Anemiju shvatite ozbiljno

Anemija (od grčke riječi αναιµια = bez krvi) je stanje koje se može definirati kao redukcija eritrocitne mase ili koncentracije hemoglobina, dok se u praktičnoj primjeni najčešće definira kao smanjena razina hematokrita i/ili hemoglobina.

Anemija može nastati zbog nedostatka željeza (to je najčešća vrsta anemije), zbog smanjene proizvodnje eritrocita ili gubitka eritrocita nakon povećane destrukcije ili krvarenja.

Normalna vrijednost hemoglobina za djecu od šest do 12 godina je oko 135g/L.

S obzirom na veličinu eritrocita i količinu hemoglobina te morfološke karakteristike eritrocita, razlikujemo mikrocitnu anemiju (hipokromna, zbog nedostatka željeza), sideroblastičnu anemiju, talasemija sindrome i anemiju kao posljedicu nedostatka transferina.

Skupinu makrocitnih anemija čine: megaloblastična anemija (nedostatak vitamina B12 i/ili folne kiseline), anemija nastala zbog bolesti jetara, anemija zbog abnormalne funkcije koštane srži te anemije kao posljedica djelovanja lijekova (npr. trimetoprim-sulfametoksazola...). Makrocitna anemija zapravo je normalna krvna slika u zdravog novorođenčeta.

Normocitna anemija s urednom morfologijom eritrocita nastaje zbog krvarenja, nestabilnog hemoglobina, infekcija i kronične bolesti. Normocitna anemija s patološkom morfologijom eritrocita nastaje zbog raznih hemoglobinopatija, nasljedne sferocitoze, autoimune hemolitičke anemije te nedostatka određenih enzima.

Anemije mogu biti akutne i kronične, s tim da je važno uočiti razliku u odnosu na anemiju kronične bolesti u slučaju koje su zalihe željeza u organizmu normalne.

Budući da je glavna zadaća eritrocita opskrba tkiva kisikom, nedostatna oksigenacija u osobe s anemijom nadoknađuje se povećanjem otkucaja srca, preusmjeravanjem krvi u vitalne organe, povećanjem 2,3-difosfoglicarata u eritrocitima, što rezultira povećanim otpuštanjem kisika u tkivima te povećanjem koncentracije eritropoetina s ciljem stimulacije proizvodnje eritrocita.

Od više vrsta anemija koje se razvijaju u dječjoj dobi, jedna od najčešćih je anemija zbog nedostatka željeza (sideropenična anemija).

Sideropenija (smanjena razina željeza u organizmu) javlja se u tri stupnja:

• latentna sideropenija - smanjene zalihe željeza, snižen feritin
• manifestna sideropenija - smanjena razina serumskog željeza
• sideropenična anemija - smanjen ukupni hemoglobin.

Dijete sa sideropeničnom anemijom je blijedo, letargično i malaksalo, uz povećane otkucaje srca kod težih oblika. Posebno treba istaknuti da takva kronična anemija kod djeteta uzrokuje slabo napredovanje, odnosno psihomotorno zaostajanje u rastu i razvoju.

Laboratorijske pretrage krvi otkrivaju povišenu sedimentaciju eritrocita i tipično snižene vrijednosti eritrocita, hemoglobina i hematokrita, uz snižen MCV i MCH te čest nalaz trombocitoze, to jest povećanog broj trombocita.

S obzirom na to da je najčešći uzrok neodgovarajuća prehrana u dojenačkoj dobi i/ili anemija majke u trudnoći, ova anemija mora se liječiti nadomjesnom terapijom, i to prema pedijatrijskim algoritmima prevencije (npr. kod prijevremeno rođenih) i smjernicama za nadomjesnu terapiju željezom. U slučaju teške anemije/krvarenja i/ili kliničke slike u korelaciji sa stanjem indicirano je dati transfuziju filtriranih ozračenih eritrocita u dozi od 10-15ml/kg tjelesne težine.

Jedna od bolesti zbog koje se nakon dojenačke dobi razvije sekundarna anemija zbog nedostatka željeza je celijakija, na koju se često posumnja i nastavi s daljnjom dijagnostičkom obradom upravo zbog razvoja mikrocitne anemije kod djeteta.

Vitamin B12 normalno se apsorbira u probavnom sustavu, u sluznici želuca i tankog crijeva. Ako dođe do poremećaja apsorpcije, razvija se anemija kao posljedica nedostatka vitamina B12 - perniciozna anemija, sindrom kratkog crijeva nakon resekcije ileuma, upalne bolesti crijeva (Crohnova bolest), celijakija, prerastanje bakterija u probavnom sustavu i parazitske infekcije. Manifestira se pojavom ovalnih makrocita i hipersegmentiranih granulocita u perifernoj krvi.

Kod odraslih se ova vrsta anemije može razviti kod vegana jer je hrana životinjskog podrijetla izvor vitamina B12, iako se može naći i u žitaricama obogaćenima tim vitaminom. 

Kod djece, iako rijetko, može se razviti anemija zbog nedostatka vitamina B12, odnosno nasljednog, najčešće parcijalnog deficita transkobalamina II, transportnog proteina za vitamin B12. Dijagnosticira se niskim razinama vitamina B12 u serumu i TC-II. Kako bi se u te djece spriječio razvoj neuroloških, mentalnih i hematoloških poremećaja, potrebno je čim prije početi liječenje.

Uzimajući u obzir kompleksnu klasifikaciju i više različitih vrsta anemija, od iznimne je važnosti točno i pravodobno utvrditi o kojoj je vrsti anemije riječ, slijediti algoritme obrade i na vrijeme uvesti ciljanu terapiju koja za dijete može biti od vitalnoga značaja.