba izbjegavati respiratorne infekte i stresne situacije, a preporučuje se i godišnji odmor provoditi u povoljnoj klimi (more i sunce). Iako je potrebno trajno liječenje, prognoza kod većine oboljelih je dobra.

Datum objave članka: 1. 10. 2014.
izdvojeni proizvodi