Oprezno i s manjom ozljedom šake

Infekcije šake najčešće nastaju zbog minimalnih, katkad jedva vidljivih ozljeda kakve obično zanemarujemo. Iako iznimno rijetko, širenje infekcije moguće je i krvnom strujom s drugoga udaljenog mjesta. Uzročnici upala su bakterije, najčešće gram-pozitivne, kao što su Staphylococcus aureus, Streptococcus viridans i beta-hemolitički streptokok. Anaerobne i gram-negativne bakterije nalazimo češće kod oboljelih od šećerne bolesti, intravenskih ovisnika i nakon ugriza.

Infekcije imaju prilično karakterističnu kliničku sliku, pa uz anamnezu i fizikalni pregled drugi dijagnostički postupci nisu potrebni, osim ako se sumnja na istodobnu infekciju kosti, prijelom ili strano tijelo u mekom tkivu. Lokalno se uočavaju tipični znakovi akutne upale (crvenilo, oteklina, bol), a u uznapredovalom stadiju i znatno širenje upale limfnim putovima (limfangitis) i regionalnim limfnim čvorovima (limfadenopatija). U početku se upala uspijeva zaustaviti antibioticima, no vrlo često potrebno je kirurški intervenirati, katkad i radikalno.

To je najčešća infekcija šake. Ozljeda koja predstavlja ulazna vrata bakterijama može biti golim okom nevidljiva, ali dostatna da izazove žestoku upalu, posebice kod oboljelih od šećerne bolesti i bolesnika koji uzimaju supresore imuniteta. Pod utjecajem bakterija, razvija se potkožna gnojna naslaga (apsces), koja se očituje oteklinom prsta, crvenilom, izrazitom boli na dodir, ali i tipičnom spontanom kucajućom boli u vršku prsta. Liječenje podrazumijeva rez na prstu, uz prekidanje vezivnih pregrada prsta u kojima se nalazi gnojno žarište (apsces). Tijekom kirurške intervencije uzimaju se i bris za bakteriološku kulturu i antibiogram te se propisuju antibiotici. Zanemarivanje i nepravodobno liječenje potkožnog panaricija neizbježno dovodi do težih oblika upale, kao što su tetivni i koštani panaricij.

Tetivni panaricij (slika 2) gnojna je upala tetivne ovojnice prsta, koja izaziva četiri tipična znaka: polusavijen prst (prst u semifleksiji), vretenasto zadebljanje prsta, izrazitu bolnost kod pokušaja pasivnog istezanja te bolnost kod dodirivanja volarne (donje) strane prsta. Takve pacijente treba hospitalizirati i liječiti kirurški otvaranjem tetivne ovojnice, ispiranjem gnojnog sadržaja i intravenoznom primjenom antibiotika. Zahvaljujući osebujnoj anatomskoj građi palca i malog prsta, ovaj oblik panaricija može se preko ovojnica njihovih tetiva proširiti s jedne na drugu stranu i uzrokovati opsežnu gnojnu upalu vezivnog tkiva šake (flegmona) u obliku slova V, odakle se gnojni upalni proces može proširiti i dalje ispod tetiva u području ručnog zgloba. Takav oblik zahtijeva radikalno kirurško liječenje, rez na šaci, ali i na ručnom zglobu te visoke doze antibiotika.
 

Koštani panaricij nastaje zbog neliječenoga potkožnog panaricija. Dijagnosticira se rengenskom slikom koja otkriva upalni proces u članku prsta. Tijekom pregleda kod takvih pacijenata katkad se otkriva i fistulozni otvor na koži koji komunicira s gnojnim žarištem u kosti iz kojeg curi gnoj. Liječenje podrazumijeva radikalan kirurški pristup s odstranjenjem svih upalom razorenih dijelova članka prsta, što nerijetko znači i amputaciju članka prsta. Potom se primjenjuju antibiotici intravenozno.

Suprotno prethodnom obliku, kod zglobnog panaricija ne treba odmah kirurški intervenirati. Liječenje se sastoji od imobilizacije oboljelog prsta i intravenske primjene antibiotika. Tek ako ni nakon poduzetih konzervativnih mjera nema poboljšanja, pristupa se artrotomiji (kirurškom otvaranju zgloba) te odstranjenju gnojne kolekcije i drenaži zgloba, uz primjenu antibiotika.

Obično nastaje zbog izravne traume i bakterijske kontaminacije. Može se očitovati kao difuzna upala potkožnog tkiva ili kao gnojna kolekcija (apsces). Liječenje podrazumijeva radikalno odstranjenje svakoga nekrotičnog žarišta i obveznu hospitalizaciju radi intravenozne primjene antibiotika. Kao uzrok infekcija šake valja spomenuti i ugriz, pri čijem liječenju uvijek valja uzeti u obzir miješanu bakterijsku floru (aerobi i anaerobi). Zanimljivo je da je učestalost težih oblika infekcije veća nakon ugriza čovjeka (30 posto) nego nakon ugriza psa (tri posto).

Ugrizi često zahvaćaju kožu iznad malih zglobova šake te mogu prodrijeti u tetivu ili zglob. U početku se osjeća podnošljiva bol, blaga oteklina, a nakon šest do 12 sati od ozljede stvara se gnojni iscjedak u rani te javljaju jaki bolovi i oteklina. Upalni proces širi se na cijelu ruku putem limfnih žila u limfne čvorove pazuha, što se očituje crvenim tračcima po koži i otečenim limfnim čvorovima koje se može napipati u pazuhu. Kod upala uzrokovanih ugrizom važni su kirurška obrada rane, neodgodiva primjena antibiotika širokog spektra i antitetanusnog cjepiva. Kod ugriza životinja treba uzeti u obzir i mogućnost zaraze bjesnoćom (slika 3).
 

Infekcije šake relativno su čest problem, jer šaka je često izložena manjim ili većim ozljedama. Teži oblici infekcija uvijek su posljedica nepravodobna ili nedovoljno radikalna liječenja, što za posljedicu može imati teži stupanj invalidnosti kao što su trajno ukočeni zglobovi ili gubitak dijela ekstremiteta. Stoga valja istaknuti potrebu što ranijeg odlaska liječniku, već i kod blagih simptoma.