Problemi čeljusnog zgloba

Bolesti i stanja / Zubi i usna šupljina Luka Lubina dr. med. dent.

Ako sila žvačnih mišića nije ravnomjerno raspoređena po preostalim zubima i priležećim strukturama, dolazi do neravnoteže opterećenja, uz moguće posljedično oštećenje udaljenih struktura

Povezanost zubi i čeljusnog zgloba je neraskidiva, a samim time i s ostatkom lubanje i tijela. Žvačni mišići donju čeljust mogu pritisnuti u tolikoj mjeri da se na griznim plohama zubi stvara sila od oko 800 N (oko 80 kg). Ako ta sila nije ravnomjerno raspoređena po preostalim zubima i priležećim strukturama, dolazi do neravnoteže opterećenja, uz moguće posljedično oštećenje udaljenih struktura. Sile koje nastaju na zubima prenose se na zubnu pulpu i parodont, a preko kostiju čeljusti i na bazu lubanje, od koje se dalje usmjeravaju na kralježnicu i cijeli skelet. Ponekad, ako prejakom silom zagrizemo u neki tvrdi sadržaj, javi se bol, što se često povezuje s boli uzrokovanom problemima s karijesom ili zubnom pulpom, a zapravo se radi o boli kao obrambenom mehanizmu parodontnog tkiva. Ako je sila unilateralna (jednostrana), njezin traktorij je nepravilan, pa se usmjerava samo na jednu stranu kralježnice, što dugoročno gledano uzrokuje probleme sa zglobom, sluhom i posturom jer kralježnica konstantno "pati" zbog unilateralnog pritiska.

Ljudsko tijelo je neodvojiva cjelina i nikako ne bi trebalo razdvajati jedan sustav od drugoga. Zato, ako imate problema s kralježnicom i bolovima u vratu, možda biste trebali pitati svog stomatologa kakav je vaš zagriz i je li jedna strana previše opterećena. Trebate znati da gubitak samo jednog zuba može uzrokovati niz problema te da nepravilan zagriz sam po sebi, uz očuvane sve zube, također može imati veze s bolnošću u čeljusnom zglobu.

Važno je imati očuvan zubni niz

Čeljusni (temporomandibularni) zglob sastoji se od zglobne čahure gornje čeljusti i kondila donje čeljusti, između kojih je hrskavični disk koji ne dopušta "struganje" jednog zglobnog tijela po drugome. Dok su svi zglobovi u tijelu jednostruki, čeljusni zglob je dvostruki, što znači da jedna strana ne može funkcionirati bez druge, a to, nažalost, znači da problemi koji se javljaju u tom zglobu zahvaćaju obje njegove strane.

Svaki zglob funkcionira kao poluga i može se rotirati oko zamišljene osi, s tim da je jedan dio zgloba pomičan, a drugi nije. U razgovoru s pacijentima nameće se zaključak da mnogi od njih smatraju kako su obje čeljusti pomične, no to fiziološki nije moguće jer je gornja čeljust fiksirana za ostatak skeleta lubanje. Donja čeljust (mandibula) je ta koja je pomična i pomoću koje žvačemo. Da bi funkcija čeljusti bila optimalna, treba biti očuvan zubni niz u gornjoj i donjoj čeljusti s obje strane, jer u protivnom se zbog gubitka zubi remeti ta harmonija. Stoga je nakon gubitka zuba potrebno protetski sanirati nastalu prazninu dok preostali zubi još stoje u prvobitnom položaju. Naime, nakon određenog vremena susjedni zubi počinju se naginjati u novonastali prazni prostor, a zub antagonist, to jest onaj koji je prethodno bio u kontaktu s izvađenim zubom, počinje izrastati (zubi inače imaju tendenciju izrastanja do prvog kontakta), a to onda dodatno otežava protetsku sanaciju.

Tijelo u velikom broju slučajeva kompenzira probleme nastale zbog gubitka jednog ili manjeg broja zubi, no u određenom postotku slučajeva javljaju se vrlo neugodni problemi. Nažalost, zub koji je i najvažniji u razvijanju pravilne okluzije (odnos gornje i donje čeljusti) je donja šestica (prvi molar), koja se zbog karijesa često izgubi još u ranoj dobi. Stoga posebno obratite pozornost na trajne šestice vaše djece kako biste izbjegli probleme vezane uz odnos zubi gornje i donje čeljusti. Nepravilna okluzija i kasniji problemi koji iz nje proizlaze mogu nastati i zbog nesaniranog karijesa na mliječnim zubima ili preranog vađenja mliječnih zubi.

No, nije nužno da su uzrok problema samo zubi, jer problem može biti i skeletne, odnosno mišićne prirode, s tim da su problemi mišićne prirode puno češći. Bolovi u slučaju problema s čeljusnim zglobom obično su jači u jutarnjim satima. Mogu se javiti u predjelu žvačnih mišića (postoje četiri žvačna mišića i svi su parni), što stomatolog može potvrditi i palpacijom.

Uzroci neravnoteže zglobnih struktura

Najčešći simptomi u slučaju problema s čeljusnim zglobom su:

  • škljocaj (jednostrani ili obostrani)
  • bolovi u zglobu
  • struganje (krepitacije)
  • preskakanje zgloba
  • kombinacija nekih ili svih simptoma.

Svi oni proizlaze iz neravnoteže zglobnih struktura, zbog čega je potrebno neodgodivo terapeutski djelovati jer odgađanjem saniranja situacija se može samo pogoršati. Da bi se bilo koji problem riješio, kreće se od uzroka, pa tako i u slučaju čeljusnog zgoba, Posrijedi može biti nekoliko mogućih uzroka, kao što su trauma ili udarac, stiskanje i škripanje zubima (bruksizam), nedostatak zubi, ortodontska anomalija ili loš protetski rad.

Škljocaj zgloba nastaje kad hrskavični disk "preskoči" preko zglobnih struktura donje čeljusti. Povratkom čeljusti u mirovanje vrati se i disk. Bolovi nastupaju ako je zglob pritisnuo tkivo koje se nalazi u okruženju, što može biti vrlo neugodno, pa valja na vrijeme reagirati i reponirati zglob. Terapija se provodi izrađivanjem relaksacijske udlage kako bi se mišići žvakači opustili, ali i rješavanjem uzroka. Određeni stupanj olakšanja može se postići i vježbama za temporomandibularni zglob.

Nedostatak zubi potrebno je protetski sanirati. Ako je pacijent dulje vrijeme bez zubi, može biti narušena fiziološka visina zagriza, pa protetska sanacija često započinje nošenjem udlage i postupnim podizanjem zagriza. Kod protetske sanacije potpune ili djelomične bezubosti pogrešno određena visina zagriza također može dovesti do problema s temporomandibularnim zglobom, pa takav protetski rad treba ponoviti. Čak i kad se radi restauracija karioznih zubi, ispuni (plombe) mogu dovesti do problema sa zglobom ako se okluzija ne uskladi. Ispočetka vam se čini da je plomba "visoka", no za nekoliko dana se "naviknete", no ako se zbog toga ne javi bolnost u području tog zuba ili parodonta, kasnije će se javiti problemi sa zglobom.

Tegobe vezane uz ortodontske anomalije rješavaju se ortodontskom terapijom, koja ponekad, ako problem osim zubi ima i skeletnu podlogu, zahtijeva ortodontsko-kirurški pristup. Ukoliko su problemi nastali zbog koštanih ili prirođenih deformiteta, treba obaviti operacijski zahvat kod specijalista maksilofacijalne kirurgije.

Datum objave članka: 6. 9. 2018.