Vratimo antibioticima pravu snagu

Bolesti i stanja / Opća medicina Zorana Strižak Habuš mag. pharm.

Antibiotike možemo ostaviti u nasljedstvo generacijama koje dolaze samo pametnom, racionalnom i odgovornom uporabom

Riječ antibiotik potječe od grčkih riječi anti = protiv i bios = život. To je spoj prirodnog ili sintetskog podrijetla koji ima sposobnost ubijanja ili sprječavanja rasta i razmnožavanja bakterija. Prvi antibiotik, penicilin, otkrio je A. Fleming još 1928. Na njegovu otkriću nastavili su raditi drugi znanstvenici, ali uz teškoće povezane s izolacijom i nerazumijevanjem načina djelovanja. Penicilin se prvi put primijenio tek 1941., kad je mnoštvo ranjenika s gnojnim infekcijama izbjeglo sigurnu smrt upravo zahvaljujući njemu.

Do danas je otkriven i sintetiziran velik broj antibiotika, od kojih je čak 70 različitih u uporabi, a podijeljeni su u grupe ovisno o djelovanju, kemijskoj strukturi i spektru antimikrobnog djelovanja.

Baktericidno djelovanje (ubija) imaju antibiotici koji zaustavljaju sintezu staničnog zida bakterije, bez kojeg ne mogu preživjeti (penicilini i cefalosporini), djeluju na staničnu membranu bakterije (polimiksini) i na bakterijske enzime (sulfonamidi). Oni kojima je cilj sinteza proteina (makrolidi ili tetraciklini) najčešće su bakteriostatske prirode (sprječavaju rast i razmnožavanje).

Antibiotici uskog spektra djelotvorni su protiv specifičnih vrsta bakterija, pa se propisuju kad je točno poznat uzročnik infekcije. Imaju manje negativnih utjecaja na zdrave bakterije našeg organizma, a ipak se sve rjeđe koriste. Antibiotici širokog spektra djelotvorni su protiv više vrsta bakterija, pa se koriste kad nije sigurno koja je uzrokovala infekciju, ili je pak više mogućih uzročnika.

Antibiotici su postali nezaobilazna točka u liječenju infekcija, ali ni njihova uporaba nije bez neželjenih posljedica. Najčešće neželjene posljedice uzimanja su antibiotska rezistencija, poremećaj mikroflore i utjecaj na imunosni sustav.

Antibiotska rezistencija

Antibiotici djeluju isključivo na bakterije (gram pozitivne i negativne) i nemaju nikakva utjecaja na viruse. Ipak, četvrtina ljudi u Velikoj Britaniji pogrešno vjeruje da liječe kašalj i prehladu! Stoga ne čudi da se danas sve češće govori o pretjeranoj uporabi antibiotika.

Postoje dvije vrste rezistencije: urođena i stečena. Urođena ili prirodna otpornost prisutna je u svim sojevima bakterija i zapisana je u genima. Bakterije imaju iznimnu moć DNK prilagodbe, zbog čega sljedeće generacije postaju otporne na antibiotike. Sojevi kojima to pođe za rukom preživljavaju i na potomke prenose neku novu varijantu genotipa, sa sve većom mogućnošću preživljavanja. Uz to, bakterije se brzo razmnožavaju (otprilike svakih 20 minuta nova generacija), pa su i procesi promjene brzi, a česta i nepotrebna primjena antibiotika taj proces još više ubrzava.

Kad je prisutno više različitih bakterija, antibiotik selektivno ubija one neotporne, a otporne preživljavaju i ujedno prenose svojstvo otpornosti na nove generacije, ali i dijele otporne gene s drugim bakterijama. Procjenjuje se da je barem trećina antibiotika nepotrebno propisana ili se koriste antibiotici širokog spektra kad i nije nužno. Razvijanju otpornosti bakterija pridonosimo i sami ako ne popijemo cijelu dozu, čime uništimo one najslabije, a jače prežive prvi napad i s prestankom uzimanja nastave se razmnožavati i jačati. Dakle, antibiotska rezistencija najčešće se događa ako bakteriju ne izložimo dovoljnoj koncentraciji antibiotika dovoljno dugo.

Poremećaj fiziološke flore

Odavno je poznato da oralno uzeti antibiotici ne djeluju samo na loše bakterije, nego i na crijevnu mikrofloru (smanjuju broj sojeva i stabilnost dobrih bakterija). Postoje podaci u literaturi koji govore da već kratkotrajno uzimanje antibiotika ima dugotrajne posljedice na crijevnu mikrofloru. Tako su različita istraživanja pokazala da je nakon korištenja antibiotika katkad bilo potrebno i do dvije godine da se vrati ravnoteža u crijevima.

Jedna od najčešćih nuspojava uzimanja antibiotika je proljev, kao rezultat neravnoteže crijevne mikroflore. Može se pojaviti za vrijeme uzimanja antibiotika, ali i do osam tjedana nakon prestanka. Pojavljuje se kod otprilike 35 posto ljudi. Najčešće ga uzrokuju antibiotici širokog spektra (amoksicilin, klavulanska kiselina, klindamicin i cefalosporini). Taj proljev može biti nespecifičan (obično blaži i kratkotrajan) ili uzrokovan gram-pozitivnom bakterijom Clostridium difficile.

Učinkovita pomoć u sprječavanju proljeva tijekom antibiotske terapije su probiotici (grč. pro = za i bios = život), koji potiču rast dobrih bakterija. Da bi se neki mikroorganizam nazvao probiotikom, mora zadovoljiti i neke kriterije - mora preživjeti prolaz kroz gastrointestinalni sustav (posebno kiseli medij želuca i probavne enzime) i biti aktivan i sposoban vezati se u crijevima. Jako je bitno da se u pripravku nalazi dovoljna količina probiotika, zbog što bolje kolonizacije crijeva i veće djelotvornosti. Djelotvornijima su se pokazali probiotici koji sadrže više različitih vrsta dobrih bakterija.

Neke od mogućih neugodnosti uzimanja antibiotika vezane su i uz genitalno područje. U vagini se nalaze zaštitni mikroorganizmi, većinom laktobacili, koji predstavljaju vaginalnu mikrofloru. Kao što negativno djeluje na crijevnu mikrofloru, antibiotik tako djeluje i na vaginalnu. Zbog njezina poremećaja povećava se mogućnost bakterijske ili gljivične infekcije, uz pojačan vaginalni sekret neugodna mirisa, peckanje i svrbež. Kako bi se spriječili poremećaji i na toj razini, sve više se preporučuje uzimanje probiotika tijekom antibiotske terapije.

Utjecaj na imunosni sustav

Može biti indirektan i povezan s crijevnom mikroflorom ili direktan, zbog utjecaja antibiotika na određene dijelove imunosnog sustava. Možda zvuči čudno, ali postoje dokazi da ljudi koji često uzimaju antibiotike imaju ponavljajuće infekcije, što se povezuje sa slabljenjem imunosnog sustava pri uzimanju antibiotika. Mnoge studije dokazale su i povezanost pojave alergija i astme upravo s uzimanjem antibiotika u ranom djetinjstvu.

ZAŠTO JE ANTIBIOTSKA REZISTENCIJA GLOBALNI PROBLEM?

- ubija: infekcije koje uzrokuju otporne bakterije ne reagiraju na standardno liječenje, što rezultira duljim trajanjem bolesti i većom smrtnošću;

- pomaže širenju bolesti: bolesnik je dulje vrijeme zarazan, što pomaže jačem širenju oboljenja;

- povećava troškove liječenja: kad se oboljenje ne može izliječiti uobičajenom terapijom, poseže se za skupljim lijekovima; boravak takvih bolesnika u bolnicama je češći, što dodatno povećava troškove liječenja;

- ugrožava dosadašnja medicinska dostignuća: bez učinkovita antimikrobnog sredstva za liječenje i prevenciju infekcije neće biti moguće transplantacije organa i kemoterapije, a bit će ugrožena većina operacija;

- ugrožava zdravstvenu sigurnost pojedinca i cijele svjetske populacije: s obzirom na česta putovanja, danas otporni mikroorganizmi moći će se brzo širiti na različite države i kontinente.

Izvor: Svjetska zdravstvena organizacija

Suočimo se s činjenicama

Zabrinjava informacija da su na hrvatskoj listi najpropisivanijih lijekova čak četiri antibiotika među prvih deset. Ne tješe podaci da prosječna hrvatska obitelj kod kuće ima četiri antibiotika i da je na čak tri najčešće prošao rok valjanosti. Stoga ne zaboravite da antibiotik smijete uzimati samo kad ga propiše liječnik te da se morate pridržavati doze, vremena i duljine uzimanja.

Unatoč svemu, ne smijemo zaboraviti da je pravilna primjena antibiotika smanjila smrtnost i produljila život, da zahvaljujući njima mnoge infekcije danas rješavamo bez većih teškoća te da ih pametnom i odgovornom upotrebom možemo ostaviti u nasljedstvo i generacijama koje dolaze.

Datum objave članka: 1. 12. 2011.